Select Page

ISHRANA DECE SVIH UZRASTA

1
˝YORK UNIVERZITET˝
Akademija Purity
SEMINARSKI RAD
TEMA: ISHRANA DECE SVIH UZRASTA
Mentor Student
Prof. dr M.Matić Mina Pantelić
2021. Beograd.2
Uvod
Ishrana dece je ključni faktor rasta i razvoja svakog deteta. Ishrana dece u velikoj meri
utiče na sve aspekte odrastanja: fizički, emotivni, socijalni i mentalni. Deca u toku svog rasta uče
sve što će im biti potrebno kad budu zrele osobe, a jedan od najbitnijih faktora je moć
koncentracije i učenja. Deci je, za razliku od odraslih, mnogo važnije kakve namirnice će da
unose, a u njima nebi trebalo da ima industrijskih proizvoda punih šećera i soli, veštačkih boja,
zaslađivača, stimulansa, dakle – aditiva. Svi smo čuli za izreku “zdravlje na usta ulazi” a da bi
deca bila i ostala zdrava, potrebno je da u ishrani unose svih 7 delova zdrave ishrane:
belančevine, ugljene hidrate, masti, vlakna, vitamine, minerale i vodu. Deci ne treba stalno
davati istu, monotonu hranu, jer samo raznovrsnom nutritivno vrednom (hranjivom) ishranom
dete dobija upravo ono što mu je potrebno. Roditelji u velikoj meri mogu da utiču na to da li će
dete da bude probirljivo u ishrani, pa često prave greške, a da toga nisu ni svesni. Najlošija stvar
je da pustite dete da jede šta hoće, koliko hoće i kada hoće. Navike u ishrani koje imamo u
odraslom dobu stičemo u prvih 7 godina života, pa hajde da tih 7 godina uložimo tako da deca
usvoje važnosti 7 stubova zdrave ishrane.
Sedam delova zdrave ishrane
Belančevine (proteini) su gradivne materije svih ćelija organizma, ali učestvuju i u mnogim
drugim procesima: oporavak ćelija, proizvodnja energije i dr. Sastoje se od aminokiselina, a neke
od njih (esencijalne aminokiseline) se moraju unositi hranom, jer ih organizam ne može stvoriti.
Najbolji izvori belančevina u ishrani dece su: meso, riba, jaja, mleko i mlečni proizvodi i
jezgrasti plodovi.3
Ugljeni hidrati služe za dobijanje energije. Postoje dve kategorije ugljenih hidrata: rafinisani
(šećer, slatkiši i med) i kompleksni (žitarice, voće i povrće). Prvi dižu nivo šećera u krvi veoma
brzo i tako obezbeđuju brzu energiju, ali isto tako brzo se i potoše, izazivajući oscilacije
raspoloženja, dakle “šokiraju” organizam. Roditelji bi trebali da deci pretežno daju kompleksne
ugljene hidrate koji sporo oslobađaju energiju i drže organizam duže u stabilnom radu.
Masti su neophodne za rad organa, funkciju mozga, ali i za proizvodnju energije, hormona i
enzima. Bez masti, neki vitamini prosto ne funkcionišu. Dva su osnovna tipa masti u svakom
organizmu: zasićene (meso, jaja, mlečni proizvodi) i nezasićene (biljno ulje, maslinovo ulje,
jezgrasto voće, riblje ulje). Ove druge su zdrave masti i njih treba unositi više od ovih prvih.
Vlakna u ishrani dece su veoma bitna. Ona služe za zdravlje creva i posredno sprečavaju mnoge
bolesti. Vlakna su sastvani deo biljaka a dele se na rastvorljiva i nerastvorljiva biljna vlakna.
Rastvorljiva vlakna (pasulj, grašak, ječam) apsorbuju vodu u crevima, mešaju hranu u kašu i
smanjuju brzinu varenja šečera i apsorpciju u krvotok. Nerastvorljiva vlakna (u listovima i stablu
povrća i žitarica) se ne razlažu u vodi, već i smekšavaju stolicu i tako olakšavaju probavu.
