Select Page

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity

 

 

-DIPLOMSKI-

Tema: Primat make up-a nad ostalim estetskim tretmanima

 

 

 

 

Student: Tijana Jokić

 

 

 

 

 

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity

 

 

 

Beograd, 2018.

 

Sadržaj

 

1.Uvod. 3

2.Istorija make up-a. 3

3.Make up. 16

3.1.Make up kao umetnost. 19

3.2.Scenska šminka. 20

3.2.1.      Filmska. 22

3.2.2.      Pozorišna. 25

3.2.3.      Modna. 27

3.2.4.      Šminka za specijalne efekte. 28

3.3. Trajna šminka. 29

3.3.1. Japansko iscrtavanje obrva. 31

3.3.2. Tehnika tribal 34

3.3.3. Ajlajner 35

3.3.4. Konture i senčenje usana. 36

3.4. Body art. 37

3.4.1. Analitički 40

3.4.2. Ekspresivni 40

3.4.3. Bihevioralni 41

3.4.4. Feministički 41

3.4.5. Body painting. 52

3.4.6. Face painting. 53

3.4.7. Tetoviranje. 54

3.4.8. Pirsing. 55

3.4.9. Umetnost kane. 55

  1. Socijalni i psihološki faktori kod primene make up-a. 55

5.Šminka i sadašnje doba. 57

  1. Prikaz istraživanja. 59

6.Zaključak. 74

  1. Literatura. 76

Prilozi 77

 

 

 

 

1.    Uvod

 

Besprekorаn izgled je imperаtiv sаvremenog dobа, аli ništа mаnje nego što je to bio vekovimа unаzаd. Zа većinu ljudi osećаti se dobro znаči biti zаdovoljаn svojim izgledom, а od togа u velikoj meri zаvisi kvаlitet komunikаcije sа ljudimа.

Uzаludnа su upozorenjа dа je lepotа prolаznа, dа je skrivenа u oku posmаtrаčа i dа se ukusi rаzlikuju. Sve to nikаdа nije i neće sprečiti ljude, а pre svegа žene, dа joj streme i prinose joj rаzličite žrtve. Vremenа se menjаju, аli je težnjа kа sаvršenom izgledu ostаlа istа. Težnjа ljudi dа svoje lice i telo prilаgode ukusu vremenа i trendovimа nije osposobenost sаvremenog dobа, onа je stаrа koliko i sаmi ljudski rod . Kаko su smenjivаli vekovi, tаko se i modа menjаlа, sаmo je željа zа lepotom uvek ostаjаlа istа.

U radu će biti analiziran primat make up-a nad ostalim estetskim tretmanima.

2.    Istorija make up-a

 

Danas kada su nam neophodni puder, senka, ajlajner, maskara, karmin, odemo u neku radnju i smorimo se u moru izbora, pa ipak kupimo odgovarajuće. Možete li zamisliti kako se šminkalo nekada i šta su sve ljudi stavljali na sebe godinama i godinama iza nas? Teško! Zato malo istorije o ovoj temi nije naodmet.

Koncept lepote zavisio je u velikoj meri od običaja različitih civilizacija. Varirao je od epohe i mesta. Sada ćemo se vratiti u daleku prošlost u zemlju:[1]

 

Egipat

U ovoj civilizaciji ističe se važnost ulepšavanja tela kako kod žena tako i kod muškaraca. Dnevno sređivanje bio je ritual koji je trajao satima. Brijanje glave se primenjivalo iz više razloga: kao održavanje higijene, zbog klime i zbog religijskih motiva. Pravili su kreme od ulja i biljaka i depilirali su suvišne dlačice u čemu su bili majstori. Za usne su koristili crveni antimon (hemijski element, polumetal). Za oči, tirkizne tonove koje su sušili putem sitnjenja mineralnog kamenja. Obrve su se naglašavale kao i oči, praveći oblik ribe korišćenjem crne olovke. Nokti na rukama i nogama su se bojili jarkim bojama, najčešće purpurnom bojom.

Slika 1. Šminkanje u drevnom Egiptu

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Kao simbol koristila se veštačka brada, privilegija faraona. Pronađeni su brojni instrumenti korišćeni u kozmetičke svrhe, od kojih se ističe “paleta bika”, koja se nalazi u Luvru. Ove palete su se koristile za mešanje ulja i razređivanje kozmetike.[2]

Grčka

Primila je od Egipta nasleđe očuvanja lepote, a svoje običaje kasnije je prenela i u Evropu. Dobra fizička kondicija bila je najvažnija. Održavali su sportska takmičenja koja su kasnije nazvali igre. Oba pola su provodila sate kupajući se i masirajući se. Muškarci su kovrdžali bradu i kosu, a noge depilirali. Ženska figura je bila najviše stilizovana i morala je imati belu put (smatrano za znak strasti). Da bi to postigle dnevno su konzumirale kim u velikim količinama i izbeljivale kožu karbonatom olova.[3]

Slika 2. Šminka u drevnoj Grčkoj

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Koristili su olovku za oči, bojeći kapke u crno ili plavo, obrve su se naglašavale bez uvećavanja, usne i obrazi su se bojili vinocrvenom bojom. Farbali su kosu i depilirali se pomoću krema. Ženska lepota je podrazumevala puštenu kovrdžavu kosu preko ramena i korišćenje plave olovke za oči.

Izrael

Kako su Izraelci proveli više od četiri veka u Egiptu, shodno tome poprimili su veliki uticaj. Žene su, bez obzira na stroga pravila, nastavile da koriste ulja po egipatskim recepturama.[4]

Slika 3. Šminka, Izrael

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Nastavile su da primenjuju olovke za oči i kanu da bi obraze obojile u crveno. Isticale su upletenu kosu prekrivenu velom ili tunikama.

Mesopotamija

Zauzimala je oblasti rečnih dolina Tigra i Eufrata. U ovoj zemlji moda i upotreba češlja dobile su važnost veću od uobičajene.

Muškarci su kovrdžali brade i kosu, stvarajući prenaglašene kovrdže geometrijskog oblika. Velika brada označavala je snagu i hrabrost. Bojili su obrve u crno i lice rumenilom, a puderisali bradu i kosu zlatom u prahu. Žene su nosile puštenu kovrdžavu kosu preko ramena.

Slika 4. Šminka, Mesopotamija

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Rim

Usvojili su većinu običaja od Egipta i Grčke.

Počela su da se koriste javna kupatila, gde su se uzimale kupke pod mlazom tekuće vode. Žena tog vremena, zvana patrisija, provodila je dosta svog vremena u kupatilima, termama, masažama, sređivanju kose, koji su zahtevali dosta rada. Ove žene imale su pomoć žena nižeg staleža koje su im sređivale kosu, šminkale ih, masirale, vodile računa o zubima, čak su im i pravile ukrasne, danas nama poznate veštačke trepavice. Pravile su ih od svile i prirodnih dlaka.  Kosu su farbali u plavo. Boju su dobijali tako što su kosu umočenu u različite preparate  izlagali suncu. Koža je bila bela, na oči i obrve su nanosili crnu olovku, na sjajne kapke antimon, tirkiz, a na usne i obraze jarku crvenu boju.[5]

Slika 5. Drevni Rim

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Vizantija

Negovali su kožu primenjujući prave tretmane lepote i koristili su kozmetiku proizvedenu od životinjske masti i mirišljavog bilja. Koristili su tople gaze prilikom nanošenja preparata da bi se kasnije, bez skidanja, nanela glina dok se ne osuši.

Slika 6. Vizantija

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Isticala se bela boja kože, preterano crvene usne i forma oblika očiju slična prirodnoj.

 

Arabija

Arapska kultura je bila nepoznanica evropskom kontinentu, iako je u srednjem veku imala veliki uticaj na običaje.

Slika 7. Arabija

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

Da bi bile zavodljivije, negovale su telo mirišljavim kupkama, masažama i uljima. Žena je sakrivala lice velom i kosu svilom, a kitila se dragim kamenjem. Lice i ruke su se bojili, koristila su se rumenila, a na oči se nanosio ajlajner kako bi se uvećale. Ajlajner je bio u stalnoj upotrebi i nastavio da bude do današnjih dana.[6]

Srednji vek

Lična nega bila je nedolična, uvredljiva i nedovoljno upražnjavana. Žena je ostajala zatvorena u dvorcima. Nakon nekog vremena ljudima se vratio interes za kozmetiku, u velikoj meri zahvaljujući arapskom uticaju. Isticali su velike pletenice u kosi koje su, ponekad, pored same frizure bile i prava umetnička dela.[7]

Slika 8. Srednji vek

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

 

Renesansa

Predstavljala je ponovno pojavljivanje jedne epohe. Pojavili su se i koristili novi češljevi, ukrasi, kozmetika. Kozmetika je dobila dosta koristi od alhemije, koja se počela znatno razvijati. Koristile su se ogromne količine parfema da bi se ublažio smrad, pošto se nije održavala higijena. Žena je farbala kosu u plavo što je bio pravi modni krik.[8]

Slika 9. Renesansa

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

 

Primenjivale su se višestruke recepture za traženje te venecijanske plave boje. Nosili su se češljevi koji su bili izuzetno ukrašeni; čelo se depiliralo do ogromnih mera, obrve su ostavljali dosta tanke, lučno ili kružno oblikovane, a nekad su i nestajale skroz. Na oči su nanosili ajlajner, a rumenilo u crvenoj (granitnoj) boji.[9]

XVII vek

U ovom veku učvrstilo se zlatno doba kozmetike, kreirajući novu modu u oblačenju. Krajem XVII veka muškarci su počeli da koriste perike, skidajući puder sa lica.

XVIII vek

Karakteristike iz XVII veka u velikoj meri su se održale i u XVIII. Žene su koristile velike umetke koje su dodatno naglašavale velikim češljevima. Pridaje se važnost kovrdžama i pletenicama.

Higijena tela je i dalje padala u zaborav, jer su koristili parfeme protiv ružnih mirisa. U modu dolazi ekstravagancija i preterivanje predložena od strane dvora, koja je nekad bivala i groteskna. Postojala je opsesija za šminkom i parfemima, manje za kremama za ulepšavanje. Muškarac se šminkao isto koliko i žena, odajući feminiziran izgled. Žena je nanosila šminku postižući izuzetnu belinu lica, stavljajući prah pirinča ili brašna.[10]

 

 

 

Slika 10. XVIII vek

Izvor:

Specifičnosti: naglašavale su se obrve, oči su bile uokvirene crnom bojom, a na kapke se stavljala plava ili zelena boja, za usne se koristila tamno crvena boja u obliku srca. Mladeži su imali svoj značaj. Smatrali su se estetski privlačnim, a ponekad su ih crtali ili pravili od pliša.[11]

 

 

 

XIX vek

Prevlast i bit lepote izuzetno su primetni u Francuskoj. Modu više nije diktirao dvor, već buržoazija.

Slika 11. XIX vek

Izvor: https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

 

 

Pojavio se novi koncept ženske lepote. Postojala je velika opsesija za izgledom bolesne osobe. Kako bi se dostigla bleda i bela koža, dolazi do preterivanja. Postala je moderna primena sirćeta i limuna kako bi izgledali bolesnije, obrazi se puderisali svetloroze bojom, a usne šminkale jarkocrvenom bojom.

Poslednje decenije ovog veka jedan frizer iz Francuske, zvani Marselo (Marcel), istakao se jer je izumeo novi sistem ondulacije, tj. minivala, što ga je učinilo poznatim u celom svetu. Primena njegog izuma brzo se širila i obeležila dobar deo XIX veka.

3.    Make up

 

Konturisanje i „Instagram šminka“ nisu bili oduvek popularni. Odnos prema estetici se menjao kroz istoriju, tako da se danas smatra lepim ono što je verovatno bilo nezamislivo u mladosti naših baka. Ali neke osnovne zajedničke smernice su tu: isticanje ženstvenosti pogleda, lepog tena i sočnih usana. Sledi prikaz kako su se make-up trendovi menjali kroz 20. vek.

