UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV

UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV

YORK UNIVERSITY USA
Akademija za estetiku i kozmetologiju “Purity“
Seminarski rad iz predmeta Nutricionizam
UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV
Profesor: Momčilo Matič
Student: Marija Juran
Beograd, 2021.2
Sadržaj
1. UVOD…………………………………………………………………………….str.3
2. HRANJIVE TVARI………………………………………………………………str.4
3. HRANA U SLUŽBI OČUVANJA ZDRAVLJA PROBAVNOG SUSTAVA…..str.7
4. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………str.11
POPIS IZVORA
POPIS SLIKA3
1.UVOD
“Hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen
je konzumaciji ili se može opravdano očekivati da će ga ljudi konzumirati. “(Zakon o hrani.
Narodne novine 81/13, 14/14) 1 Hrana je izvor energije za naš organizam, hranjive tvari ili nutrijenti jesu tvari koje
utječe na energetsku i biološku vrijednost hrane, a podrazumijeva: bjelančevine,
ugljikohidrate, masti, vlakna, natrij te vitamine i minerale prisutne u značajnijoj količini
(Pravilnik o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama, Narodne Novine 84/10, 113/11,
42/13).2Probavni sustav možemo nazvati tvornicom energije, čiji je zadatak da svaku stanicu
opskrbi hranjivim sastojcima iz hrane i tekućine koju unosimo u naš organizam. Proces koji
omogućava razgradnju i apsorpciju hranjivih sastojaka naziva se probava. Probava počinje
već u ustima, a završava u debelom crijevu. Probava se odvija mehaničkim i kemijskim
putem, pri čemu se hranjivi sastojci razlažu do oblika koji je prikladan za apsorpciju u
krvotok i limfni sustav.
Crijeva su naš „drugi mozak“, jer u interakciji sa živčanim sustavom utječu na tijelo i
psihu pojedinca.
Da bi crijeva obavljala svoju važnu funkciju, svi dijelovi probavnog sustava moraju
surađivati i pravilno funkcionirati. Jetra mora proizvoditi žuč i otpuštati je u probavni trakt.
Gušterača mora nesmetano lučiti probavne enzime koji razgrađuju hranu kako bi se svi
hranjivi sastojci mogli apsorbirati iz tankog crijeva u tijelo. Mišić koji regulira otpuštanje
probavnih enzima i žuči u tanko crijevo mora se opuštati. Žučni mjehur mora se stezati kako
se žuč u njemu ne bi zadržavala i uzrokovala žučne kamence. Debelo crijevo zadnja je faza
probave. Kroz njega se tijelo rješava štetnih tvari i neprobavljenih ostataka hrane.
Gotovo 80 posto stanica imunosnog sustava nalazi se u crijevima, tamo živi oko
100 milijuna od tri trilijuna korisnih bakterija u našem tijelu, stoga je važno da ove korisne
1 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)
2 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)4
bakterije, prvenstveno putem hrane, održimo u dobrom stanju kako bi spriječili rast patogenih
bakterija, a time i pojavu bolesti.
Izbor nutritivno bogatih namirnica, namirnica koje sadrže zdrave masnoće, način
pripreme i konzumiranja hrane, dovoljan unos tekućine, fizička aktivnost, boravak u prirodi
također, uvelike pridonose zdravlju i funkcioniranju probavnog sustava.
2. HRANJIVE TVARI
Kvaliteta namirnica ovisi o količini nutrijenata koje sadrži, a o tome ovisi i njezina
hranjivost, odnosno količina energije koja će se osloboditi njenim probavljanjem i
apsorpcijom u naš organizam. Pod nutrijentima podrazumijevaju se bjelančevine ili proteini,
ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali i fitonutrijenti ili fitokemikalije.