Vitamini i minerali su u dečijoj ishrani neophodni, ali ne u meri koliko su potrebne belančevine,
ugljeni hidrati i masti. Vitamini iz voća i povrća učestvuju u mnogim važnim procesima:
stvaranje energije i hormona, jačanje imunog i nervnog sistema, zdravlja kose, kože, kostiju i
noktiju. Vitamini mogu biti rastvorljivu u vodi (C, B) i mastima (A, D, E, K). Kuvanjem se
razgrađuju, pa ih je najbolje koristiti u svežem ili dinstanom obliku (kao kašice). Minerali su
dečijem organizma potrebni u mnogim procesima: izgradnji kostiju, zuba, održavanje tečnosti,
regulisanje nivoa šećera i proizvodnju hemoglobina.

ISHRANA DECE SVIH UZRASTA, hrana

ISHRANA DECE SVIH UZRASTA, hrana

Voda sačinjava više od 75% zapremine odojčeta ili 70% malog deteta. U vodi se rastvaraju
minerali, vitamini, šećeri, aminokiseline i mnogi drugi nutrijenti. Voda je neophodna je za život i 4
za većinu reakcija organizma. Deca imaju nešto drugačiji metabolizam od odraslih, jer se manje
znoje i brže zagrevaju. Odojčad svu potrebnu vodu dobijaju sisanjem, a kada su topli dani i dete
ima povišenu temperaturu potrebe za vodom su i veće. Deca uzrasta 4-6 godina treba da unose
30-50% više tečnosti od dece uzrasta 1-3 godine.
Ishrana dece po uzrastima
Odojčad 4-8 meseci
Prvih 4 meseca života, beba sve svoje potrebe zadovoljava sisanjem, tako da svaka dojilja treba
da unosi oko 300 kcal dnevno više nego kada ne doji. Već oko 4. meseca zbog povećanje
kalorijske potrebe u bebinu ishranu se uvode i drugi hranjivi sastojci, minerali, vitamini. Bebi
već tada može biti ponuđena hrana koja nije mleko, pa čak i čvrsta hrana – žitarice. Počinje se sa
pirinčem i kukuruzom, koje su lako svarljive i nisu izazivači alergija, jer ne sadrže ni gluten.
Potom se u ishranu oko 5. meseca uvodi povrće blagog ukusa (npr. šargarepa, krompir, grašak,
bundeva) u vidu pirea. Sledi uvođenje voća prvo kao sokova, a potom i pasiranih plodova
(breksva, kruška, jabuka, banana). U šestom mesecu detetu se uvodi meso i jaja, a u 7. mesecu
mlečni proizvodi (mladi sir, jogurt).
Odojče 8-12 meseci
Kada dete napuni 8 meseci, u ishrani već dominira čvrsta hrana. Ishrana dece u ovom periodu je
u znaku prelaza sa pasirane na čvrstu hranu i ovaj prelaz je veoma bitan. Veoma je bitno da ta
hrana bude nutritivno vredna, pa pored sisanja treba da se detetu daje redovno i meso, povrće,
voće, žitarice. U ovo vreme dete počinje da samostalno uzima hranu rukama. Ne brinite ako beba
ne pojede celu porciju. U ishranu se uvodi riba (oslić, pastrmka, losos), tamnozeleno povrće, 5
paradajz i kupus. Razvijenjem digestivnog trakta bebe u ovom uzrastu mogu imati kolike
(grčeve) koji prolaze na kraju 4. meseca.
Dete 1-2 godine
Dete kada napuni godinu dana, ono je aktivno, igra se i skače, proučava svet oko sebe, drži
kašiku i često se igra sa hranom. Trudi se da postane nezavisno u ishrani i usvaja nove veštine.
Zbog čestih užina i sve više zuba, dobro je početi sa oralnom higijenom u sredini ovog uzrasta.
Meso je bitno u ishrani jer se dete razvija i ima povećanu potrebu za gvožđem. Isto tako potreba
za kalcijumom koji izgrađuje zube i kosti je povećana, detetu treba davati mlečne proizvode, pa
mleko neka bude punomasno. I drugi minerali su takođe bitni pa ishrana dece treba da sadrži i
jaja i žitarice.