Mlade bogate devojke u 20-im godinama, dobu poznatijem kao „Getsbi eri“ su nosile veoma tanke obrve, koje su se crtale ka dole, tako da su dobijale „tužni“ pogled. Oči su se naglašavale „kohl“ tehnikom šminkanja, uz pomoć crnih olovaka i sivih senki za oči. Karmini su se nosili u tamnim, vampy bojama, posebno na večernjim zabavama. Idol tadašnje lepote bila je Džozefina Bejker.

 

 

Velike depresija i ekonomska kriza 30-ih godina oblikovala je jednostavan strogi make-up look, koji se sastojao od vazelina koji se nanosio na lice i ajlajnera u boji uglja. Veoma svedeno, sa akcentom na svetli negovani ten. Ipak, za večernji look popularan je bio vamp stil: jarke usne i zanosne trepavice, što je popularizovala Greta Garbo. Ikona lepote bila je Ketrin Hepbern.

Tokom II svetskog rada, 40-ih godina fokus na šminkanju su bile usne i to vatreni crveni karmin. Obrve su bile definisane i sređene, dok je šminka na očima bila minimalna kako bi naglasila osmeh. Ava Gardner je bila beauty ikona tog vremena, sa svojim femme fatale izgledom i smeđom talasastom kosom.

Kako se rat završio, 50-ih godina, boje su se opet nosile. Tih godina se razvio pin-up stil šminkanja i odevanja, što je za šminku značilo mnogo mačkastog ajlajnera i crvene usne. Naglašavao se oblik kapka, a ikona vremena, Merilin Monro je uticala na svaki mogući beauty aspekt: nosio se njen cut crease na očima i crvene usne.

Šeszedesetih je akcenat u šminkanju bio na očima: bilo da ste bile moderna gradska dama, hipijevka ili neko drugi. Tih godina se pojavila i šminka za tamnopute žene: sjajevi za lice, rumenila, senke. obavezna je bila bela olovka na očima. Elizabet Tejlorbila je oličenje lepote, a njene tamne definisane obrve su ostale beauty uzor tog vremena.

Dve trendy struje 70-ih godina (hipijevci i disko devojke) su koristile skoro iste make-up proizvode: kremaste senke i crnu olovku za oči. Gliter manija je počela u ovoj deceniji. S druge strane, pank muzika je donela jaku šminku na scenu: jak crni ajlajner u grafičkim oblicima. Povećanje svesti o štetnosti sunčanja, dovela je do masnovnije upotrebe toniranih krema i samopotamnjivača. Ikona lepote bile su Dajana Ros i Cher.

Osamdesetih je na standardne lepote uticala pop muzika: mat šminka u jarkim bojama, debeli ajlajner u boji i neon senke u kombinaciji sa prirodnim obrvama. Popularno je naglašeno pink rumenilo, koje se nanosilo sve do slepoočnica (tzv. „draping“ tehnika). Ikona stila, Madona je proslavila razmrljanu šminku oko očiju i usne boje trešnje.

Početka devedesetihi obeležio je futuristička cyberpunk i grunge muzika, pa je u skladu s njom bila i šminka-sive boje, neobične nijanse sedefastih karmina. S druge strane, razvio se kult super-modela, tako da je njihova šminka bila kopirana-senke boje somota, uz smeđi karmin i zavodljivi pogled. Beauty ikone su bile Kejt Mos i Naomi Kembel.

Početkom 2000-ih, žene su poludele sa dugačkim trepavicama koje je nosila Dženifer Lopez, tako da je tada pokrenuta opsesija maskarama koje produžavaju, daju volumen i gustinu trepavicama. Nosile su se sedefaste senke u bledim bojama sa debelom linijom ajlajnera i tankim obrvama. Veliki uticaj na make-up imale su teen popzvezde, pa se obilato nosio gliter na licu, šljokice i sjajevi. Ikone su bile Britni Spirs i Dženifer Lopez.

Ovih dana, na šminku utiču najviše društveni mediji, blogeri, i poznate ličnosti poput Kardašijanki. Youtube make-up tutorijali su eksplodirali, kreirajući sadržaj za najrazličitiju publiku. Sada je mnogo lakše savladati bilo koji make-up izgled. Ono što je karakteristika make-up u 2010-im su pune oblikovane obrve i jako konturisanje i hajlajt na licu.

 

 

 

3.1.          Make up kao umetnost

 

Šta je umetnost? To je večito pitanje koje čovek postavlja. Mnogi dosta znaju o umetnosti, ali ne znaju da gledaju likovni jezik kojim govori samo likovno delo. Kao što knjigu smatramo umetničkim delom koje je stvoreno pomoću jezičkog osećaja, tako je i likovno delo stvoreno osećajem za oblik, boju i liniju. Gledati, u likovnom smislu, znači isto što u književnom čitati.[12]

Čitajući tekst koji sledi, naučićemo da, posmatramo i tome prilagodimo individualni osećaj za oblik, boju i liniju. Ovde postoje činjenice vezane za posmatranje morfologije različitih tipova ljudi, ali je likovni jezik individualni izraz koji se prilagođava ovim činjenicama.

Da bismo shvatili na koji način da korigujemo i istaknemo formu lica i tela, moramo se prvo upoznati sa sredstvima koja čine veliki udeo u tome. Od načina i sredstava kojima se izražavamo zavisi i nivo estetskog uspeha.

Glavni elementi u postizanju određene estetike su pre svega: linija, boja, valer, simetrija, svetlo – senka, proporcija, kompozicija.

Da bismo znali na pravi način da iskoristimo ove elemente, moramo imati uvid u pojam estetskog i lepog.

 

 

 

3.2.          Scenska šminka

 

Scenska šminka se koristi u pozorištu, na filmu i televiziji. Scenska ili karakterna šminka dočarava osećanja i emocionalno stanje, starosno doba glumca, pokazuje neke njegove karakterne osobine i tako doprinosi ukupnom utisku o glumi. Ako šminka nije dobro urađena, ma koliko glumac bio talentovan i vešt, on jednostavno neće ličiti na lik koji tumači.. Pozorišna šminka je jača i intezivnija, dok šminka za televiziju i film mora biti perfinjenija jer je oko kamere mnogo storže nego naše.

Studioznim izučavanjem i praksom, scenska šminka, kao umetnost iluzije, usavršava se poput svih drugih umetnosti. Osnovni koncept scenske i svakodnevne šminke je isti, obe se koriste za stvaranje iluzije. Svakako, iluzija koja se želi stvoriti na sceni je obično prilično drugačija od one u svakodnevnevnom životu. Najčešće, svakodnevno šminkanje se koristi za pokrivanje nekih nesavršenosti ili mane i isticanje prirodne lepote. Scenska šminka može da se koristi za dramatične efekte sa tedendenciom da bude mnogo teža i zahtevnija od svakodnevne šminke. Ipak, razlike između scenske i svakodnevne šminke nisu tako velike kao što se misli.
U savremenoj pozorišnoj produkciji danas preovladava tendencija za prirodnom i manje teškom šminkom, nego što je to bio slučaj u ranijim periodima, naročito za film i televiziju. Konceptualan make up i umetničko scensko stvaralaštvo, na modnoj i estradnoj sceni, photo shooting-u, postaju sve zahtevniji postavljajući visoke standarde i očekivanja u odnosu na postojanost i kvalitet, efekte i mogućnosti, scenske i šminke uopšte.
Tako da danas suštinska razlika u scenskoj i svakodnevnoj šminki gotovo i da ne postoji, osim u samom nazivu.

U biti, razlika je samo u primeni i postupnosti, odnosno, tehnici/funkciji i konačnoj ekspresiji, pod određenim osvetljenjem. Scenska šminka bi trebalo da bude jača u strukturi i pigmentaciji, jer omogućava da se efekat vidi izdaleka, što je tipično za scensku produkciju. Od isticanja do prenaglašenosti oblika glumčevog lica i starosnog efekta izvođača, šminka apsolutno može da transformiše glumca na sceni. Svakodnevna šminka je lakša od scenske jer prati prirodan izgled tena dajući mu više organski izgled. Ideja svakodnevne šminke je da samo pokrije manje nedostatke, fleke, bez postavljanja centralne tače u make up-u. Scenska šminka ima za cilj da oslika karakter i bude deo kostima na sceni, dok je svakodnevna više pozadinska, uklopljena sa nečijim prirodnim karakterisitkama.

U većini slučajeva apsolutno nije potrebno kupovati šminku poznatih svetskih brendova, za šta je, btw neophodno izdvojiti i uložiti popriličnu svotu novca (a nije uvwk nužno da cena prati kvalitet), posebno ako na tržištu postoji i domaći proizvođač koji ispunjava sve pomenute zahteve, odličnog kvaliteta po pristupačnijoj ceni. Poenta je da šminku treba znati koristiti. U pravim rukama ona postaje magično sredstvo u kreiranju umetnosti.

 

 

 

 

 

 

3.2.1.      Filmska

 

Filmska sminka se koristi različitim metodama šminkanja i specijalnih efekata kako bi stvorila iluziju i  na filmu dočarala povrede, oboljenja ili deformitete, ili čitavu masku kako bi postarila glumca, izmenila mu polne karakteristike ili napravila lik nekog drugog.

Kryolan je profesionalni make up brend koji snabdeva televizijsku, pozorišnu i filmsku industriju.

Kryolan šminka se proizvodi u Nemačkoj, u Berlinu. Sadrži više od 16.000 proizvoda koji su klinički i dermatološki testirani od strane visoko kvalifikovanih hemičara tehnologa.

Zbog sigurnosti koju pružaju i visokog kvaliteta, rasprostranjeni su u preko 80 zemalja širom svieta.

Neki od Kryolan proizvoda koji se koriste za specijalne efekte:

  • Višenamenska verzija veštačke krvi koja se koristi na filmu, televiziji i u pozorištu.
  • Mek i pripremljen vosak za promene prirodnog oblika lica.
  • Specal plastex- mešavina više voskova, služi za realističan prikaz rana, povreda i ožiljaka.
  • Tuplast je proizvod razvijen posebno za kreiranje ožiljaka i drugih kožnih anomalija.
  • Paleta koja omogućava šminkerima da kreiraju specijalne efekte bojom na koži.
  • Mastix je posebna mešavina smola i koristi se kao lepilo koje lepi kosu, bradu i perike.
  • Aqua tenovi koji se koriste mešanjem vode za teniranje lica ili body art.
  • Supra color takođe služi za teniranje lica.
  • Latex- mešavina koja služi za kreiranje veštavčkog nosa, ušiju ili brade.

Rane:

Da li je u pitanju obicna rana, prostrelna rana ili posekotina, postupak je isti. Bitno je pravilno ali asimetrično postavljanje special plastexa ili plastica. Ivice voska moraju biti ‘stopljene’ sa kožom. Po sredini se pravi ili linija ili rupa, kojom se dobija pukotina kože-željeni efekat. Teniranje supra ili aqua tenovima je obavezno da bi se boja plastexa ili plastica ujednacila sa kožom. Potrebno je pretenirati celo lice, ili određeni deo tela da bi boja bila jednaka. Posle toga sledi bojenje rane ili posekotine masnim ili aqua bojama. Postupak se obavlja precizno, mešanjem boja, da bi izgledalo što realističnije. Kao završni efekat dodaje se veštačka krv koja treba da ispunjava ranu i curi u pravcu u kojem čovek lezi ili stoji.

Ožiljci:

Za pravljenje ožiljaka u specijalnim efektima, bitno je znati koliko je ožiljak star.

Debljina i dužina ožiljka zavisi od položaja i mesta samog ožiljka na telu. Ožiljak se pravi tuplastom, special plasexom ili plastićem. Bitno je brzo nanošenje iz jednog poteza bez prepravki i puno sređivanja. Tuplast je providan proizvod koji se može nanositi direktno iz tube ili četkicom.

Željeni oblik ožiljka tako nanet je potpuno suv u kratkom vremenskom periodu, za 15-ak sekundi. Kasnije se tenira. Ovaj materija pokazuje odlične rezultate jer daje određen sjaj koji imaju pravi ožiljci. Plastex ili plastić se smekša prstima i jakim povlačenjem po koži se nanese u obliku koji želimo. Takođe se tenira i boji bojama koje će dati ciljani efekat.