Bjelančevine ili proteini predstavljaju glavni građevni materijal našeg organizma, a
uključene su u gotovo sve biokemijske procese stanica. Sastoje se od niza aminokiselina
povezanih peptidnim vezama. Od 20 aminokiselina, 8 ih je esencijalno, što znači da ih naš
organizam ne može sintetizirati, već ih se mora unositi hranom. Esencijalne aminokiseline
su valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i triptofan, dok je histidin
važan za rast djece. Upravo se prema aminokiselinskom sastavu proteina i određuje njegova
nutritivna vrijednost. Naime, hrana životinjskoga podrijetla sadrži sve esencijalne
aminokiseline, te takve bjelančevine nazivamo potpunim (kompletnim) bjelančevinama ili
kvalitetnim visokovrijednim bjelančevinama. S druge strane, hrana biljnog podrijetla u
pravilu ne sadrži sve esencijalne aminokiseline, pa takve proteine nazivamo nepotpune ili
nekompletne bjelančevine.3 Ugljikohidrati su organske molekule građene od ugljika, kisika i vodika, a služe kao
osnovni izvor energije u našem organizmu, a dijele se na dvije velike skupine: jednostavni i
složeni ugljikohidrati. Jednostavni ugljikohidrati su glukoza (monosaharid – krvni šećer,
grožnani šećer), fruktoza (monosaharid – voćni šećer), saharoza (disaharid – konzumni šećer)
i laktoza (disahardi – mliječni šećer). Glukoza je glavni predstavnik jednostavnih
ugljikohidrata i izvor je energije za sve organe i mišiće te je isključiv izvor energije za
mozak. Razina se glukoze u krvi regulira hormonima, inzulinom, koji snižava njenu razinu
3 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)5
krvi, i glukagonom, koji je povećava. Složeni ugljikohidrati ili polisaharidi su dugački lanci
jednostavnih ugljikohidrata. Najpoznatiji polisaharidi su škrob i glikogen. Škrob služi
biljkama kao skladište energije, a najčešći je ugljikohidrat u ljudskoj prehrani i u našem se
organizmu razgrađuje do monosaharida. Ljudski organizam skladišti ugljikohidrate (glukozu)
u obliku glikogena, a najviše ga ima u jetri i mišićima. Navedeni ugljikohidrati su
probavlji ugljikohidrati. Neprobavljivi ugljikohidrati ili prehrambena (dijetalna) vlakna se ne
razgrađuju pod djelovanjem probavnih enzima, ali su vrlo bitna jer poboljšavaju probavu
(celuloza, lignin). Glavni izvori ugljikohidrata su: žitarice, krumpir, žitne pahuljice, kruh,
tjestenina, voće, povrće, mlijeko, mliječni proizvodi, šećer i med.4 Masti su smjese organskih spojeva koji su po kemijskoj strukturi trigliceridi, odnosno
esteri dugolančanih masnih kiselina i alkohola glicerola, a pripadaju velikoj skupini lipida.
Masti predstavljaju, nakon ugljikohidrata, glavni i rezervni izvor energije za naš organizam, a
osim toga, omogućuju apsorpciju tvari topljivih u mastima, posebno vitamina A, D, E i K.
Također, sudjeluju u izgradnji stanica, štite naše organe i organizam od ekstremnih
temperatura i bitan su izvor masnih kiselina. Masne kiseline se dijele
na zasićene i nezasićene, dok se nezasićene dijele na mononezasićene i polinezasićene.
Najpoznatije polinezasićene masne kiseline su omega masne kiseline koje su važne za
kardiovaskularno zdravlje, dok su trans masne kiseline, koje nastaju proizvodnjom čvrste
masti iz tekućih biljnih ulja, izrazito štetne za naše zdravlje. Primjeri nezasićenih masnih
kiselina uključuju palmitoleinsku, oleinsku, linolnu, linolensku i arahidonsku kiselinu, dok
zasićene masne kiseline su npr. laurinska, miristinska, palmitinska i stearinska. U prirodi se
masti javljaju u dva agregatna stanja, pa su tako esteri nezasićenih masnih kiselina glavni
sastojci ulja, a esteri zasićenih masnih kiselina glavni su sastojci krute masti. Izvor zasićenih
masnih kiselina je uglavnom hrana životinjskog podrijetla, dok izvor nezasićenih masnih
kiselina predstavljaju ulja biljnog podrijetla, orašasti plodovi i riba. Naš organizam može
sintetizirati sve masne kiseline koje su mu potrebne, osim linolenske i linolne kiseline, te se
one nazivaju esencijalnim masnim kiselinama i moraju se unositi hranom.5 Vitamini su organske tvari raznovrsne strukture i kemijskih svojstava, potrebne u
malim količinama, a esencijalne za normalno funkcioniranje organizma (rast, razvitak,
reprodukcija). Vitaminom se naziva tvar ili skup tvari koje se ne mogu sintetizirati u
4https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)
5 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)6
dovoljnim količinama u našem organizmu, nego ih se treba unositi hranom, a razlikuju se od
ostalih hranjivih tvari (lipidi, ugljikohidrati, proteini) po tome što nemaju strukturnu ulogu
niti katabolizmom daju energiju. Svaki vitamin ima različitu biokemijsku funkciju i sudjeluje
u brojnim biokemijskim reakcijama, a nedostatak pojedinog vitamina općenito uzrokuje
specifično oboljenje. Skupine rizika od nedostatka vitamina općenito su pušači, konzumenti
alkohola i droga, dijabetičari, trudnice, vegani, adolescenti i stariji.