Dete 2-5 godina
Dete se u ovom uzrastu samostalno hrani, a ishrana treba da mu budu podeljena u pet obroka:
doručak, užina, ručak, užina, večera. Ako je gladno ili neraspoloženo, treba mu dati i više užina.
I dalje su deca oprezna kad je reč o toploti obroka, ne davajte mu suviše hladnu ni vruću hranu.
U ovo doba dete već ide u jaslice i vrtić, dakle, razvija se i socijalni aspekt njegove ličnosti. Dete
se u ovom dobu najviše ugleda na roditelje. Nekoliko osnovnih grupa namirnica deteta u ovom
uzrastu su: hleb i žitarice, povrće, voće, mleko i mlečne proizvode, meso, jaja i i ribu. Naglasak
je i dalje na raznovrsnoj i zdravoj ishrani, a nove namirnice se mogu uvoditi i u vidu užina.6
Dete 5-7 godina
Predškolska deca imaju omiljenu hranu i uživaju u njoj. Shvataju zašto određene namirnice treba
kuvati, a neke ne i znaju da treba da peru ruke pre jela. U ovom uzrastu deca već imaju izgrađene
navike u ishrani. Deci treba dati redovnih 5 obroka na dan i usmeriti ih na fizičku aktivnost, igru,
kako bi potrošili kalorije koje unose. Grupe namirnica su uglavnom iste kao i pre, ali sada se već
mogu uvoditi i manje masni mlečni proizvodi, koji sadrže dosta kalcijuma, ali imaju manje
zasićenih masnoća. U ishrani dece treba povećati unos složenih ugljenih hidrata, jer su potrebe za
energijom (usled intezivnije fizičke aktivnosti) veće. Isto tako, povrće i voće treba deci redovno
davati, a sokove manje. Od namirnica deci u ovom uzrastu ste uveli sve što i odrasli mogu da
jedu. Potrudite se da to bude zdrava, nutritivno vredna ishrana.
Deca školskog uzrasta i adolescent
Za razliku od odraslih osoba, koje su postigle fizičku zrelost i čije su osnovne energetske
i nutritivne potrebe relativno stabilne pri umerenoj aktivnosti, školski uzrast obuhvata period
povećanih fizičkih, biohemijskih, psiholoških i intelektualnih potreba dece, što se odražava na
nutritivne potrebe. Za decu školskog uzrasta je važno da znaju kada i koliko da jedu, te ih je
potrebno navikavati na tri glavna obroka i dve užine. Mnoge ankete ukazuju na to da deca ne
doručkuju, što ima niz negativnih posledica. Gladna deca su najčešće dosta nervozna, lako
razdražljiva, beleži se sve češća hiperaktivnost kod dece, manje su koncentrisana i slabije pamte
od svojih vršnjaka. Takode, ne smemo ih prepustiti brzoj hrani i praznim kalorijama, jer to može
uzrokovati razne ozbiljne zdravstvene tegobe. Sve je češća gojaznost kod dece, pa ako ubrzo
nešto ne promenimo, njihov životni vek može biti kraći od našeg.7
Veliki broj anketa ukazuje na to da deca ne doručkuju uopšte ili nedovoljno, te da im je
prvi obed oko 9-30 do 10 sati (za vreme velikog školskog odmora), što ima niz negativnih
posledica po njihov rast i razvoj. Zdrav doručak za decu, u principu, treba da bude energetska
hrana s dosta lako svarljivih ugljenih hidrata, dragocenih vitamina i mineralnih sastojaka, a s
manjim procentom masti i belančevina. U prepodnevnim časovima doručak je najbolje podeliti
na dva dela: na glavni obrok i prepodnevnu užinu, s razmakom između njih od najmanje tri sata.
Za prvi obrok se mogu konzumirati mleko, jogurt, kiselo mleko, kakao, zajedno sa
sendvičem ili pecivom.