Postarivanje lica:

Ukoliko želimo da postignemo efekat starenja lica, bitno je znati da ten kod starih osoba nije jednak, što podrazumjeva da se tenovi ne nanose jednako i pravilno. Delovi oko očiju se potamnjuju, izražavaju se podočnjaci i bore oko očiju. Linijom donjih trepavica se tanko nanosi crveno-roza boja koja daje efekat umornosti. Svetlo-braon bojom i tankom četkicom se popunjavaju i pojačavaju bore na čelu, uglovi usana i predeo oko nosa. Takođe, senče se jagodice koje treba da daju efekat upalih obraza. Neophodno je osenčiti ruke i vrat. Postoji specijalna boja koja se nanosi na zube kojom se postiže efekat žutih ili crnih, pokvarenih zuba. Obrve i kosa se posede aqua bojom.

Brkovi, brada i perike:

Kao i sve ostalo, brkovi, brada i perike su osnovna potreba u specijalnim efektima. Knifanje je način vezivanja prirodne dlake za određen matreijal (Til) Time se popunjava određen oblik koji želimo da dobijemo. Kasnije se obrađuje i oblikuje frizerskim makazama. Brkovi i brada se lepe mastixom – mešavina smole. Pritiskom krpe se osigura lepljenje i skuplja višak mastixa. Takođe, brkove i bradu možemo dobiti tako što se prirodna dlaka secka nekoliko puta kako bi bila usitnjena do željene veličine. Zatim se plastex nanosi u tankom sloju u obliku koji želimo da budu brada i brkovi.

Na kraju, četkicom se nanosi dlaka. Statisti koji nisu u prvom planu, a potrebno je da imaju bradu ili brkove, efekat možemo postići nanošenjem masne boje specijalnim sundjerom. Tapkanjem i mješanjem boje se dobija željeni efekat.

3.2.2.      Pozorišna

 

Prilikom ulepšavanja spoljašnjosti treba imati na umu da je manje uvek više, odnosno da šminka ne treba da bude sama sebi cilj, već u skladu s ostalim sadržajnim i likovnim elementima slike i autorskom namerom. Šminka nije odevni predmet, ali ima iste funkcije kao i svi odevni predmeti: zaštitnu, koja je manje zastupljena nego kod odevnih predmeta, a svodi se na korišćenje kozmetičkih proizvoda pomoću kojih se štite lice i telo od hladnoće i sunčeve svetlosti (UV zračenje), od vlage i suvog vazduha i društvenu, ukrasnu i estetsku funkciju, koja je u ovom slučaju mnogo značajnija, a svodi se na bojenje lica i tela radi ulepšavanja, na korigovanje i uklanjanje mana i nesavršenosti lica i tela, na prerušavanje, na prenošenje određenih stavova, poruka, opredeljenja, saopštenja, na određivanje društvene, staleške i profesionalne pripadnosti i slično. Pomoću šminke, kao i pomoću maske, moguće je postati neko drugi, tj. promeniti identitet.

Iako nije odevni predmet, ona je bitan sastavni deo odevanja, jer samo pomoću nje možete da ukrasite i ulepšate delove tela koji nisu ”odeveni” (lice i delove tela koji nisu pokriveni odećom). U modi i modnoj fotografiji šminka je bitan i neizostavan, sastavni deo svake modne kreacije. Iz rečenog proizilazi da je u svakodnevnom životu (i u fotografiji) kod šminke mnogo važnija njena sekundarna, estetska funkcija. U užem smislu, pomoću šminke doteruje se i ulepšava samo lice, u širem smislu i lice i telo u situacijama kada je potrebno predstaviti se pred javnošću, tj. komunicirati i telom.

Vrste šminke identične su vrstama maski, te se mogu razlikovati: lovačka, kultna, ratnička, pozorišna, filmska, karnevalska, umetnička i druga, a na­jrasprostranjenija je svakodnevna šminka kojom se pre­dstavljamo svakodnevno, pred drugim ljudima. Načinom odevanja predstavljamo se na daljinu; šminka nam služi za predstavljanje na blizinu, u neposrednom kontaktu sa drugim ljudima.

Neko pridaje važnost šminkanju (tj. ulepšavanju spolja­šnosti), a neko ne. U svakom slučaju, svako na neki način doteruje svoj spoljašnji izgled pre nego što izađe na ulicu. Postoje polne razlike kod kozmetičkog ulepšavanja spolja­šnjosti, tj. nežni pol neguje lice kozmetičkim sredstvima i udešava ga šminkom, veliku pažnju poklanja uređenju frizure i farbanju kose, a sve to usklađuje s garderobom. Jačem polu uglavnom ne pada na pamet šminkanje, ali zato dosta pažnje posvećuje kozmetičkoj nezi lica, brijanju, štucovanju brkova, fazoniranju brade, frizuri i sakrivanju ćelavosti. Šminka čini mlade devojke odraslijim i zrelijim, a žene u kasnijim godinama podmlađuje. Osobe koje se izražavaju i komuniciraju telom: balerine, foto-modeli, manekeni, striptizete i drugi, posvećuju posebnu pažnju, ne samo šminkanju lica, već i nezi tela i njegovom ”šminkanju”. Sa aspekta fotografije, najzanimljivije su svakodne­vna, pozorišna i filmska šminka.

 

 

 

 

3.2.3.      Modna

 

Šminka super modela 90-ih godina predstavlja veoma važan segment istorije šminkanja. U ovom periodu se stil i način šminkanja razdvaja na nekoliko grana. U vremenu od 1900-e do 1990-e smo imali promenu izgleda žena na svakih približno deset godina. Svaki taj period je imao prepoznatljiv izgled koji se ponavlja kod svakog lica. U 90-im godinama šminka više nije ista na svakom licu već ima nekoliko prepoznatljivih look-ova.[13]

Jedon od njih je šminka super modela aktuelnih u tom periodu. Njih vezujemo za ovaj makeup look jer ćemo ga najlakše prepoznati po fotografijama, časopisima, revijama, reklamama i ostalo. Govorimo o najvećim imenima u svetu modelinga: Kate Moss, Naomi Campbell, Linda Evangelista, Claudia Shiffer, Christy Turlington, Tyra Benks, Cindy Crawford. U editorijalima, revijama, snimanjima i na televiziji su bile transformisane u najrazličitije ličnosti, stilove i okvire. Ipak, njihova svakodnevna pojava ih je vezivala u više segmenata šminke koje su nosile.

Tipična šminka super modela 90-ih je obilovala neutralnim, bronzanim, smeđim i narandžastim tonovima. Bilo da se nalaze na usnama, obrazima ili očima. Obavezan je bio baršunast i besprekoran ten koji je veoma matiran. Na licu nismo mogli videti sjaj sem na usnama i očima koji su tako privlačili pažnju. Šminka super modela 90-ih se može okarakterisati kao monohromna jer ste mogli videti istu boju i na usnama i očima i obrazima.[14]

 

 

Šminkom se postizao zavodljiv i mističan pogled. Kombinacijom crnog i smeđeg krejona dobijao se blagi smokey eyes. Nanosili su se i na vodenu liniju. Uvećanje usana je bilo u trendu pa se koristila tamna olovka za usne u smeđoj boji koja je precizno prelazila liniju usana. Sam za sebe ili sa olovkom za usne, sjaj je igrao veliku ulogu u svakom makeup look-u 90-ih.[15]

3.2.4.      Šminka za specijalne efekte

 

Filmska šminka i specijalni efekti nisu samo nešto što upotpunjuje scenu na bilo kom mediju. Zaista je u današnje vrijeme nemoguće zamisliti lica na filmu, pozorištu, televiziji ili fotografiji koja nisu obradile vešte ruke šminkera. Mnogi filmovi i pozorišne predstave ne bi uopšte mogli biti realizovani bez ovog zanata.

Kroz istoriju umetnosti, šminka i specijalni efekti su konstantno usavršavani, tako da danas možemo slobodno reći da je kvalitet materijala, kao i sam zanat dostigao zavidan nivo. Potreban je veliki trud, rad i talenat da bi specijalni efekti izgledali verodostojno. Da bi se postao uspešan u ovom poslu, prvo i osnovno jeste upoznavanje sa šminkom i materijalom. Kasnije, postepeno ide upoznavanje sa samim zanatom, te njegovo usavršanje.

Kao i u svakoj vrsti zanata tako i u šminkanju, alat odnosno četkice imaju najvažniju ulogu, i svaka ima svoju funkciju. Takođe, za specijalne efekte koriste se posebni sunđeri i često, sami prsti.

Specijalnim efektima se pruža mogućnost realne prikaze svake željene promene na telu. Možemo prema situaciji, ili dodati, ili oduzeti.

      3.3. Trajna šminka

Trajna šminka je savremeni i skoro bezbolan oblik polutrajne tetovaže. Rodila se iz prave tetovaže gde igla tačkasto probija kožu. Kod trajne šminke ubodi igle sa bojom dosežu samo do površinske kože, ne povređujući žive čelije, tako da boja ne dospeva u krvotok.

Trajanje ove tetovaže je između tri i pet godina, posle čega crtež polako bledi. Trajna šminka se radi specijalnim aparatom sa sterilnom iglom. Iglica ubacuje mikropigment u epiderm, u vidu kontura na usana, očnim kapcima ili u iscrtanu formu obrva. Boje koje se koriste pri trajnom šminkanju su na bazi biljnih pigmenata, za razliku od klasičnog tetoviranja, gde se koriste boje koje su sačinjene kako od organskih, tako i od neorganskih pigmenata. Trajna šminka ima više nijansi, pa se može lako prilagoditi vašim željama i efektu koji želite da postignete na očima, usnama ili obrvama.

Trajna šminka ima pun efekat upravo kada se uradi na obrvama.Obrve se oblikuju po želji i u skladu sa bojom očiju, kose i tena. Nakon tetoviranja obrve izgledaju potpuno prirodno, a izgled im se neće pokvariti pod uticajem vode, niti vrućine.

Pored promene oblika, trajnom šminkom se proširuju mogućnosti da vizuelno smanjite oblik očiju, lica ili čela. Najbolje je da izaberete boju obrva u skladu sa vašom prirodnom ili ofarbanom kosom. Pre nego što vam u kozmetičkom salonu urade trajnu šminku obrva, potrebno je da se prethodno precizno dogovorite oko dužine, debljine i boje obrva. Obe obrve u svakom slučaju moraju da budu srazmeri sa licem. trajno šminkanje obrva se preporučuje starijim osobama, jer po prirodi gube obrve, pa ih je sve teže ulepšavati.

Ako je moguće, treba sačuvati svoju dlaku obrva, radiprirodnijeg i lepšeg izgleda. Pre trajnog šminkanja obrva potrebno je naravno, oprati i dobro dezinfikovati područje koje se tetovira.

Za tetoviranje linija očiju pigmenti se iglicom uvode na ona mesta koja se uobičajno iscrtavju olovkom ili senče. Male količine prirodnog pigmenta uvode se kod korena trepavica, čineći ih tako vizuelno gušćim.

Ukoliko imate retke i slabe trepavice, tetoviranjem linija koje idu uz samu ivicu oka, možete lako sakriti ovaj nedostatak. Osim što ćete biti uvek perfektno našminkani, trajna šminka je posebno pogodna za žene slabijeg vida, kao i za one koje se bave sportom. Trajna šminka se neće pokvariti znojenjem lica, niti pod uticajem vode. Ukoliko nemate potrebu za bilo kakvom estetskom korekcijom na vašim očima, blaga trajna šminka kapaka oka je odlična podloga za sve oblike dekorativne šminke na očima. Tetoviranjem linije usana postiže se punoća usana i ispravljaju asimetrije ili se samo usne naglašavaju. Pored korekcije, trajna šminka na usnama, učiniće da vam usne izgledaju uvek lepo našminkane, čak i kada se karmin delimično obriše. Za trajnu šminku usana postoji veliki broj nijansi kojima možemo da oslikamo usne kako god želimo, ali ipak boja mesa je najzgodnija i najprirodnija kada ste bez šminke. Na oblikovane i istetovirane usne možete nanositi svoje omiljene boje karmina ili samo sjaj i izgledaće predivno. Jedini problem koji može da se javi kod tetoviranja linije usana jeste herpes ili groznica. Ako je u organizmu prisutan herpes, hoće da se aktivira kada se radi trajna šminka. Ovaj virus je prisutan kod polovine žena, a u slučaju da se pojavljuje mora se potražiti pomoć dermatologa, koji će vam dati tablete za prevenciju ovih neprijatnosti. Trajnost ove metode šminkanja je od tri do pet godina, nakon toga boja počinje da bledi i potrebno je ponoviti postupak.