Svi se vitamini mogu dobiti hranom, dok se vitamini D i K sintetiziraju u našem tijelu.
Poznato je 13 vitamina, koji se općenito dijele u dvije skupine, na vitamine topljive u vodi i
vitamine topljive u mastima. Vitamini topljivi u mastima uključuju vitamin A, D, E i K, a
vitamini topljivi u vodi su vitamin C te vitamini B kompleksa, tiamin (B1), riboflavin (B2),
niacin (B3), pantotensku kiselinu (B5), piridoksin (B6), folnu kiselinu (B9), kobalamin (B12) i
biotin.6Minerali su kemijski elementi esencijalni za normalno funkcioniranje organizma, u
kojem se pojavljuju kao slobodni ioni ili kao sastavni dio određenih organskih spojeva
(hormona, enzima). Svaki mineral ima specifično djelovanje, a prijeko su potrebni u mnogim
biokemijskim procesima, kao što je regulacija metabolizma i ravnoteže tekućine u tijelu,
kontrakcije mišića, sinteza proteina, proizvodnja energije, izgradnja kostiju, funkcioniranje
staničnih membrana i provođenje živčanih impulsa. Ljudski organizam minerale ne može
proizvoditi, pa ih je potrebno unositi hranom ili vodom, a njihov adekvatni unos je nužan za
održavanje zdravlja organizma. Prema dnevno potrebnoj količini minerali se dijele u dvije
skupine: makroelementi i mikroelementi (minerali). Glavni minerali ili makrominerali su
potrebni u količinama većim od 100 mg dnevno i uključuju kalcij (Ca), sumpor (S), fosfor
(P), magnezij (Mg), kalij (K), klor (Cl) i natrij (Na). Elementi u tragovima
ili mikrominerali su potrebni u količinama manjim od 100 mg dnevno (1-100 mg dnevno) i
uključuju cink (Zn), željezo (Fe), silicij (Si), mangan (Mn), bakar (Cu), fluor (F), jod (I) i
krom (Cr). Posebnu skupinu elemenata u tragovima čine elementi koji su potrebni u
količinama manjim od 50 ng dnevno, a to su bor (B), molibden (Mo), selen (Se), nikal (Ni),
vanadij (V), arsen (As), kositar (Sn), brom (Br), kadmij (Cd), litij (Li) i olovo (Pb). 7 Biološki aktivne tvari su spojevi koji nemaju nutritivnu vrijednost, ali imaju određen
utjecaj na zdravlje. Najpoznatije nenutritvne biološki aktivne tvari su: indol i karabinol u
brokuli, likopen u rajčici i lubenici, β-karoten u mrkvi, marelici, i breskvama, lutein u
6 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)
7 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)7
kukuruzu, alicin u češnjaku, kvercetin u luku, elaginska kiselina u jabukama, genistein u soji,
kapsaicini i karotenoidi u ljutim paprikama te katehini u zelenom čaju. Sve navedene tvari,
ako su unesene u organizam u adekvatnim količinama, mogu povoljno utjecati na zdravlje,
odnosno na različite sustave našeg organizma, kao što su probavni, kardiovaskularni,
endokrini, živčani, imunološki i drugi.8
3. HRANA U SLUŽBI OČUVANJA ZDRAVLJA PROBAVNOG SUSTAVA

UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV

Slika 1: Piramida zdrave prehrane
Hrana koja u sebi sadrži vlakna ima ključnu ulogu u održavanju zdravlja crijevne
mikroflore, ali i cjelokupnog probavnog sustava. Preporučeni dnevni unos vlakana je od 20-
25 grama za žene, te 30-38 grama za muškarce ( Mayo Clinic). 9Hrana koja sadrži vlakna
stvara izolaciju između zidova crijeva i hrane što sprečava mogućnost za nastanak oboljenja
8 https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)
9
https://www.krenizdravo.hr8
debelog crijeva (tzv. sindrom propusnog crijeva). Vlaknasta hrana usporava ulazak hranjivih
sastojaka u krvotok čime se sprečava i nagli porast šećera u krv, te daje duži osjećaj sitosti. Vlakna se dijele na probavljiva (topiva) i neprobavljiva (netopiva). Probavljiva vlakna
su važna u ishrani jer vežu na sebe vodu tvoreći želatinastu masu koja privlači mnoge štetne
tvari, a nalaze se u koštunjavom voću, jabukama, borovnicama, zobi, mahunarkama.