Takode, pravilna ishrana dece ne isključuje ni obroke poput: gibanice, popare, palente, mekika,
prženica, kajgane, barenih jaja, šunke, suvog mesa, sira, džema, meda ili eurokrema. Kao namaz
za sendviče obično se koriste puter, pavlaka, kajmak… Da bi zdrav dečji doručak bio što
raznovrsniji i bogatiji, preporučuje se i pravljenje različitih pašteta, jer njih deca vrlo rado jedu.
Uz sendviče i slani doručak preporučuje se dodavanje povrća: paradajza, šargarepe, rotkvice,
mladog luka… Zdrava ishrana dece započinje kvalitetnim doručkom, koji treba da bude
obavezan za svu decu i nikako preobilan.
Za užinu se mogu konzumirati različiti mlečni napici, blagi voćni čajevi, kompoti, sveže
proceđeni sokovi ili voćne salate, sutlijaš, kuvano žito, ovsene pahuljice i slično. Takode, zdrava
ishrana za decu podrazumeva i to da treba jesti voće, a naročito domaće jabuke. Sastav
prepodnevne užine zavisi od toga šta je dete jelo za doručak, a poslepodnevna užina zavisi od
ručka. Ako je ručak bio nešto obilniji i jači energetski , tada bi užina trebala da bude energetski
manja, i obrnuto. Između obroka deca ne bi trebalo da konzumiraju grickalice (čips, smoki,
različite grisine…).8
Ovaj obrok treba jesti posle prepodnevnih aktivnosti, kada su deca i fizički i pshički bila jače
opterećena. Prema sastavu jelovnika, zdrav ručak za decu se obično deli na: supe i čorbe, glavno
jelo (meso sa prilozima ili povrćem), uz dodatak obaveznih salata i kiselog mleka. Nakon toga
slede voće, slatkiši ili sir. Inače, supe i čorbe nisu neophodne, naročito kod manje dece i one koja
slabije jedu, jer razreduju želudačni sok i na taj način zasićuju i opterećuju dečji želudac. U
svakom slučaju, ne treba ih davati često, niti u većim količinama od 100 do 150 grama, a mogu
se zameniti svežim povrćem (rotkvice, paradajz…).
Glavno jelo u principu treba da sadrži povrće, a meso nije neophodno. Deca vole šarolikost i
živahne boje, zato treba voditi računa o tome da jelovnik za decu uvek sadrži najmanje dve vrste
povrća, a prednost treba dati onom svežem u odnosu na zamrznuto. Pasulj bez mesa je idealna
namirnica za ručak, jer ga deca vole i dobro podnose, a uz njega treba jesti laganu salatu od
svežeg povrća. Takode, treba konzumirati sočivo, grašak, kupus, šargarepu, spanać, kelj, karfiol,
tikvice, boraniju, blitvu i si. Salatu treba jesti uvek u svežem obliku kada je god to moguće
(paradajz, zelena salata, krastavac, paprika, rotkvice,cvekla…), a začinjavati ih maslinovim
uljem i limunovim sokom. Pravilna ishrana dece takođe podrazumeva da se hleb količinski
ograniči. Količina hleba ne treba da prelazi 70-80 grama, a treba ga još smanjiti ako za ručak
imate krompir ili pirinač, ili pak ukinuti ako je jelo isključivo od testa.
Jela ne smeju biti isuviše slana, zapržena i prezačinjena, ali ni suviše hladna ili topla, jer mogu da
izazovu crevne poremećaje kod dece. Pre glavnog obroka detetu ne treba davati veću količinu
tečnosti jer to dovodi do osećaja sitosti, pa usled toga i neće da jedu.
