ROMANTIČNE FRIZURE - sa nastave Stilizovanje frizura, prva godina, smer Makeup artist

Romantične frizure

Na predmetu Stilizovanje frizura studenti prve godine smera Makeup artist stilizovali su romantične frizure. Romantične frizure nose takav naziv zbog forme koja asocira na nežnost i romantiku. Romantika znači sklonost ka sanjarenju, maštanju i nestvarnim sadržajima. Romantizam je duhovni, umetnički a naročito književni pravac. On se na zapadu pojavio krajem osamnaestog veka. Označava težnju za oslobođenjem umetničkih i literarnih mogućnosti u smislu sve dublje subjektivnosti. Označava teđnju ka nadmoćnosti nad svetom objekata, poniranja u svet osećanja, mašte i čulnih senzacija. Romantične frizure se najčeće nose u dnevnim varijantama, uz ženstvene komade garderobe, za potrebe venčanja i slično. Ovakve frizure ističu žensvenost i nežnost žene. Romantične frizure su veoma elegante a u isto vreme nežne i opuštene. Često se stilizuju od više opuštenih pletenica koje se preplitanjem i oblikovanjem u opuštenu punđu smeštaju na potiljku. Kako bi dobili nežan i ležeran izgled puštamo par kraćih pramenova kako bi uokvirili lice. Pramenovi su često prelomljeni u loknu ili talas kako bi smekšali crte lica koje uokviruju.

Ako i vi želite da naučite kako se stilizuju romantične frizure pogledajte OVDE

Romantizam, umetnički, književni i intelektualni pokret nastao u Evropi krajem 18. veka, a u većini zemalja dosegao je vrhunac u razdoblju od 1800. do 1850. Delimično je nastao kao reakcija na industrijsku revoluciju, društvene i političke norme iz doba prosvetiteljstva i naučne racionalizacije prirode. Najviše je otelotvoren u likovnoj umetnosti, muzici i književnosti, ali imao je i velik uticaj na istoriografiju, obrazovanje, i prirodoslovlje. Imao je takođe značajan i kompleksan uticaj na politiku i, mada je većina razdoblja romantizma karekterisao liberalizam i radikalizam, njegovi dugoročni i najznačajniji efekat bio je rast nacionalizma.

Ovaj je pokret isticao intenzivne emocije kao jedini autentični izvor estetskog doživljaja, dajući novi naglasak na osjećaje kaostrahovanjestravu i užas i strahopoštovanje, posebno ono koje se doživi kod suočavanja s novim estetskim kategorijama kao što je uzvišenost i ljepota prirode. Smatrao je narodnu umjetnost i drevne običaje plemenitima, ali je također vrlo cijenio spontanost, kao na primjer impromptu u muzici. U suprotnosti s idealima racionalizma u klasicizmu romantizam je ponovo oživio medievalizam[6] davajući naglasak na umjetničkim i narativnim elementima općenito percipiranim kao autentično srednjovjekovnima u pokušaju bijega od pojava kao što je rast broja stanovnika, ubrzana urbanizacija i industrijska revolucija.

Iako je romantizam proizašao iz njemačkog pokreta Sturm und Drang, koji je naglašavao intuiciju i emocije iznad prosvjetiteljskog racionalizma, neposredni faktori utjecaja bili su i događaji i ideologije proizašle iz Francuske revolucije. Romantizam je visoko cijenio dosege “herojskih” individualista i umjetnika, čiji su primjeri imali važan efekt u oplemenjivanju društva. Promicao je također maštu pojedinca kao kritički autoritet i instrument povećanja slobode naspram klasičnih obrazaca oblikovanja u umjetnosti. U prikazu ideja romantizma postojalo je jako pribjegavanje historijskoj i prirodnoj neizbježnosti Zeitgeistu. U drugoj polovici 19. vijeka, pojavio se pokret realizma kao dijametralna suprotnost romantizmu.[7]Propadanje romantizma u tom razdoblju bilo je povezano s višestrukim društvenim procesima, od političkih promjena do širenja nacionalizma.[8]