Činjenica da topiva vlakna privlače šećere i masnoće znači da ona snižavaju razinu šećera i
triglicerida u krvi. Vezivanjem vlakana za vodu iz debelog crijeva stvara se meka stolica,
nema zatvora.
Neprobavljiva vlakna se u crijevima ne probavljaju već dolazi do njihove fermentacije
, a ta fermentirana vlakna služe kao hrana dobrim bakterijama, odnosno imaju ulogu
prebiotika u probavnom sustavu. Neprobavljiva vlakna sadrži najveći dio voća i povrća,
integralne žitarice, riža, mrkva, krastavci. Ta ista fermentirana vlakna stvaraju tvari koje
prolaženjem kroz zidove debelog crijeva snabdijevaju organizam zalihama energije do 1/10
ukupne energije.
Uzimanjem hrane kao što su banane, luk i češnjak ili probiotika koji sadrže prebiotike
ima pozitivan učinak na crijevnu mikrofloru.
Probiotici su žive bakterije koje nalazimo u određenim namirnicama ili
suplementima. Najčešće su to bakterije iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium koje
pomažu kod probavnih tegoba poput proljeva, zatvora ili nadutosti. Fermentirana hrana je
najbolji izvor probiotika, a uz njih sadrži i visok udio probavnih enzima i nutritivnih spojeva
koji poboljšavaju zdravlje cjelokupnog organizma: kiseli kupus, kimchi, kombucha čaj, kefir, kiselo nepasterizirano povrće.10 Redovitim konzumiranjem vlaknaste hrane smanjuje se plak na debelom crijevu, koji
se nakuplja s godinama zbog nepotpunog pražnjenja crijeva, a kod odrasle osobe može se s
godinama nakupiti 3-4 kg plaka. Smanjivanjem plaka smanjit će se i pojava hemeroida.
Vlakna također smanjuju osjetljivosti i smiruju upalne procese u crijevima ,a mnoga
istraživanja tvrde da mogu smanjiti ozbiljna oboljenja debelog crijeva.
Probavni enzimi igraju ključnu ulogu u apsorpciji hranjivih tvari, dobroj probavi i
zdravlju cijelog organizma. Djeluju kao katalizatori u ubrzavanju specifičnih, životno važnih
kemijskih reakcija u tijelu. Oni pomažu u razbijanju većih molekula u lako apsorbirajuće
10 https://www.centarzdravlja.hr9
čestice koje tijelo može iskoristiti za preživljavanje, te omogućuju prijenos hranjivih
sastojaka putem krvi u sve stanice organizma. Probavni enzimi obuhvaćaju proteaze za
probavu proteina, lipaze za probavu masti i amilaze za probavu ugljikohidrata. Prvi probavni
enzimi počinju djelovati već u ustima, kad se žvakanjem oslobađaju amilaze iz sline koje
djeluje na razgradnju ugljikohidrata.
Taj se proces nastavlja u želucu, gdje želučane stanice otpuštaju kiseline, pepsin i
druge enzime koji potiču razgradnju proteina. Osim želučanih enzima, u probavi hranu
pomažu i enzimi prirodno prisutni u namirnicama koje smo konzumirali, tako olakšavajući
proces razgradnje hrane.
Određene namirnice predstavljaju opterećenje za naš probavni sustav, dok druge
pomažu proces razgradnje hrane i smanjuju potrebu tijela da proizvodi probavne enzime.
Sirova hrana, posebice sirove fermentirane namirnice, ubraja se u potonju skupinu, a
vrijedni probavni enzimi kriju se i u drugim namirnicama.
