Select Page

Tretiranje kože sa problemom cirkulacije

Tretiranje kože sa problemom

Na danasnjoj klijentkinji je radjeno tretiranje kože sa problemom cirkulacije.Kao posledica javlja se zastoj tečnosti u vidu celulita, kapilara i modrica koje lako izbijaju. Nakon samo 4 tretmana uspeli smo da sistemom drenaža+masaža+laser+ultrazvuk dobijemo sjajan rezultat. Podlivi koji se vide na fotografiji nisu posledica našeg tretmana.

Ovo je segment koji se izučava na studijskom smeru estetičar-kozmetičar a više informacija možete dobiti OVDE

Cirkulacija krvi (hemodinamika)

Cirkulacija krvi (lat. circulatio sanguinis) je neprekidno (stalno) kretanje krvi kroz zatvoren sistem šupljina srca i krvne sudove, koje omogućava normalno funkcionisanje svih vitalnih funkcije tela. Cirkulacija krvi nastaje usled gradijent pritiska, koji je određen aktivnošću (kontrakcijama) srca, zapreminom (količinom) cirkulišuće krvi, njene viskoznosti, otporom protoku u krvni sudovima i drugim faktorima. Veličine gradijenta pritiska ima pulsirajući karakter, nametnut periodičnim kontrakcijama srca i promenom tonusa (napetosti) krvnih sudova. Istraživanje ovih odnosa i drugih temeljnih fizičkih principa cirkulacije krvi u fiziologiji se naziva hemodinamika (čije će osnovne principi biti objašnjeni na ovoj stranici).

Hemodinamika (fizika krvi)

Hemodinamika

Grana fizike, koja proučava kretanje fluida je hemodinamika. Fluid je termin pod kojim se podrazumevaju tečnosti i gasovi, a njihov zajednički naziv ukazuje na zajednička svojstva, ne isključujući njihove razlike. Po definiciji fluid predstavlja materiju koja se neprestano deformiše pod uticajem tangencijalnih napona. Razlikuju se, pre svega, po stišljivosti, jer gasovi imaju veću stišljivost od tečnosti. Slični su po velikoj pokretljivosti delića tečnosti i gasova i velikoj slobodi kretanja njihovih molekula.

Krv je fluid tečnog agregatnog stanja i sastoji se od tečnosti, gasova i ćelijskih elemenata. Takve supstance nemaju stalan oblik ali imaju stalnu zapreminu jer su privlačne sile među njihovim molekulima slabije pa se mogu slobodnije kretati. Krv, prema tome, lako menja oblik odnosno zauzima oblik krvnih sudova u kojoima se nalaze.

Hemodinamika cirkulacije krvi

Naučna disciplina u fiziologiji koja proučava; mehanizme ili odnose između pritiska, viskoznosti krvi, vaskularnog otpora protoku i obim protoka krvi u kardiovaskularnom sistemu, nosi naziv hemodinamika cirkulacije krvi. U širem smislu, fiziologija čoveka proučava hemijske i fizičke osnove životnih procesa. Shodno tome, evolucija našeg znanja iz fiziologije kardiovaskularnih funkcija (kao središljih funkcija za održanje života), sve više je blisko povezan sa dešavanjima u mnogim oblastima nauke, uključujući i hemiju, fiziku, tehniku i biologiju. U različitim fazama istorije medicine, kardiovaskularna fiziologija je do danas uvek bila spremna da iskoristi nova kretanja u svim oblastima naučnog istraživanja i tako se u okviru nje postepeno razvijala hemodinamika kao poseban multidisciplinarni pristup kardiovaskularnoj (srčanosdovnoj) fiziologiji.

Pri razmatranju karakteristika cirkulacije krvi treba imati u vidu da se ona odvija u neprekinutom zatvorenom krugu. Krv kao i svaka druga tečnost poseduje određene fizičke osobine, pa se zato i kretanje određene količina krvi koju izbaci srce, i koja mora proći kroz sve delove cirkulacionog sistema, odvija po nekim fizičkim principima – principima hemodinamike.

Svaki od organa i tkiva u organizmu (mozak, srce, pluća, jetra, koža, mišići), poseduju individualne fiziološke karakteristike cirkulacije krvi. Kontinuitet kretanja krvi u ljudskom telu, koji se odvija u sistemu serijski povezanih krvnih sudova nosi karakteristike sistemske hemodinamike, a sistem krvnih sudova povezanih paralelno sa aortom i šupljeim venama (u vaskularnom koritu), uslovljen je krvnim sudovima raznih organa i njihovom regionalneom hemodinamikom (za koju se koristi termin regionalni protok krvi). Vaskularna mreža organa, u opštem sistemu kardiovaskularnog sistema, sa svojim paralelno povezanim krvnim sudovima, u velikoj meri određuju obim ukupnog perifernog vaskularnog otpora, a time utiče na sistemske hemodinamske parametare. Dok cirkulaciju krvi u mišićima i mnogim unutrašnjim organima utvrđuju opšti principi i zakoni hemodinamike (koje opisujemo u nastavku teksta), cirkulacija u nekim oblastima organizma zahteva posebna (individualna) razmatranja.

Cirkulacioni sistem nije ništa drugo do dvostruki sistem krvnih sudova koji se sastoji od; sistemske cirkulacije i plućne cirkulacije, a svaki od njih od po dva podsistema ili dve „rastegljive komore“ ; jedne koju čine arterije i druge koju čine vene oba „rastegljive komore“ međusobno povezuje mikrocirkulacioni sistem koga čine arteriole, venule i kapilari. Arteriole venule i kapilari su ništa drugo do fizički vrlo uski spojevi (sudovi-cevčice) između arterija i vena.

Cirkulacija krvi je neprekidan proces kretanja krvi kroz tkiva koji se prilagođava potrebama organizma. Kretanje krvi omogućava leva i desna srčana komora koje rade kao pumpe (crpke). Cirkulacija krvi se obavlja pomoću energije uslovljene razlikom u pritisku, koji vlada u pojedinim delovima krvotoka. Krv bez ikakvih poteškoća i otpora prolazi kroz obe „rastegljive komore“ (arterije i vene) cirkulacionog sistema, ali ne i kroz arteriole i kapilare (koje čine mikrocirkulaciju). Kako bi krv proticala kroz mikrocirkulacioni sistem srce pumpa krv u arterije pod visokim pritiskom, da bi ona u arteriolama i kapilarima (mikrocirkulaciji) naišla na određeni otpor pri kretanju. U vreme sistole u sistemskoj cirkulaciji pritisak dostiže 16 kPa a u plućnoj 3 kPa.

Otpor protoku krvi u manjoj meri zavisi od viskoznosti krvi, a najviše od promera lumena krvnih sudova uglavnom arteriola. Protok krvi u svakom tkivu je regulisan lokalnim hemijskim i opštim nervnim uticajima i humoralnim mehanizmima koji šire ili sužavaju krvne sudove. Sva krv prolazi kroz plućnu cirkulaciju, dok se u sistemskoj cirkulaciji protok odvija kroz niz različitih, paralelno spojenih sistema sudova čime su omogućene velike varijacije lokalnog protoka bez promene ukupnog sistemskog protoka krvi.