            3.3.1. Japansko iscrtavanje obrva

 

Japanska metoda iscrtavanja obrva podrazumeva polutrajno iscrtavanje obrva čiji efekat traje nekoliko godina. Iako izvorno potiče od tetoviranja, u pitanju je postupak koji se razlikuje u nekoliko stavki. Za razliku od tetoviranja, japansko iscrtavanje obrva ili mikroblading ne ostavlja trajne tragove i nije bolno (pre je u pitanju delimičnog neprijatnog osećaja). Za iscrtavanje obrva microblading metodom ne koriste se iglice već nožićem koji je tanak i veoma precizan i iscrtava gotovo savršeno prirodan oblik vaših obrva. I dok tetovirane obrve izgledaju veštačke i prenaglašeno, da ne govorimo o tome da u toku postupka dolazi do krvarenja i stvranja rana koje tek treba da zarastu; obrve urađene japanskom metodom iscrtavanja odaju utisak pravih, prirodnih obrva.

Ovom metodom, obrve se iscrtavaju dlačicu po dlačicu, a konačan rezultat su pune obrve poput Sindi Kraford, Bruk Šilds ili Linde Evangeliste.

Kao što smo pomenuli, za japansko iscrtaavnje obrva koristi se specijalni nožić za nanošenje i boja, tačnije pigment u nijansi najpribližnijoj boji vaših obrva. Sam pigment može biti u gel, kremastoj ili tečnoj varijanti – u zavisnosti od afiniteta same osobe koja vrši ovaj postupak. Sam postupak traje do 2 sata, uključujući pripremu i samo iscrtavanje, bez ikakvih posledica po vaše prirodne obrve.

 

 

 

Najvažnije u toku cele procedure jeste definisanje oblika i dužine obrva, dok samo iscrtavanje obrva japanskom metodom traje nekih dvadesetak minuta. Kao što smo već pomenuli, postupak nije bolan, više možete osetiti neko grebuckanje i peckanje. Po želji, kozmetičarka koja vam iscrtava obrve može naneti lokalnu anesteziju kako bi vam koža oko obrva utrnula.

A kad već govorimo o obliku obrva, važno je napomenuti da kvalitetan i odgovoran kozmetičar sasvim sigurno neće pošto-poto udovoljiti želji klijenta. Ono na šta se obraća pažnja jesu oblik lica, kvalitet samih obrva i šta optimalno treba popraviti i naglasiti. Obrve po narudžbini a la Angelina Jolie, Amal ili J. Lo dolaze tek na kraju – pod uslovom da se slaže uz vaše lice i sam prirodan oblik obrva.

Japansko iscrtavanje obrva ima rok trajanja dve do četiri godine, na šta utiče dosta faktora. Od samog kvaliteta kože, preko nege i održavanja, pa sve do samog kvaliteta pigmenata koji su korišćeni. U principu, nakon što inicijalno iscrtate obrve, potrebno je doći na korekciju nakon 15-20 dana. Sve posle toga se radi u konsultaciji sa kozmetičarima, ali najčešće jednom godišnje. Možda vam se učini da su obrve koje ste iscrtali pretamne, ali imajte na umu da će boja posvetleti nakon nekih 7 do 10 dana i tada poprimiti pravu boju.

Nakon postupka, dobićete ampule za fiksiranje boje i posebne kreme koje je potrebno redovno nanositi u prvim danima nakon tretmana. Važno je još reći da je poželjno izbegavati solarijume, sunce, plažu i kupanje u vodi u prvim danima, kako se ne bi poremetila pigmentacija. Takođe, izbegavajte šminku prvih dana dok se boja ne primi.

Budući da je u pitanju neinvazivni postupak iscrtavanja obrva, postupku se može podvrgnuti gotovo svako. Izuzetak su trudnice, osobe koje imaju problema sa kožom ili dijabetičari – svakako, najbolje je posavetovati se sa lekarom radi preciznijeg odgovora.

U svakom slučaju, ako ste nezadovoljne oblikom, gustinom, dužinom vaših obrva; ako ste bile nestašne u mlađem dobu sa preteranim čupanjem i tako poremetile svoje obrve; ako ste ostali bez obrva nakon bolesti… Možete se odlučiti za ovaj vid iscrtavanja obrva. Na ovaj način, rešavate dosta izazova. Od toga da ne morate više trošiti novac na šminku namenjenu crtanju obrva, do toga da možete bez bojazni ići na bazen i plažu, znajući da obrve ostaju gde im je i mesto.

Nažalost, jedini način da uklonite obrve koje su iscrtane microblading tehnikom jeste laser. Postupak koji je skuplji i bolniji od prvobitne procedure i još rizikujete da ostanete bez dela svojih prirodnih obrva. Zato je veoma bitno da uradite sledeće:

  • Budete sigurne da želite da radite japansko iscrtavanje obrva
  • Raspitate se i pronađete kvalitetnu kozmetičarku
  • Ne namećete svoje mišljenje, već dozvolite profesionalcu da vam preporuči oblik

Jedino tako ćete biti u situaciji da budete zadovoljne uslugom i vašim novim obrvama.

Da sumiramo, japansko iscrtavanje obrva je polu-trajna metoda iscrtavanja obrva koja ne boli i kao rezultat ne daje izgled crtanih i veštačkih obrva. Izneli smo vam sve činjenice i pojedinosti, jedino što preostaje jeste da, ako ste se odlučile za ovu metodu, pronađete adekvatan salon u kojem ćete postupak izvesti.

 

            3.3.2. Tehnika tribal

 

Današnja kvalitetno urađena trajna šminka, zapravo polutrajna, jer se mora obnavljati, što je itekako dobro ako vam se stari oblik ne svidi ili vaše lice starenjem počne da se opušta, a s njim i trajna šminka. Loše urađena trajna šminka može biti utetovirana u dublje slojeve kože, poput tetovaže, lošim bojama i nestručno, kada boja posle nekoliko godina počne da bledi, dešava se da na licu ostane plava, crvena, šarena…linija. Dobra vest je da se stari tribal može popraviti.

Prilično često dolaze žene koje žele korekciju starog tribala. Teget ili crvena izbledela boja neestetski deluje na licu, a spuštanjem mišića lica i prolaskom godina, ove obrve su izgubile oblik, ili su u startu bile loše urađene, pogrešno oblikovane. Ako su nestručno urađene one su i duboko utetovirane, i to je dodatni problem. Rešenja, srećom, ima, i ona se najčešće nalaze u kombinaciji tehnika. Od slučaja do slučaja, ove probleme rešavam za svakoga individualno, ali je popravljanje tuđeg nestručnog rada uvek teško i zahteva puno veštine i majstorskih trikova stečenih iskustvom.

Prvo se radi definisanje novog oblika koji je adekvatan licu, a potom se na delovima gde stara boja ne ulazi u okvir novog oblika, posebnom tehnikom ublažava boju. Novi oblik definišem nakon toga trajnom šminkom, birajući jednu od mogućih tehnika, ili kombinacijom: docrtavanjem dlačice po dlačice, u par različitih nijansa boja radi prirodnog izgleda. Prilikom docrtavanja važno je i da se u što većoj meri koristi već postojeća linija, a novi rad će staru neadekvatnu boju promeniti senkama, i dati obrvama fini, pomalo egzotičan izgled.

 

Ako je stara šminka samo izbledela, ali je njen oblik korektan, može se naći jednostavnije rešenje, recimo ponavljanje tribal tehnike, samo u zrnastoj formi. I jedan savet za kraj: nemojte dozvoliti da se neko uči poslu na vama. Dobro proverite znanje i iskustvo onoga ko vam radi trajnu šminku.

            3.3.3. Ajlajner

 

Ubacivanjem boje u regiju gornjeg i/ili donjeg kapka, postiže se trajna sminka očiju koja ima za rezultat i produbljeniji pogled, povećanje gustine i boje trepavica, naglašavanje očiju i njihovih kontura… Kada je u pitanju ovakva trajna šminka, ajlajner kojim se iscrtavaju ivice kapaka može da bude različitih debljina, kao i boja.

Najbolji efekat postiže se uz pomoć iscrtavanja tanke linije oko ruba očiju, ali trajna sminka ociju može biti i uočljivija, ukoliko ste ljubiteljke intenzivnijeg naglašavanja šminke. Ono što mi generalno preferiramo kada je u pitanju trajna sminka – ajlajner je poželjno da bude diskretniji, neupadljiv i u liniji trepavica za najprirodniji izgled. Oči je potrebno da izgledaju krupnije, ali tako da se ne vidi da je to postignuto šminkanjem, jer je to prvenstveno odraz profesionalnog i stručnog načina rada. Kada se radi ovakva trajna sminka, ajlajner na kapcima može da se izvuče celom dužinom ili delimično, od čega će zavisiti i vaš novi izgled očiju, pa time i celog lica.

 

 

 

 

 

            3.3.4. Konture i senčenje usana

 

Jedan od segmenata na kursu trajne šminke je trajna šminka usana. Ovakav vid trajne šminke može popraviti vaš izgled na više načina. Trajna šminka usana rešava svakodnevno šminkanje i tako dobijamo na vremenu. Takođe, ovaj vid trajne šminke može vizuelno povećati usne bez filera. Usne oivičene bojom dobijaju definiciju, punoću i novi oblik. Mnogo žena ima pune usne ali nejasnu liniju koja ih okružuje. Uokviravanjem usana trajnom šminkom ističemo njihovu prirodnu punoću. Čest oblik vitiliga se može videti oko usana. Trajna šminka usana može biti u prirodnoj boji usana kako bi usne dobile na volumenu ili u drugim bojama po izboru klijenta. Trajna šminka se sastoji iz oivičenja usana i senčenja.[16]

Na klijentu koristimo anesteziju u kremi kako bi eliminisali neprijatnost i bol tokom rada. Bol zavisi od nivoa osetljivosti klijenta. Ovo je invazivni tretman u kom se pigment unosi u kožu. Bez obzira na sve, tretman je vrlo podnošljiv, a dokazano je da je neprijatnost mnogo manja nego što se unapred može zamisliti (predvideti). Bol zavisi i od lokacije trajne šminke na licu. Najmanje boli na mestima sa mnogo“mesa”, a najvise tamo gde je koža odmah preko kostiju i gde je najtanja. Ali bol zavisi  od same osobe. Pokazalo se i da žene bolje podnose bol. Većina ljudi posle nekoliko minuta ne oseća bol (mozda malu neudobnost).[17]

 

 

 

Trajna šminka usana je danas jako popularan tretman i skoro svaki dobro premljen salon ima ovaj tretman u svojoj ponudi. Vrlo je bitan podatak da je potrebno obratiti posebnu pažnju o higijenskim uslovima. Nije najvažnije sterilisana igla, nego i  stručnjak koji obavlja tretman trajne šminke treba da ima i sterilisane rukavice, kapu i kosu i masku za lice. Obavezno je da svaki tattoo studio ili salon ima sterilizator u kome će se sterilisati sav materijal koji će se ponovo koristiti. Pravi poznavaoci trajne šminke, moraju vas predhodno upozoriti na kontraindikacije. Greške koje se javljaju pri tetoviranju, bilo obrva, kapaka ili usana, mogu biti ne samo estetske prirode, već mogu dovesti do zdravstvenih komplikacija.[18]

 

      3.4. Body art

 

Body art kao pravac moderne umetnosti nastao je nakon 1966. godine i podrazumeva sve procese u kojima umetnik koristi vlastito ili tuđe telo kao materijalnu podlogu umetničkog dela. Na njegov razvoj uticali su različiti modernistički -izmi, naročito dadaizam, a u bliskoj je vezi i sa razvojem performansa. Telo je korišćeno kao medijum i kao objekat. Služilo je kao platno za slikanje, transparent za parole, materijal za različite figure. Težilo  se njegovom ponižavanju ili uzdizanju, u zavisnosti od ideje koja treba da se prenese. Umetnici su, često, dovodili svoja tela do krajnjih granica fizičke izdržljivosti i pričinjavali sebi ozlede i bol. Najupečatljivije teme ovakvog performansa bile su nasilje, autoagresija, seksualnost, egzibicionizam ili telesna otpornost na fizičke uslove. Upravo iz ovih tema jasno izbija ritualno poreklo body art-a. Prvi moderni body art umetnici takođe su se bavili ispitivanjem same funkcije tela kao objekta, kao i demonstracijom različitih oblika ponašanja gde je telo nosilac radnje.