Ananas sadrži bromelain, niz različitih enzima koji sudjeluju u razgradnji proteina., smatra se da ima protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Poput bromelaina, papain je
također enzim koji razgrađuje proteine, a može ga se pronaći u papaji. Prehrambene je
enzime moguće pronaći i u medu – med sadrži enzime koji probavljaju proteine i
ugljikohidrate, uključujući amilazu, saharazu i proteazu, a koje u med zapravo unosi pčela
koja radi med.11 VODA ima izuzetno značajnu ulogu u metabolizmu (probavljanju) hrane uzete
tijekom dana. Čaša vode ujutro natašte pokreće crijevnu peristaltiku i čisti probavni trakt. Bitno je da je voda sobne temperature. Prehladna voda može izazvati grčeve u probavnom
sustavu. Preporuča se dnevni unos 1,5 – 2 l vode.
Hrana u sebi sadrži energiju koju unosom dodajemo ili oduzimamo našem tijelu.
Najbolje je koristiti namirnice u svom prirodnom obliku po mogućnosti organski uzgojene.
Unosom svježe hrane, voća i povrća i ostalih namirnica koje se ne moraju kuhati organizam u
potpunosti iskorištava žive enzime sadržane u njima. Hrana koja ipak zahtjeva termičku
obradu preporuča se da ta obrada traje što kraće.
Prerađena hrana ne sadrži žive enzime, ona procesom obrade gubi nutritivnu
vrijednost pa i okus, stoga se dodaju umjetni okusi i razni drugi aditivi. Prerađeni proizvodi
11 https://www.naturala.hr10
mogu izazvati zatvor, alergije, nadutost, žgaravicu, zamor, neraspoloženje. Proizvodi od
bijelog brašna, bijele riže, rafiniranog šećera rafinirana ulja, meso od industrijski uzgojenih
životinja i su proizvodi koje naše tijelo sporo i teško probavlja, a kad je organizam opterećen
otpadnim tvarima zbog unosa loše hrane, smanjuje mu se sposobnost iskorištavanja hranjivih
sastojaka iz hrane.12 Pod hranom koja loše utječe na probavu podrazumijevaju se i industrijski proizvedeni
suhomesnati proizvodi zbog visokog udjela nitrata, kofeinski napitci, gazirana pića i
alkoholna pića čija pretjerana konzumacija može povisiti razinu kiseline i time uzrokovati
oštećenje sluznice želuca, pa i izazvati upalne procese na probavnom traktu.
Kod unosa namirnica također je važno paziti na kombinaciju namirnica i redoslijed
unosa namirnica. Voće se na primjer ne kombinira sa drugim namirnicama osim kiselo voće
sa orasima u manjoj količini. Voće se uvijek jede samo, na prazan želudac ili barem pola sata
prije jela kako bi probava i apsorpcija hranjivih sastojaka tekla neometano. Voće se nikad ne
jede poslije jela, jer dolazi do fermentacije u želucu i crijevima. Stvara se kiselina i alkohol
što dovodi do žgaravice, a iskorištenost hranjivih sastojaka je minimalna. 13 Za dobru probavu vrlo je važno ne uzimati istodobno ugljikohidrate i proteine
životinjskog podrijetla u istom obliku. U želucu, sredina za probavu bjelančevina mora biti
kisela, tj. probavljanje bjelančevina pokreće stvaranje veće količine želudačne kiseline.
Međutim, škrob koji ste eventualno unijeli sa bjelančevinama traži baš suprotno – baznu
sredinu. Kada se uzimaju u istom obroku ne mogu se normalno probaviti, jer će uvijek jedno
od njih biti spriječeno od strane onog drugog. Namirnice koje predugo ostaju u tijelu
usporavaju probavu, nakupljanje plinova i proizvodnju toksina.
Bjelančevine se mogu kombinirati sa:14  svježim povrćem;  varivima od povrća (ne krumpirom);  uljima, mastima, namazima, orašastim plodovima, sjemenkama i preljevima
Škrobne namirnice se mogu kombinirati sa:15  svježim povrćem;
12 prof.dr.Momčilo Matić: Skripta sa hristomatijom tekstova za obuku: Nutricionizam, Beograd,2018.,str.42
13 prof.dr.Momčilo Matić: Skripta sa hristomatijom tekstova za obuku: Nutricionizam, Beograd,2018.,str.24
14 https://www.tehnologijahrane.com/knjiga/kombiniranje-hrane
15 https://www.tehnologijahrane.com/knjiga/kombiniranje-hrane11
 varivima od povrća i krumpira;  uljima, mastima, namazima, orašastim plodovima, sjemenkama i preljevima. Piće i vodu ne preporuče se uzimati tijekom obroka, već pola sata nakon ugljikohidratnog
obroka i najmanje jedan sat nakon proteinskog obroka.