Uloga ovog obroka je da obezbedi organizmu energetski hranljive sastojke kojim se dete nije
snabdelo u toku dana. Deca, po pravilu, ne bi trebalo da večeraju neposredno pred spavanje (a 9
takode ni odrasli), jer pojačan i nešto duži rad organa za varenje onemogućiće odmor u
potpunosti, lagan i dubok san. Pravilna ishrana dece nam sugeriše i na na to kada dete treba da
večera. Idealan period je dva sata pre odlaska u krevet, a četiri do šest sati nakon ručka (zavisno
od toga da li je dete imalo poslepodnevnu užinu ili ne). Zdrava ishrana dece za večeru treba da se
sastoji od lako svarljivih namirnica na bazi mleka i mlečnih proizvoda, povrća bez celuloze, vrlo
malo masti (maslinovog ulja, putera) i umereno posnog mesa i hleba ili peciva. Ovaj obrok ne
treba da bude obilan, a treba izbegavati čorbasta, pržena i pohovana jela, jako svinjsko meso,
brojne mesne prerađevine i riblje konzerve, mahunasto i zeleno povrće (pasulj, sočivo, grašak,
boranija), kao i povrće bogato celulozom što izaziva nadimanje stomaka (luk, praziluk, kelj i si.).
Dakle, zdrava ishrana dece u večernjim satima nikako ne treba da se sastoji od zaprženih , jako
začinjenih i preslanih jela.
Kao posledica loše ishrane može se javiti gojaznost kod dece, dijabetes, kardiovaskularne
bolesti, osteoporoza, povišen LDL holesterol, anemija, oslabljen imunitet i rahitis… Deca
spadaju u najugroženiju grupu, zajedno s trudnicama, dojiljama, adolescentima i
rekonvalescentima. Poseban problem u hrani jesu aditivi, njima obiluje prerađena industrijska
hrana, a uticaj mnogih od njih na zdravlje još uvek nije dovoljno istražen. Zbog slabe ekonomske
situacije, sve manje stanovništva može sebi priuštiti kvalitetnu i zdravu hranu te je i pravilna
ishrana dece nažalost u drugom planu. Po konzumiranju ribe na samom smo dnu u poredenju s
razvijenijim zemljama, a ni povrće ne jedemo u dovoljnim količinama. Danas smo svedoci da je
i ishrana dece u vrtićima sve tanja, upravo zbog ekonomske situacije, to bi trebalo pod hitno
unaprediti.10
Da bi se odredile dnevne energetske i nutritivne potrebe deteta prema uzrastu, polu,
fizičkoj aktivnosti i zdravstvenom stanju, treba uključiti tim stručnjaka za ishranu, lekare ili
dijetologe i nutricioniste dijetetičare (praktičare koji na osnovu zahteva lekara dalje planiraju
jelovnik, određuju izbor namirnica, postupke pripreme hrane i kreiraju recepture jela). Savet
stručnjaka o ishrani je naročito značajan za decu koja treniraju jer su njihove potrebe povećane, a
režim ishrane se razlikuje pred trening ili takmičenje, posle treninga ili takmičenja…
Jedna od klasifikacija školske dece po uzrastu je:
• rani školski uzrast od 7. do 10. godine
• rana adolescencija od 11. do 14. godine
• srednja adolescencija od 15. do 18. godine
• kasna adolescencija od 19. do 23. godine
Svetska zdravstvena organizacija (SZO) smatra da su adolescenti od polne zrelosti do završetka
rasta i razvoja, odnosno adolescenti su osobe uzrasta od 10. do 19. godine.
Karakteristike odrastanja školske dece određuju njihove energetske i nutritivne potrebe:
Linearni rast devojčica počinje oko dve godine ranije nego kod dečaka (u jednom periodu su više
od vršnjaka dečaka). U četrnaestoj godini dečaci su viši od devojčica i od tada postoje razlike u
visini odraslog muškarca i žene.
U adolescenciji se znatno više povećava telesna masa nego visina. TM se skoro udvostruči, naglo
je povećanje nemasne TM (posebno kod dečaka).11
Menjaju se i telesne proporcije u pubertetu. Dečacima uz povećanje mišićne mase rastu duge
kosti. Kod devojčica postoji mogućnost pojave megaloblasne anemije (usled povećanog gubitka
krvi i nedostatka folne kiseline). U ovom periodu su povećane energetske i nutritivne potrebe.