Bodi art ili umetnost tela je umetnički koncept 20. veka. Nastao je kao umetnički pravac oko 1960. godine iz ideja hepeninga i fluksusa. Telo je kao umetnički medijum i kao umetnički objekat. Ovde je reč o performansu. Dalji pravci u ovoj umetnosti su fotografija i video umetnost. Umetnik sam sebi delom pričinjava ozlede i bol i radi sa svojim telom kao sa materijalom.

Imenom bodi art se označavaju svi umetnički procesi u kojima umetnik koristi svoje vlastito telo kao materijalnu podlogu umetničkog dela. Nastaje krajem 1960ih i razvija se u narednoj deceniji. Umetnicii koji praktikuju ovu umetničku formu tretiraju teme kao što su nasilje, autoagresija, seksualnost, egzibicionizam ili telesna otpornost na fizičke fenomene. Telo može biti transformisano kostimom, korišćeno kao instrument ili jedinica za merenje, podvrgnuto agresiji ili podvrgnuto bolu do granice patnje. U bodi artu možemo razlikovati jednu više analitičku liniju koju u Sjedinjenim Državama praktikuju umetnici kao Vito Akonsi, Kris Barden ili Denis Openhejm, u kojoj se potenciraju kreativne mogućnosti tela kao objekta i drugu više dramatičnu, koja se praktikuje u Evropi i čiji su predstavnici Herman Nič, Ginter Brus, Rudolf Švarckogler, Đina Pane i Marina Abramović, koji insistiraju na reviziji arhetipa, određenih stvari povezanih sa tranvestizmom i nanošenju bola kao jedne vrste estetski subliminiraanog čina. Preteča ove umetničke forme su dadaizam i hepening, a kasnije se veže sa performansom i scenskim umetnostima.

Poznati predstavnici u Bodi artu su:

  • Marina Abramović,
  • Vito Akonsi (“Vito Acconci”),
  • Denis Openhajm (“Denis Oppenheim”),
  • Đina Pane (“Gina Pane”),
  • Mihael Jurnijak (“Michel Journiak”),
  • Urs Luti (“Urs Lüthi”),
  • Rudolf Švarckogler (“Rudolf Schwarzkogler”)
  • Orlan(“Orlan”),
  • Stelark (“Stelarc”),
  • Franko B(“Franko B”),
  • Ron Eti(“Ron Athey”),
  • Kira O Rajli (“Kira O’ Reilly”),
  • Gabrijel Savić Ra,
  • Oliver Frost (“Oliver Frost”)

Godine 1975. je počela u Parizu prva velika Bodi art izložba. Tamo je Fransoa Pluhart (“François Pluchart”) publikovao jedan manifest za umetnost tela.

 

 

 

 

 

 

            3.4.1. Analitički

 

Analitički je formulisan primenom zamisli ready made-a i tautologije. Ljudsko telo je objekt umetnosti i kroz različite operacije sa telom ispituju se i tautološki demonstriraju pojavnost i funkcije tela. Umetnik utvrđuje, selekcioniše i postavlja obične i neobične funkcije ljudskog tela kao umetnički rad. Tautologija je sredstvo kojim umetnik naglašava doslovnu, nemetaforičnu upotrebu ljudskog tela i procesa sa ljudskim telom kao materijala i fenomena. Telo je činjenica i prisutpa mu se kao oruđu ili kao mestu. (ameri Denis Openhajm, Brus Nojamn, Teri Foks, Den Graham, evropljani OHO, Raša Teodosijevid, Grupa 143, Karel Miler…)

            3.4.2. Ekspresivni

 

Ekspresivni ili ekspresionistički je ritualni, terapijski ili egzistencijalni performans. Teli umetnika, elementarni procesi sa telom ili ekscesni oblici ponašanja postaju sredstvo sredstvo izražavanja unutrašnjih stanja umetnika. Umetnik se lišava posrednika (slikarstva i skulpture) da bi direktnim činom i manipulacijom tela provocirao i izrazio osedanje užasa egzistencijalnog užasa, straha i potisnutih emocija i želja. (Đina Pane, Laslo Kerekeš, Marina Abramovid)

 

 

 

 

 

 

 

            3.4.3. Bihevioralni

 

Bihevioralni body art se zasniva na demonstraciji elementarnih oblika ponašanja a ljudsko telo je osnovni nosilac radnje. (Vito Akonči – Proces pradenja; tokom 23 dana birao na ulici slučajnu osobu koju je šratio; Gilbert i Džordž – u odedi činovnika ponavljali su tipične radnje predstavnika engleske srednje klase.

            3.4.4. Feministički

 

Feministička umetnost uključuje žensku umetničku produkciju koja se identifikuje sa ideologijom feminističkog pokreta ili sa idejama specifične ženske kreativnosti u umetnosti i kulturi. Ženska umetnost označava radove žena bez obzira da li zastupaju ili ne zastupaju feminističke vrednosti, uverenja, poglede i značenja. Postmoderne decentrirane umetničke prakse zasnivaju se na kritici logocentrizma.

U umetnosti visokog modernizma, od impresionizma do postslikarske apstrakcije, nije postojala razlika između umetničkih praksi muškaraca i žena. Ideal autonomne umetnosti prekrio je razlike pola i roda. U avangardnoj umetnosti kraja XIX veka i kasnih tridesetih godina nije postojala odvojena i specifična ideja feminističke ili ženske umetnosti. Tokom pedesetih i ranih šezdesetih u okviru neoavangardnih pokreta (fluksus, neodadaizam, hepening) umetnice su u svojim radovima ukazivale na razlike i na feministički sadržaj svoga rada.

 

 

Post-neoavangarde uključuju inovativne umetničke prakse kao što su body art, procesualna umetnost, performans, ambijentalna umetnost, konceptualna i semio umetnost. Body art i performans su postali ekskluzivni domen umetnosti žena. Tokom sedamdesetih u postkonceptualnoj umetnosti razvijeni su novi načini istraživanja i izražavanja. Umetnici su u svojim radovima analizirali politički govor u umetnosti naglašavajući važnost subjektivnog (emocionalnog, seksualnog, intuitivnog, nesvesnog). Umetnice su želele da ukinu postojeći muški sistem vrednosti da bi kreirale ženski sistem vrednosti.

Postfeministička umetnost osamdesetih i devedesetih bavi se načinima prikazivanja, tj. mehanizmima i kanalima ‘prikazivanja’, distribucije, kontrole i funkcije u uspostavljanju dominantnih kriterija i vrednosti u društvu.[19]

Umetničke prakse autorki razvrstavaju se na feminističku umetnost, žensku umetnost i na decentrirane umetničke prakse. Ovakva tipologija izvedena je iz radova umetnica, kao i iz njihovih umetničkih intencija.

Odrednica feministička umetnost se odnosi na stvaranje umetnica koje se eksplicitno poistovećuje sa ideologijom feminističkih pokreta i bave se socijalno-političkim položajem žene u društvu i kulturi, statusom žene umetnice, seksualnošću žene, njenom psihologijom, istorijskim primerima prikazivanja i izražavanja ženske seksualnosti, želja, fantazija i racionalnosti.

Ženska umetnost označava radove umetnica koje ne zastupaju eksplicitno feminističke vrednosti i uverenja, ali njihovi radovi strukturalno (tematski i formalno) nastaju u okvirima koji se kulturološki mogu čitati kao specifično ženski.

“Decentrirane umetničke prakse” (ili “meko pismo”) postmoderne obuhvataju umetničke prakse zasnovane na kritici racionalizma u zapadnoevropskoj tradiciji, kritici jakog subjekta, na kritici originalnosti, kao i na fragmentaciji naracije. Umetnički radovi decentriranih umetničkih praksi grade se eklektičkim postupcima kolaža, montaže, simulacija i citata.” Teoriju i praksu feminističke umetnosti karakteriše nekoliko sinhronih, ali međusobno različito orijentisanih smerova.

Teorija i praksa feminističke umetnosti reflektuju interese feminističkih grupa i pokreta, kao skup uverenja, stavova, vrednosti, ideala i ideologija koje izražavaju i prikazuju interese feministkinja u borbi za građanska, seksualna i umetnička prava. Ova “produkcija” može imati status alternativne, urbano-etno-marginalne, ili ređe, visoke umetnosti i teorije.[20]

Teorija i praksa feminističke umetnosti ili umetnosti žena nastaju u okviru sveta visoke umetnosti kao jedan od modela avangardne, neoavangardne, postavangardne, modernističke i postmodernističke umetnosti. Eksplicite ili implicite feministička umetnost može, ali ne mora biti u relaciji sa feminističkim tendencijama.

U modernističkoj visokoj umetnosti, od impresionizma do postslikarske apstrakcije, nema razlika između umetničkih praksi muškarca i žene. Ideali autonomije umetnosti prekrivaju specifičnosti i razlike pola i roda u delima Berte Moriso (Berthe Morisot), Meri Kasat (Mary Cassatt), Ani Albers (Anni Albers), Sofi Tauber Arp (Sophie Taeuber-Arp), Li Krasner (Lee Krasner), Luiz Nevelson (Louise Nevelson), Olge Jevrić.

 

U avangardama na kraju XIX veka i kasnih tridesetih godina XX veka ne postoji izdvojen i specifičan pojam feminističke ili ženske umetnosti. Umetnice poput Natalije Gončareve, Ljubov Popove, Varvare Stepanove, Hane Hoh (Hannah Hoch), Tee Černigoj, Li Miler (Lee Miller), Dore Mar (Dora Maar), Lenore Karington (Leonora Carrington), Fride Kalo (Frida Kahlo) stvaraju individualni ekscesni i eksperimentalni rad.

U neoavangardnim pokretima tokom pedesetih i ranih šezdesetih godina umetnice deluju unutar pokretâ, kao što su fluksus, neodada i hepening. One nastavljaju ekscesne i eksperimentalne prakse, ističući žensku seksualnost, telesne specifičnosti i feminističke sadržaje. Pojam ženskog subjekta se uobličava kroz umetnički rad, ali i kroz uplive neolevičarskih učenja i istočnih meditativnih praksi zena, taoizma i tantrizma. Umetnice Joko Ono (Yoko Ono), En Halprin (Ann Halprin), Jajoi Kušama (Yayoi Kusama) i Keroli Šniman (Carolee Schneeman) u svojim umetničkim praksama uobličavaju žensku “razliku” u odnosu na praksu umetnika. Tokom šezdesetih godina niz umetnica bliskih neoavangardi (neodadi, fluksusu, hepeningu) stvaraju ekscesnu, provokativnu i erotizovanu umetnost oslobađanja i emancipacije ženskog jastva. Od ranih šezdesetih Keroli Šniman radi erotizovane i provokativne hepeninge i filmove u kojima prikazujući nago žensko telo, uspostavlja arhetipske odnose između ženskog tela i zmije, a radi i sa ženskim fiziološkim stanjima. U provokativnim filmovima u duhu fluksus događaja, Joko Ono preuzima ulogu režisera-muškarca. Japanska umetnica Jajoi Kušama postavljanjem veštačkih falusa pretvara svet seksualnosti u košmarni provokativni eksces i psihoanalitičku igru “želje žene” i “kastracionog kompleksa”. En Halprin je realizovala terapijske hepeninge u duhu gestalt terapije. Balerina i koreografkinja Ivona Rajner (Yvonne Rainer), posle perioda minimalističkog baleta, početkom sedamdesetih, počela je da radi u domenu feminističkog filma.

Austrijska hepening umetnica Vali Eksport (Valie Export) je kroz mikrosocijalne situacije provocirala publiku svojom ženskom seksualnošću, navodeći je, na primer, da dodiruje njene nage grudi u javnom prostoru.