Što se tiče pripreme obroka u nekim slučajevima termička obrada je dobra jer se
eliminiraju štetne supstance. Prženje i spremanje hrane na roštilju najlošiji je izbor u
pripremanju namirnica, jer se prilikom ovog procesa oslobađaju spojevi štetni za zdravlje
ljudi.
4. ZAKLJUČAK
Naše fizičko zdravlje, ali i psihičko uvelike ovisi o zdravlju naše probave s obzirom
da se 80 posto našeg imunog sustava nalazi upravo u crijevima. Odabirom namirnica koje su
prirodni probiotici i prebiotici obnavljamo crijevnu mikrofloru, jačamo stijenke želuca i
crijeva sprečavajući proces intoksikacije. Naime kod slabe stijenke crijeva dolazi do
ispuštanja toksina u krvotok. Unošenjem živih enzima iz sirove hrane pospješujemo proces
probave, a samim time poboljšavamo proces apsorpcije hranjivih sastojaka iz unesene hrane,
čime dobivamo maksimalne učinke hrane na naš organizam. Unošenjem hrane koja sadrži
vlakna pospješujemo probavu, a time i izbacivanje štetnih tvari iz organizma kao
nusprodukata probave. Ovakvim načinom prehrane uz dovoljan unos tekućine, prvenstveno
vode sprečavamo nastanak mnogih ozbiljnih oboljenja. Smatra se da oko 90% teških bolesti
nastaje u vezi sa zatvorom. Zadržana masa remeti mikrofloru u debelom crijevu, a patogeni
ulaze kroz zidove crijeva u krvotok, raznose se po organizmu i na određenim mjestima
razmnožavaju i uz ostale toksine izazivaju promjene poput cista, polipa i slično. Loša
kombinacija namirnica, ali i konzumiranje namirnica sa puno zasićenih masnoća, rafiniranih
šećera, bijelog brašna, soli, pržena hrana može izazvati labavost sfinktera dovesti do
hiperaciditeta u jednjaku i uzrokovati oštećenje sluznice jednjaka. „Neka vaša hrana bude
lijek, a vaš lijek vaša hrana“ poznata je Hipokratova izreka koja nam govori o važnosti
prehrane i njenom utjecaju na kvalitetu čovjekovog života. Modernim načinom života čovjek 12
se sve više udaljava od prirode i zdravog načina života, zaboravlja na važnost prehrane i
odabir kvalitetnih, nutritivno visokovrijednih namirnica. Ponekad zbog nedostatka vremena , a vrlo često iz neznanja ljudi ne vode računa o stanju svoje probave koja je osnova pravilnog
funkcioniranja svih sustava u našem organizmu. Ključ zdravlja je u našim rukama i vodeći
računa o načinu prehrane preuzimamo odgovornost za naše zdravlje, ali i zdravlje naše
obitelji.13
POPIS IZVORA
1. https://definicijahrane.hr (Internetska nutricionistička enciklopedija)
2. https://www.krenizdravo.hr
3. https://www.centarzdravlja.hr
4. Akademija za estetiku i kozmetologiju „Purity“: Skripta sa hristomatijom tekstova za
obuku: Nutricionizam, prof.dr.Momčilo Matić, Beograd,2018.
5. https://www.tehnologijahrane.com/knjiga/kombiniranje-hrane
6. Hrana koja ubija, hrana koja leči: prof.dr. Momčilo Matić, izdavač: Agencija Matić
7. Kako telo dobija i gubi energiju: prof. dr. Momčilo Matić, izdavač: Agencija Matić
8. Video materijali za obuku Nutricionizam na Akademiji za estetiku i kozmetologiju:
Nutricionistički kurs Akademija Purity, UPIŠI ONLINE I POHADJAJ ONLINE
POPIS SLIKA
UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV UTJECAJ HRANE NA PROBAVNI SUSTAV