Da bi se smanjila gojaznost kod dece i adolescenata, odnosno da bi se sprečile hronične
nezarazne bolesti, Republika Srbija aktivno učestvuje u sprovođenju plana SZO. Definisane su
potrebe dece, s akcentom na unosu:
• zasićenih masti (treba da iznose manje od 10% dnevnih energetskih potreba – DEP-a)
• transoblika masnih kiselina (treba da iznose manje od 1% DEP-a)
• monosaharida i disaharida (treba da iznose manje od 10% DEP-a)
• voća i povrća (od 400 g pa naviše dnevno)
• soli (manje od 5 g dnevno).
Izvori zasićenih masti su: crvena mesa (meso goveda, svinja, ovaca, kopitara); kobasičarski i
suhomesnati proizvodi, paštete i mesni naresci; iznutrice; brza hrana; punomasno mleko i
proizvodi (masni sirevi, kajmak, pavlaka), masti (loj, svinjska, pileća i guščija mast,); školjke i
rakovi; pržena hrana (pržena u plitkoj, a naročito u dubokoj masnoći); hrana sa skrivenim
mastima (razna peciva, masna peciva, lisnata testa, burek); masni kolači, torte…
Izvor transmasnih kiselina su: rafinisana biljna ulja; margarini, naročito tvrde vrste; pržena i
pečena hrana kojoj su dodate masti.12
Šećeri se unose ne samo konzumiranjem šećera (saharoza) i meda (glukoza i fruktoza) već i
sokovima, konditorskim i poslastičarskim proizvodima, mlekom (laktoza), voćem (fruktoza i
glukoza).
Pet grama soli staje u kafenu kašičicu i to je dnevna doza koju treba raspodeliti na jedan dan.
Mnoge namirnice već sadrže natrijum u prirodnom sastavu, na primer meso, te ga ne treba
previše soliti.
Energetske i nutritivne potrebe dece školskog uzrasta se moraju posmatrati u funkciji ubrzanog
linearnog rasta i znatnog povećanja telesne mase. Zavise od fizičke aktivnosti i pola. Energetske
potrebe školske dece i adolescenata su određene energetskom potrošnjom, tj. količinom energije
koja se utroši za potrebe bazalnog metabolizma (minimalna količina energije koja je neophoda
za funkcionisanje organizma osobe koja potpuno miruje u ležećem položaju sa zatvorenim
očima), na rast i sintezu novih tkiva, povećanu fizičku aktivnost (aktivno bavljenje sportom) i za
termički efekat hrane (potrebna energija za varenje i iskorišćenje hranljivih materija). Razlikuju
se za muško i žensko dete.
Adolescenti teže podnose energetski deficit nego odrasle osobe zbog ubrzanog rasta.
Potrebe u proteinima su od 10 od 15% ukupnog energetskog dnevnog unosa. Treba
obezbediti optimalni odnos životinjskih proteina prema biljnim proteinima od 2:1 (minimalno
1:1). Na taj način postiže se i zadovoljenje unosa devet esencijalnih aminokiselina.
Ugljeni hidrati (UH) treba da obezbede 50–75% DEP-a; prednost treba dati složenim ugljenim
hidratima iz integralnih žitarica i proizvoda, voća i povrća. Ugljeni hidrati su osnovni energetski
izvor i uslov pravilnog odvijanja metabolizma proteina i masti. Nedovoljan unos UH može 13
dovesti do pojačanog razgrađivanja tkivnih proteina, do gubitka katjona i dehidracije praćene
ketozom.
Biljna vlakna su neophodna i preveniraju hronične bolesti. Izvor su žitarice, mahunarke, voće i
povrće.
Masti treba da obezbede 20–35% DEP-a (najbolje 25–30% DEP-a). Unos veće količine masti
predstavlja rizik za gojaznost, kardiovaskularna i druga oboljenja. Odnos biljnih i životinjskih
masti je 1:1 ili 1:2. Poželjno je unositi polinezasićene masne kiseline oko 10% (kroz biljna ulja,
semenke, jezgrasto voće). Ograničen je unos holesterola, najviše 300 mg dnevno.
Minerali imaju značajnu funkciju u organizmu i moraju se unositi u dovoljnoj količini hranom.
Obezbeđuju se konzumiranjem različitih vrsta voća, povrća, žitarica, mesa, ribe, sokova,
mineralnih voda.