Nakon kasnih šezdesetih, postavangarde se konstituišu oko kritike modernizma. Postavangarde u poznom modernizmu inovatorske su prakse koje obuhvataju body art, procesualnu umetnost, ambijentalnu umetnost, konceptualnu i semio umetnost. Tada se konstituišu i pojmovi feminističke i ženske umetnosti kao strategije visoke umetnosti. Body art i performans postaju ekskluzivni oblici “ženskog rada”. U ideološkom smislu rad autorki Eve Hese (Eva Hesse), Meri Mis (Mary Miss), Đine Pane (Gina Pane), Marine Abramović povezan je sa teorijom ginokritike, kritičke teorije, kulturne antropologije i mističkim zapadnim učenjima. Tokom sedamdesetih, u okviru postkonceptualne umetnosti, iz body arta i performansa, razvili su se novi oblici izražavanja i istraživanja odnosa umetnica/umetnik, društvo, priroda. U kritici se koriste nazivi: umetnost ponašanja, autobiografska umetnost, govor umetnika u prvom licu i narativna fotografija. Ovim pristupima je svojstvena analiza političkog govora i statusa političkog govora u umetnosti i naglašava se delovanje subjektivnosti (onog emotivnog, seksualnog, intuitivnog, nesvesnog). Umetnice Adrien Pajper (Adrian Piper), Ri Morton (Ree Morton), Meri Mis (Mary Miss), Džudi Čikago (Judy Chicago), Rozmari Kastoro (Rosmarie Kastoro), Ivone Rajner, Meri Bet Edelson (Mary Bath Edelson), Nensi Spero (Nancy Spero), Nensi Kičel (Nancy Kitchel), Linda Benglis (Lynda Benglis), Frederik Pesold (Frederike Pezold) i Marina Abramović postavile su u centar svog umetničkog rada status žene umetnice, ulogu subverzije i provokacije u “muškom” sistemu kulture.

 

Koristile su različite medije, od sadomazohističkih performansa Marine Abramović, arhaičnih rituala Meri Bet Edelson, do travestitskih akcija Linde Benglis i teorijskih rasprava Lusi Lipard (Lucy R. Lippard). Sve one želele su da prekinu sa postojećim muškim sistemom vrednosti. One nisu imale jedinstvenu umetničku, poetičku, estetsku koncepciju, niti političku ideologiju. Ideja prekida kod pojedinih autorki postala je težnja da se prekine sa muškom civilizacijom, a kod drugih je izazvala kretanje ka posebnoj ženskoj umetnosti.

Početkom sedamdesetih godina Lusi Lipard u knjizi Iz centra – feministički eseji o ženskoj umetnosti piše:[21]

“Neke umetnice feministkinje izabrale su suštinski seksualne ili erotske slike (…). Druge su odlučile da realistički ili idejno slave žensko iskustvo u kojem rađanje, materinstvo, silovanje, uzdržavanje, domaćinstvo, prozori, menstruacija, autobiografija, porodica i portreti prijatelja imaju važnu ulogu. Druge su smatrale da je feministička samo ona umetnost koja zauzima ‘ispravni’ nedvosmisleno jasan politički sadržaj. Neke su radile sa materijalima i bojama ranije negativno okarakterisanim kao ‘ženski’, ili sa simboličnim ili apstraktnim predstavama svog iskustva; na primer sa slikama velova, zatvaranja, ogradama, pritiscima, barijerama, stegama, kao i rastom, opuštanjima, razvojem i čulnim površinama. Neke su se bavile slikama organskog ‘života’, druge su polazile od sebe kao subjekta, krećući se od unutra ka spolja. Svi ovi radovi su menjali stilističku osnovu nudeći bolji uvid u potencijale ženske kulture. Svaki pokušaj umetnica da oslobode svoje lične izraze i univerzalni feminizam od stilova i predrasuda muške kulture bio je riskantan i hrabar poduhvat.”

Lusi Lipard navodi da je Džudit Stein ukazivala da se istinska feministička umetnica mora baviti feminističkim pokretom i izgraditi sistem feminističke umetnosti unutar feminističkog društva, a sve dok se to društvo jasno ne oformi, feministička umetnost se mora boriti da sebe definiše unutar postojećeg sistema umetnosti, kapitalističkog društva prilagođenog muškoj umetnosti. Nakon što je iskustvo muškaraca univerzalizovano, feministkinje su radile na tome da se univerzalizuje i iskustvo žena, kako žene umetnice ne bi više morale da govore i stvaraju u muškim terminima da bi mogle učestvovati u muškoj kulturi.

U performansima i video projektima Urlike Rozenbah (Urlike Rosenbach) povezuje simbole žene i ženskog iz mitologije i istorije umetnosti (Amazonke ili Meduzina glava) sa ličnim stanjima (odnos sa sopstvenim detetom), tj. naglašeno privatnim ženskim simbolima polnosti. Marina Abramović je u radu iskušavala svoje telesne, fiziološke i duhovne moći. Fredirke Pesold je radila sa energijom libida u kontekstu psihoanalitičkih interpretacija i upotrebe ženskog tela (genitalije, erogene zone) kao objekta plastičkog video oblikovanja.

Postfeminizam se zasniva na francuskoj poststrukturalističkoj teoriji Elen Siksu (Helene Cixous), Julije Kristeve (Julia Kristeva) i Lis Irigaraj (Luce Irigaray), a od kasnih sedamdesetih do danas razvija se u Sjedinjenim Državama i u Evropi. Postfeminizam pokreće teorijske probleme u domenima psihoanalize, socijalnog rada, estetskog, političkog i filozofskog promišljanja statusa subjekta žene. O ženskoj polnosti se uvek razmišljalo, pisalo i govorilo u muškim parameterima. Muškarac je prikazivao žensko telo, emocije, želje, uživanja, poslušnosti, drame i racionalnosti žena. Zamisao mekog ili ženskog pisma u domenu postmodernističke filozofije ispisuje interpretativne granice “ženske racionalnosti” koja stvara raskol sa “muškom racionalnošću”, pošto želja žene ne govori istim jezikom kao i želja muškarca.

Lis Irigaraj iznosi teorijske pretpostavke velikog preokreta prema “stanju sveta” u kojem žensko više ne bi bilo ono drugo na pozadinskoj, drugoj sceni racionalnosti jezika ili ono žrtvovano. Julija Kristeva istražuje uslove pod kojima je prihvatljiv dominantni zapadni simbolički poredak kulture i razloge zašto žene na njega pristaju. Postfeministička umetnost (film, književnost, pozorište, vizuelne umetnosti) nastala je u “promenjenoj društvenoj i umetničkoj klimi” koja nije zainteresovana za izražavanje emocija ili za ideološku kritiku, već za upotrebu, dekonstrukciju i poližanrovsku reinterpretaciju označiteljskih mehanizama marketinga, tehnologije, medija, ekonomije i oblika prikazivanja pola i polnosti. Za ženu je pisanje, kao i rad u umetnosti subverzivni čin – ona njime izlazi iz sudbine koja joj je nametnuta i ulazi u zabranjeno područje. Prestup “ženske umetnosti” pre svega je prestup polne podele rada i razmene vrednosti, ali on ima i ideološke učinke (feminizam kao ideologija pobune) i estetske premise (žensko pismo kao osnova mekog pisma, meko pismo je pismo postmodernog subjekta – subjektivnosti bez obzira na pol). Središnji problem postfeminističke umetnosti je “prikazivanje”, tj. mehanizmi i kanali stvaranja “reprezentacija”, njihove distribucije, kontrole i selekcije u uspostavljanju dominantnih društvenih kriterijuma i vrednosti. Postfeminističku umetnost ne zanima simulacija egzotičnih arhetipova pola i ekscesna konfrontacija polova, koliko stvaranje simptoma (slabog mesta) dominantnih društvenih diskursa-gospodara. Modeli postfeminističkog umetničkog rada su parodijske inverzije “dominantnih diskursa” u kojima se čuje/vidi odjek “revolucionarne moći ženskog smeha”.

 

 

Za postfeminizam su karakterističani: elektronski tekstovi Dženi Holcer (Jenny Holzer), fotografski kolaži, mimezisi reklamnih postera Barbare Kruger (Barbara Kruger), ženski pogled sa fotografija Sindi Šerman (Cindy Sherman), pornografski romani i eseji Keti Aker (Kathy Acker), prozno-poetska subvertivna erotska teorija jezika Nikol Brosar (Nicole Brossard), tehnosintaktičke strukture Džoane Draker (Johanne Drucker) i simulacijsko ironijsko parodijski diskursi Karle Herimen (Carla Harryman).

Suzan Rubin Sulejman (Susan Rubin Suleiman) u knjizi Subverzivna intencija – rod, politika i avangarda piše: “S obzirom na ono što znamo o ranijim avangardnim pokretima i njihovim istoričarima, ne iznenađuje što prvi spisi o postmodernizmu uopšte nisu pominjali rad žena. Moglo bi se dokazivati da rani komentatori poput Irvinga Haua (Irving Howe) i Leslija Fiedlera (Leslie Fiedler) (…) nisu pominjali rad žena, jer je bilo malo ili nimalo radova koji bi se mogli pomenuti. (…) kao i u slučaju nadrealizma, ćutanje ranih kritičara ne možemo pripisati samo uobičajenom seksizmu (‘ne videti’ prisutne žene), već zaista malom broju žena.

(…) Kritičari koji su o postmodernizmu pisali u sedamdesetim i osamdesetim godinama, imali su manje izgovora za isključivanje rada žena; jer u zaista novom istorijskom razvoju, učešće žena u eksperimentalnom književnom i vizulenom radu tokom dve decenije dostiglo je i kvantitativno i kvalitativno nivo koji se više ne može zanemariti. (…) Od osamdesetih, rad žena se pominje, pa i ističe u akademskim diskusijama o postmoderniz mu, naročito u vizuelnim umetnostima. (…) Poželjno je raspravljati o radu žena kao o integralnom delu novog pokreta, trenda ili kulturološke paradigme. (…) Sasvim je druga stvar uzeti u razmatranje ne samo rad žena, već i njegovu (moguću) žensku ili feminističku specifičnost i postaviti pitanje kako seksualna ili politička specifičnost ženskog rada unutar šireg pokreta utiče na razumevanje samog pokreta. (…)

Postmodernizam je stvorio sasvim novu situaciju za žene umetnice: prvi put u istoriji avangardi (…) postoji kritička masa istaknutog, inovativnog rada žena i u vizuelnim umetnostima i u književnosti.”

Posebno područje feminističke teorije i istorije umetnosti predstavlja primena interpretativnih modela razvijenih u opštoj feminističkoj teoriji, aktuelnoj teoriji i praksi feminističke umetnosti na istorijske primere “ženske produkcije” naročito u slikarstvu i književnosti. U delima koja nemaju predznak specifično ženske produkcije mogu se pronaći kodovi (sistemi označavanja i prikazivanja) koji omogućavaju rekonstrukcije istorijskih subjekata (subjektivnosti-racionalnosti ženske umetnosti i kulture), kao i istraživanje relacija marginalne ženske umetnosti i kulture u odnosu na dominantne zapadne paradigme umetničkog, naučnog, religijskog i političkog izražavanja i prikazivanja.

U tekstu “Žene, umetnost i moć” Linda Noklin (Linda Nochlin) se bavi: “načinima kako se prikazivanje žena u umetnosti zasniva na i služi za proizvodnju neosporih pretpostavki koje društvo prihvata u celini (…) o muškarčevoj nadmoći nad ženom, superiornosti i različitosti u odnosu na ženu, i o nužnoj kontroli nad njom. Te pretpostavke se manifestuju u vizuelnim strukturama kao i u izboru tema slika. Ideologija se manifestuje umnogome kroz ono o čemu se ne govori – ne razmišlja i što se ne prikazuje – kao i kroz ono što je artikulisano u samom umetničkom radu. Pošto su se mnoge pretpostavke o ženama prikazivale kao skup zdravorazumskih pogleda na svet, i pošto se zato smatralo da su po sebi razumljive, savremeni posmatrači, kao i slikari nisu ih mogli uočiti. (…) Moramo imati na umu da je najvažnija funkcija ideologije da sakrije očite odnose moći uobičajene u društvu, u određenom trenutku istorije, tako što će ih predstaviti kao da su deo prirodnog, večnog poretka stvari.”

Tamar Gerb (Tamar Garb) u tekstu “Rod i prikazivanje” piše: “Za feministkinje ni ‘zadovoljstvo’ ni ‘posmatranje’ nisu neutralni niti oslobođeni vrednosnog suda. Oni su povezani sa načinima na koje smo naučili da živimo u svetu kao muškarci ili žene. Nema jedinstvenog rešenja koje feministička teorija može ponuditi da bi objasnila razlike između muškaraca i žena, ali većina odbacuje ideju da se razlike nalaze u potpunosti u našoj biologiji ili u našim fiksnim ‘prirodama’. (…) Muškarci i žene nisu ‘izvor’ svoga sveta, već su njegov proizvod. (…) Muškarci i žene nemaju dati identitet koji postoji pre jezika već učeći jezik, oni uče ko su. Za mnoge feminističke teorije, ovo je suštinska polazna pretpostavka.”

Garbova tvrdi da “nema jednostavnog ‘zadovoljstva u posmatranju’, niti je posmatranje ikada politički nevino” i nastavlja:

“Sama fraza ‘zadovoljstvo u posmatranju’ za feminizam postavlja pitanja: čije je zadovoljstvo u pitanju i ko posmatra? U kom su odnosu moć i posmatranje ili ono posmatrano? Ko ima prava da posmatra i kako je to posmatranje ozakonjeno i kulturološki kodirano? I, što je za nas suštinski, kako se proces prikazivanja i čin posmatranja umetnosti ili komplikovane konvencije kojima je pogled postavljen u umetnosti odnose prema uslovima gledanja na život žena i muškaraca?

(…) Društveno i psihološki proizvedeno posmatranje, posmatranje kulture koje nije nevino, u savremenoj teoriji je postalo poznato kao ‘pogled’ (gaze, eng.). ‘Pogled’ nikada nije arbitraran, ličan i idiosinkratičan. Govoriti o ‘pogledu’ znači govoriti o zajedničkim, uobičajenim načinima posmatranja kroz koje čovek kao subjekt u određenom društvenom kontekstu posmatra i na koji ga drugi posmatraju”.

 

            3.4.5. Body painting

 

Body painting (oslikavanje tela) je jedna od formi body art-a. Za razliku od tetovaža i drugih on je privremen, slika se na ljudskoj koži i traje nekoliko sati ili, u slučaju privremene tetovaže, par nedelja. Najčešće se slika po celoj površini tela. Body painting koji je ograničen na lice zove se face painting.

Širom sveta održavaju se festivali i takmičenja u body painting-u različitih karaktera. Oslikavanje modela, koje traje oko šest sati, radi se na licu mesta i to na jednu od zadatih tema koje su, neretko, društveno angažovane. Nakon oslikavanja, umetnici i modeli predstavljaju svoje delo nekom vrstom performansa.

Body painting je u bliskoj vezi sa slikarstvom, umetnošću performansa, filmom, i mnogim drugim vrstama umetnosti.  Telo je mnogo više od obične podloge. Korišćenje modela, tj. živog platna daje dodatnu dimenziju celokupnoj slici. Elegancija pokreta, mimika i stav tela doprinose prenošenju poruke. Međutim, body painting kao i celokupni body art nije svuda prihvaćen kao lepa umetnost. Glavni razlog je to što se najčešće izvodi na nagim telima, koja, iako u službi umetnosti, i dalje predstavljaju neku vrstu tabua. Umetnost ili vulgarnost (tabu)? Prosudite sami.[22]

 

 

            3.4.6. Face painting

 

Face paint ili umetnost oslikavanja lica se u današnjem dobu primenjuje u velikom broju različitih tema. Ova tehnika je nastala od reči face koja znači “lice” i reči paint koja znači “boja”. Već milenijumima ljudi širom sveta koriste tela kao živa platna da bi dočarali iskustva iz prošlosti, životne težnje i motoe, vezu sa duhovnim svetom i ostalo.[23]

Ritual je nezaobilazna pojava u svim civilizacijama i  jedan od univerzalnih elemenata kulture. Možda je baš zbog toga svaka veća zajednica imala tradiciju korišćenja tela kao sredstva izražavanja. Ovi rituali obeležavali su važne trenutke čovekovog života: rođenje, pubertet, brak, smrt. Pri ovim ritualima u plemenima ljudska tela su oslikavana različitim elementima. To se činilo prstima i mešavinom boja. Boje su se dobijale iz prirode – zemlja, glina, bilje, cveće, pepeo i ostalo. Svako pleme je imalo svoje elemente koji su nosili određenu simboliku.[24]

Za face paint koristimo dermatološki testirane boje na bazi vode. Potpuno su bezbedne za oslikavanje kože. Tema današnjeg časa na predmetu Body art i fantasy je bila senčenje iscrtavanih oblika na licu. Polaznici druge godine smera Makeup artist započeli su projekciju svoje ideje na papiru. Nakon što su iscrtali šemu ljudskog lica sledilo je iscrtavanje zadatih oblika koje će preneti na lice modela. Face paint je vrsta umetnosti ali takođe mora imati smisao i priču. [25]

 

 

 

            3.4.7. Tetoviranje

 

 

Reč tetovaža je polinežanskog porekla. Potiče ili od reči ta što znači udariti, napasti ili od tatau što znači popraviti. Za širenje popularnosti tetovaže u Evropi glavni krivac je Džejms Kuk. Ne, on nije bio gangsta reper iz geta, već moreplovac istraživač, jedan od prvih Evropljana koji su obišli polinežanska ostrva i zahvaljujući kojem danas imamo zapise o njihovim ljudima i tetovažama. Priča kaže da je, krenuvši nazad za Englesku, poveo sa sobom veoma zbunjenog, tetoviranog Tahićanina. Englezi su ga videli i… ostalo je istorija.

Najstarija sačuvana mumija sa tetovažama datira iz perioda 3000 godina pre Hrista. U pitanju je Oci (Otzi), čovek iz ledenog doba. Njegove, krajnje jednostavne tetovaže bile su raspoređene po najbitnijim akupunkturskim tačkama tela i trebalo je da mu pomognu da eliminiše bol nastao usled bolesti zglobova.

Sve tetovirane egipatske mumije do sada pronađene su ženske! Iako na svim slikama i drugim umetničkim delima iz tog perioda vidimo i muškarce i žene sa tetovažama, do sada su nađene samo ženske. Egiptolozi su došli do zaključka da je tetovaža, koja se uglavnom sastojala od tačaka i linija, služila kao garancija plodnosti.

 

 

 

 

 

            3.4.8. Pirsing

 

Pirsing je nastao još u vreme Maja i Asteka. Svrha mu je bila slična kao svrha tetovaže: da približi čoveka bogovima, otera zle duhove i izgleda potpuno bad ass. Istu svrhu imala je i skarifikacija ili pravljenje ožiljaka. Izvodila se tako što su se, po željenoj shemi, odsecale male trake kože i tako pravili ožiljci koji formiraju sliku. Ovih dana skarifikacija se vraća u modu kao 3D tetovaža!

            3.4.9. Umetnost kane

 

Oslikavanje kanom najviše se praktikuje u Indiji i Pakistanu, a staro je više od 5000 godina. Pored toga što su dekorativne, ovakve šare mogu biti i korisne, jer blagodeti kane pomažu telu da se rashladi. Najčešće se ovim šarama ukrašavaju žene i to pred važne praznike, a posebno su raskošne one kojima se ukrašava nevesta pred čin venčanja.

4. Socijalni i psihološki faktori kod primene make up-a

 

Maskara, puder, ili rumenilo ne povećavaju samo samopouzdanje žene kada je reč o njenom izgledu. Našminkana žena može značajno da promeni kako drugi vide njenu ličnost. Ipak, šta ljudi misle o sređenoj ženi zavisi, pre svega, od toga da li je posmatrač muško ili žensko. Relativno nova studija u listu „Perception“ pokazala je da muškarci vide našminkane žene kao „prestižne“, dok ih žene vide kao dominantnije i – promiskuitetnije.[26]

 

 

Ovi zaključci došli su od tima istraživača koji je vodila Viktorija R. Mileva sa Univerziteta Stirling u Škotskoj. Mileva i istraživači su sproveli dva eksperimenta u kome su naneli standardne količine kozmetike na ženska lica koristeći kompjuterski softver. Onda su pitali muške i ženske učesnike da rangiraju ova ženska lica po atraktivnosti, prestižu i dominaciji.

U većini slučajeva, muški i ženski učesnici složili su se o estetskoj privlačnosti našminkanog, ženskog lica. Ali sudovi po pitanju prestiža i dominantnosti su se razlikovali. „Samo su žene ocenile lica sa šminkom kao dominantnije,“ objavila je Mileva. „Dok su ih jedino muškarci rangirali više po pitanju prestiža.[27]

Istraživači su sproveli i drugi eksperiment da bi istražili „da li su ove percepcije dominacije koje su žene ocenile proizvod ljubomore.“ Nije iznenađujuće što su rezultati pokazali da su „žene iskusile ljubomoru prema našminkanim ženama.“ I to nije sve, žene su to interpretirale kao znak da su doterane žene „atraktivnije muškarcima i promiskuitetnije.
Lepota može da bude u oku posmatrača, ali prema ovim novim rezultatima, tu počinju i naše pretpostavke o karakteru neke žene.

U izveštaju za medije, Mileva je pokazala da se njeni rezultati mogu primeniti na situacije zapošljavanja. Na intervjuima za posao, dinamika jače ili slabije šminke može da radi za ili protiv kandidatkinja. Prostije rečeno, kako se žena našminkala može da utiče na to da li će dobiti posao ili ne.[28]

Tako na primer, ako znate da će vas intervjuisati žena na poslu, možda ne bi trebalo jako da se šminkate. Ali, ako biste želeli unapređenje ili veću platu, onda nije loše malo pojačati šminku.

Naravno, ne treba gledati toliko usko. Bilo da ste žena ili muškarac, na poslu je bitnije kakvu radnu etiku imate, da li ste obrazovani, vredni, analitični… od toga koji ruž koristite. Ali, dok god izgled ima uticaja na to kako se ponašamo prema drugima, treba da znamo kako i da se šminkamo, i da stvari okrenemo u našu korist.

5.    Šminka i sadašnje doba

 

 

Kačenje make-up look-ova na Instagram je više nego uobičajena stvar, ali šta bi bilo kada bismo vam rekli da možete da „naslikate“ ceo Instagram post na vašem licu? Ovaj bizaran trend šminkanja započeli su mnogi make-up artisti na Instagramu, i moramo priznati da veoma realno oslikava razliku između prirodnog lica i tzv. „Instagram“ šminke koja je često prenaglašena i neprirodna. U nastavaku pogledajte primere „Insta-ception“ make-up trenda![29]

 

 

 

 

 

Slika 12. Make up beauty trend „Instagram vs. real life“

Izvor: Instagram

Ovaj beauty trend poznat je i pod imenom „Instagram vs. real life“. Kako bi kreirali look koji prati ovaj trend, šminkeri ostavljaju celo lice bez šminke, osim jednog malog kvadrata na očima ili usnama, koji oslikavaju da izgleda kao screenshot Instagram posta. Razlika između „golog“ lica i tog kvadrata najbolje predstavlja nivo umetnosti koji dobra šminka zaista jeste!

 

 

 

 

Naravno, ovaj vid šminkanja pokazuje i razmere koje je zauzelo Instagram šminkanje, koje se zasniva na prenaglašenom, gotovo „drag-queen“ make-upu. Beauty gurui objavljuju kratke video tutorijale gde pokazuju šminkanje slojevima i slojevima pudera, korektora i raznobojne smokey-eye stilove, koji prelepo izgledaju ispred kamere, ali su uživo – upak prenaglašeni i veštački.[30]

6. Prikaz istraživanja

 

Istraživanje je izvršeno na na osnovu urađenih 100 anketa.

  1. Pol M / Ž

Distribucija polova: U ispitivanju je učestvovalo 56,70% žena i 43,30% muškaraca.