U adolescenciji su povećane potrebe za gvožđem zbog povećanog volumena krvi, povećane
sinteze hemoglobina i mioglobina i gubitka u toku mesečnog ciklusa (potrebe su od 10 do 18
mg). Takođe su povećane potrebe za kalcijumom i cinkom.
Dnevne potrebe kalcijuma (Ca) u adolescenciji su veće nego kod odraslih i iznose od 700 do
1.300 mg. Nedostatak Ca u adolescenciji je direktno povezan s mogućnošću nastanka
osteoporoze u kasnijim životnom razdoblju (naročito kod žena).
Kod školske dece je čest nedostatak vitamina C i A zbog nedovoljnog unosa voća i povrća!
Unos vode. Detetu školskog uzrasta (telesne mase od 21 do 50 kg ) potrebno je 1.500 ml ± 20 ml
na svaki kilogram preko 20 kg. To znači oko 1,6 l za decu od sedam do osam godine i oko dva 14
litra deci od devet godina pa naviše. Potrebe dečaka su nešto veće nego kod devojčica.
Adolescentima i odraslim osobama potrebno je prosečno od 2.100 do 2.500 ml vode na dan.
Značaj tečnosti
Decu treba opominjati da piju vodu. Naročito je to važno pred spavanje. Deci koja mokre ne
treba braniti da piju vodu. I kada se probude noću, treba im ponuditi vodu (zbog veće
koncentracije mineralnih materija u mokraći). Deci koja imaju problem sa zatvorom i tvrdom
stolicom treba ponuditi toplu vodu pred spavanje i ujutro.
Pored vode, deca mogu da piju sokove (najbolje sveže ceđene), negazirane i manje gazirane
mineralne vode, a isključiti gazirane osvežavajuće napitke, lajt napitke i sl. Sveže voće i povrće
mogu da zaustave žeđ.15
ZAKLJUČAK
Ishrana dece predstavlja važan faktor u odrastanju i pravilnom razvoju detete. Navike u ishrani
koje se usvoje u najranijem period ostaju za čitav život. Zato je veoma važno pridržavati se
osnovnih načela zdrave ishrane kada je dete u pitanju. Zbog nezrelosti digestivnog trakta kao I
zbog mogućnosti razvijanja alergijske reakcije, odojčadima se postepeno uvode namirnice u
ishranu, da bi se postigao cilj da dete od godinu dana ima raznovstina jelovnik. Nakon toga se sa
tri godine uvode orašasti plodovi, dok se nepreradjeni kikiriki deci daje tek kada napune osam
godina. Nakon treće godine, potrebno je da ishrana bude energetki I nutritivno bogata zbog rasta
i razvoja deteta. U kasnijem period školskoj deci I adolescentima treba skretati pažnju sa brze
hrana, koja je najlakša za konzumiranje I uvoditi ih za užinu zdrave obroke, kako bi te navike
zadržali i kasnije. 16
Literatura:
1.Matić M., Kako telo dobija i gubi energiju, SIA MATIĆ, Beograd
2. Matić M.,Najbolji recepti iz prirode za um i telo – za dobro zdravlje i pomoć u
ozdravljenju, Agencija MAtić, Beograd
3. Matić M., Hrana koja ubija, hrana koja leči, Agencija MAtić, Beograd
4..Perišić V., Pedijatrija, Data Status, 2014.
5.. Filipović D., Ishrana zdrave i bolesne dece, Nauka Beograd, 2000.
6. Projekat “Ishrana i životne navike po meri srednjoškolaca” Pokrajinski sekretarijat za sport i
omladinu Zavod za javno zdravlje Subotica, 2019. 17
SADRŽAJ:
1. UVOD…………………………………..1
2. SEDAM DELOVA ZRAVE ISHRANE…………………………………..1
3. ISHRANA DECE PO UZRASTIMA…………………………………..3
4. ZAKLJUČAK…………………………………..13
5. LITERATURA…………………………………..1

POSTANI ESTETIČAR KOZMETIČAR, MAKE UP ARTIST ILI WELLNESS I SPA TERAPEUT

ZATVORENE POVREDE