Grafikon 1. Navedite svoj pol

 

Izvor: Anketa autora

  1. Označiti Vašu starosnu grupu:

___ od 20-25godina

___ od 26-30godina

___ od 31-40godina

___ od 41-50godina

___ od 51-60godina

___ više od 61godinu

Godine starosti ispitanika klasifikovane su u šest kategorija i rezultat je prikazan u Grafikonu 2.

Grafikon 2. Starosna dob

Izvor: Anketa autora

  1. Označite Vaš stepen obrazovanja:

___ Osnovna škola
___ Srednja škola
___ Visoka škola
___ Fakultet
___ Postdiplomske studije

Na Grafikonu 4. Prikazan je stepen obrazovanja ispitanika.

 

Grafikon  3. Stepen obrazovanja

Izvor: Anketa autora

 

 

  1. Оznačite da li koristite usluge profesionalnih centara:

___ Kozmetički salon
___ SPA centar
___ Holistički centar
___ Wellness centar

Grafikon 4. Usluge profesionalnih centara

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

  1. Označite usluge koje koristite u centrima:

___ manikir
___ pedikir
___ depilacija
___ tretman lica
___ tretman tijela
___ masaža
___ šminka
___ solarijum

Grafikon 5. Usluge koje klijenti koriste u centrima

Izvor: Anketa autora

 

 

  1. Zašto ste se odlučili baš za tu uslugu?
    ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Grafikon 6. Razlozi odabira usluge

Izvor: Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Ako koristite uslugu, onda je to:

___ jednom nedeljno
___ dva puta mjesečno
___ jednom mjesečno
___ jednom u tri mjeseca
___ vrlo rijetko
___ nikad
Ostalo ___________________________________________

 

Grafikon 7. Frekvencija korišćenja usluge

 

Izvor: Anketa autora

 

  1. Koja su Vaša iskustva sa uslugama koje koristite:

___ prijatna
___ neprijatna

Grafikon 8. Iskustva

 

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

 

  1. Koliko vremenski bi ste mogli da izdvojite za uslugu u centru:

___ 1h
___ 2h
___ više od 2h

 

Grafikon 9. Raspoloživo vreme za uslugu u centru

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

  1. Koliko bi ste često dolazili na tretman, ako bi bila povoljna cijena za Vas:___ jedanput nedeljno
    ___ dva puta mjesečno
    ___ tri puta mjesečno
    ___ jedan put u tri mjeseca
    ___ vrlo rijetko

 

Grafikon 10. Frekvencija dolaska na tretman u slučaju povoljne cene

Izvor: Anketa autora

 

 

 

  1. Koliko bi ste bili spemni da izdvojite novca za uslugu koju koristite:

___ do 2.000,oo rsd

___ do 3.000,oo rsd

___ preko 3.000,oo rsd

 

Grafikon 11. Cena

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

  1. Najviše bi Vam odgovaralo plaćanje:

___ gotovinom

___ karticom

 

Grafikon 12. Način plaćanja

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

  1. Šta kod Vas presudno utiče na kupovinu usluge:

___ preporuka prijatelja

___ sadržaj i dizajn oglasa

___ povoljna cijena

___ blizina posla / kuće

___ fleksibilno radno vrijeme pružaoca
usluge

 

Grafikon 13. Šta je presudno kod kupovine usluge?

 

Izvor: Anketa autora

 

 

  1. Da li neku od usluga ponuđenih u centrima ljepote radite sami i koju ? ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

 

Grafikon 14. Da li neku od ponuđenih usluga radite sami i koju?

 

 

 

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

  1. Koje bi dodatne usluge koristili u centrima ljepote, a koje sad ne koristite?
    ______________________________________________________________________________

 

 

Grafikon 15. Koje bi dodatne usluge koristili u centrima ljepote, a koje sad ne koristite?

 

Izvor: Anketa autora

 

 

 

 

 

 

 

6.    Zaključak

 

Kada govorimo o stajlingu gotovo uvek ljudi pomisle na modu i modne trendove u odevanju. Međutim, moderno podrazumeva nešto što je savremeno, predviđeno za sadašnjost. Moda se stalno smenjuje, a odnosi se na sve što okružuje čoveka i nameće mu način života a ne samo na moderan način odevanja.

Šminka je činilac ukupnog izgleda čoveka i način šminkanja se razvija uporedo sa promenama mode linije kostima i frizure jednog vremena. Na način šminkanja utiče i značenje koji joj se prepisuje. U srednjem veku šminku su koristile samo žene sumnjivog morala dok nakon prvog svetskog rata, razvojem filmske industrije i pojavom filmskih zvezdi, šminka posaje opšte društveno prihvaćena. U tom preiodu dolazi do razvoja kozmetičke industrije što dovodi do unapređenja šminke i dekorativne kozmetike a samim tim i do pojave različitih modnih trendova u šminkanju. U početku žene šminkom pokušavaju da dočaraju izgled devojčice, da bi u XX veku šminka i dekoracija bili u funkciji isticanja senzualnosti, a simboli te vrste dekoracije ostaće Merlin Monro, Brižit Bardo, Elizabet Tejlor idr.

Moda i lepo su pojmovi koji se često vezuju, jer se veruje da će se praćenjem modne promene osoba izgledati lepo. To zavisi od prikladnosti i usklađenosti ličnosti, kako fizičke, tako i psihičke, sa onim što je moderno. Moda je nekad nedostupna, određenom tipu oblika lica, građi i emocijonalnom stavu osobe koji takođe mora da se uskladi sa spoljašnjim izgledom. U suprotnom bi dobili neusklađenost, a samim tim i prepreku u estetskom smislu.

 

Danas nema samo jednog modnog diktata, već se to širi na više sfera kao što su: ozbiljna elegancija, garderoba za poslovnu ženu, romantična moda, retro stilovi, safari, sportski stil… Stoga dolazimo do zaključka da je danas mnogo lakše naći sebe među ovim istovremeno modernim pravcima, bez stalnog jurenja za modnim hirovima. Modno stvaralaštvo je upućeno danas na širu populaciju a šminka postaje obeležje ličnog ukusa i pojimanja lepog. Prilagođava se morfologiji lica, životnom stilu i ukusu, pri čemu se ne zanemaruje uticaj drugih ljudi, televizije i modnih trendova.

Cilj šminkanja je, u bilo kojoj prilici, izgraditi lični stajling klijenta uvažavajući njegove želje i estetske norme.

Postupak šminkanja tj. redosled nanošenja preparata je isti pri izradi šminke za bilo koju prilku. Razlika između dnevne, večernje i šminke za bilo koju drugu priliku je u odabiru vrste preparata, boje i inteziteta. Pri čemu se vodi računa da se šminkom istakne lepota, umanje nedostaci, ulije samopouzdanje i upotpuni opšti utisak koji će osoba ostaviti na posmatrače.

Estetika je kreativno uspostavljanje odnosa elemenata forme. Estetska namera određuje koji će elementi ući u obzir, a kvalitet zavisi od pravilne raspodele masa, čistote i snage linije. Ovi pojmovi zavise i od društva u kojem se nalazimo, jer neki periodi nisu davali značaj elementima koji su nama danas važni za naš estetski pojam.  Neki periodi potenciraju boju, neki liniju, neki formu i oblik. Estetska procena uzima u obzir sve elemente, ne opterećuje se detaljima već sagledava celinu i jedinstvo.  Norme određuju ideali vremena, usmerenost i duh vremena.

Možemo zaključiti da postoji primat make up-a nad ostalim estetskim tretmanima.

 

8. Literatura

 

 

 

 

 

 

Prilozi

 

Anketa se sprovodi u cilju pisanja diplomskog rada i u druge svrhe se neće koristiti. Ova anketa je anonimna i neće biti objavljena bez Vaše saglasnosti.

  1. Pol M / Ž2. Označiti Vašu starosnu grupu:___ od 20-25godina

___ od 26-30godina

___ od 31-40godina

___ od 41-50godina

___ od 51-60godina

___ više od 61godinu

3. Označite Vaš stepen obrazovanja: ___ Osnovna škola
___ Srednja škola
___ Visoka škola
___ Fakultet
___ Postdiplomske studije

 

 

  1. Оznačite da li koristite usluge profesionalnih centara: ___ Kozmetički salon
    ___ SPA centar
    ___ Holistički centar
    ___ Wellness centar5. Označite usluge koje koristite u centrima:   ___ manikir
    ___ pedikir
    ___ depilacija
    ___ tretman lica
    ___ tretman tijela
    ___ masaža
    ___ šminka
    ___ solarijum

    6. Zašto ste se odlučili baš za tu uslugu?
    ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

 

 

 

  1. Ako koristite uslugu, onda je to: ___ jednom nedeljno
    ___ dva puta mjesečno
    ___ jednom mjesečno
    ___ jednom u tri mjeseca
    ___ vrlo rijetko
    ___ nikad
    Ostalo ___________________________________________8. Koja su Vaša iskustva sa uslugama koje koristite:   ___ prijatna
    ___ neprijatna

    9. Koliko vremenski bi ste mogli da izdvojite za uslugu u centru:  ___ 1h
    ___ 2h
    ___ više od 2h

    10. Koliko bi ste često dolazili na tretman, ako bi bila povoljna cijena za Vas:
    ___ jedanput nedeljno
    ___ dva puta mjesečno
    ___ tri puta mjesečno
    ___ jedan put u tri mjeseca
    ___ vrlo rijetko

    11. Koliko bi ste bili spemni da izdvojite novca za uslugu koju koristite:

___ do 2.000,oo rsd

___ do 3.000,oo rsd

___ preko 3.000,oo rsd

12. Najviše bi Vam odgovaralo plaćanje:  ___ gotovinom

___ karticom

13. Šta kod Vas presudno utiče na kupovinu usluge:  ___ preporuka prijatelja

___ sadržaj i dizajn oglasa

___ povoljna cijena

___ blizina posla / kuće

___ fleksibilno radno vrijeme pružaoca
usluge

  1. Da li neku od usluga ponuđenih u centrima ljepote radite sami i koju ? ____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________15. Koje bi dodatne usluge koristili u centrima ljepote, a koje sad ne koristite?
    ______________________________________________________________________________

 

Hvala što ste odvojili vrijeme i popunili ovu anketu.

 

[1] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[2] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[3] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[4] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[5] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[6] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[7] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[8] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[9] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[10] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[11] https://lelinbeautykutak.wordpress.com/2015/11/30/prvi-post/

[12] Makeup Is Art: Professional Techniques for Creating Original Looks (Hardcover)  by  Academy of Freelance Makeup, 2011.

 

[13] http://www.kozmetika.edu.rs/project/sminka-super-modela/

[14] http://www.kozmetika.edu.rs/project/sminka-super-modela/

[15] http://www.kozmetika.edu.rs/project/sminka-super-modela/

[16] http://www.kozmetika.edu.rs/project/trajna-sminka-usana-2/

[17] http://www.kozmetika.edu.rs/project/trajna-sminka-usana-2/

[18] http://www.kozmetika.edu.rs/project/trajna-sminka-usana-2/

[19] Whitney Chadwick, “Women, Art, and Society”, Thames and Hudson, London 1990.

 

[20] Whitney Chadwick, “Women, Art, and Society”, Thames and Hudson, London 1990.

[21] Whitney Chadwick, “Women, Art, and Society”, Thames and Hudson, London 1990.

[22] Face Paint: The Story of Makeup (Hardcover) by Lisa Eldridge, 2015.

 

[23] http://www.kozmetika.edu.rs/project/face-paint/

[24] http://www.kozmetika.edu.rs/project/face-paint/

[25] http://www.kozmetika.edu.rs/project/face-paint/

[26] https://www.bizlife.rs/lifestyle/afterhour/iznenadujuca-psihologija-koja-stoji-iza-sminkanja/

[27] https://www.bizlife.rs/lifestyle/afterhour/iznenadujuca-psihologija-koja-stoji-iza-sminkanja/

[28] https://www.bizlife.rs/lifestyle/afterhour/iznenadujuca-psihologija-koja-stoji-iza-sminkanja/

[29] https://lepotica.rs/sminka/insta-ception-novi-make-up-trend

[30] https://lepotica.rs/sminka/insta-ception-novi-make-up-trend

POSTANI I TI KOZMETICAR-ESTETICAR

vise informacija na telefon

PRIMATE MAKE UP-A NAD OSTALIM ESTETCKIM TRETMANIMA