Tradicionalni body art

Tradicionalni body art

Tradicionalni body art. Ljudi su od davnina koristili svoja tijela kako bi kroz njih prikazali svoj status u društvu, spiritualnu vjeru, etička  vjerovanja ili pak samo privukil suprotni spol. Ukrašavali su svoje tijelo na razne načine, najčešće su to apstraktni oblici koji savršeno ističu pojedine oblike tijela. Neke od najzastupljenijih tehnika tradiconalnog ali i modernog ukrašavanja tijela su face painting, body painting, tetovaža, skarifikacija, pirsing.

Face painting je najzastupljenija tradicionalna umjetnost  i pronalaze se tragovi još u drevnim civilizacijama. Ljudi su iscrtavali svoje lice za potrebe lova, razne obrede,zastrašivanje neprijatelja, predstave.  Lica su bojili i iscrtavali krvlju životinja, raznim biljnim pigmentima, pepelom.  Boju su nanosili prstima, drvenim štapićima ili lišćem i travkama. Najčešće su koristili jarke boje kao što su crvena,plava i žuta ili crnu i bijelu.

U nekim Afričkim plemenima kao što su Maasai i Xhosa face painting ima važnu estetsku vrijednost, no također služi u određivanju statusa, prepoznavanju drugog plemena  i  starosne dobi.  U nekim plemenima nošenje krive boje smatra se nedopustivo i kažnjivo je. Afričko pleme Woodabe čak ima i natjecanje ljepote gdje se muškarci bore za pažnju žena, boje nos bijelom glimom i iscrtavaju oči eyelinerom. Muškarac koji pobjedi može birati ženu i postaje junak  plemena.

Na face painting se nadovezuje i body painting, koji je također rasprostranjen među raznim plemenima. Body painting uključuje i oslikavanje tijela. Body painting postoji u skoro svim tribalističkim kulturama. Smjesa od gline i prirodnih boja se nanosi tijekom ceremonija, a još uvijek psotoji u plemenima urođenika Australije Novog Zelanda, pacifičkih otoka i u nekim dijelovima Afrike. Zanimljivo je da u plemenima Aboriđina djevojkama oslikavaju grudi kako bi potakli njihov rast.

Tetoviranje je takođe  od davnina poznat način ukrašavanja tijela, postoji več oko 5000 godina. Ostatci tetovaža pronađeni su na munijama iz starog Egipta. U većini slučajeva pronađene tetovaže kod starih egipćana prikazuju stilizirane geometrijske oblike dizajnirane od točkica i crtica. Pronalažene su većinom kod žena i vjeruje se da u služile u svrhu ritualnih obreda. Egipćani su proširili prakticiranje tetoviranja širom svijeta. Žene u staroj Grčkoj bile su oduševljene idejom o tetoviranju mladeža. U rimu su tetovažama označavali kriminalce, morali su po kazni nositi tetovaže  na licu. No ipak Polinezija ima najveći utjecaj u stvaranju umjetnosti tetoviranja, čak i samo ime dolazi od tahićanske riječi ”tatau” što znači označiti nešto. Oni vjeruju da kroz tetovašu prikazuju svoju  duhovnu snagu, tetoviranje im je vrlo bitno i pridaju tome viliku važnost. Poznati su po tome što tetoviraju cijelo tijelo uključujući i lice. Najpoznatiji narod su Maori s Novog zelanda, oni su stvorili jednu od najimpresivnijih kultura tetovažu zvanu ”Moko”.  Glavno značenje imala je tetovaža na licu, od simetrično posloženih spirala i vijuga. Označavale su rodbinske korjene, ratne zasluge, društveni status. Muškarci su uglavnom dobivali Moko na njihovim licu, stražnjici, bedrima a žene su  obično nosile Moko na usnama i bradi. Ostali dijelovi tijela koja  su tetovirali jesu ženska čela, stražnjice, bedra, vrat i leđa i muška leđa, stomak i stražnjice.  Tragove tetoviranja pronalazimo i u Americi, točnije u peruu kod drevnih ”Inka” tetovaže su im označavale simbol hrabrosti, tetovirali su razne simbole koji su u cjelini podsjećali na labirint. Vikinzi su prakticirali tetoviranje križeva, svastika i pentagrama. Korjene i tradiciju drevnog tetoviranja pronalazimo i danas, za primjer možemo uzeti razne bande koje tetoviraju svoja tijela radi raspoznavanja, tetovažama označavaju svoja kriminalna ”dostignuća”.

U Africi je popularnija  skarifikacija kao trajna metoda ukrašavanja tijela. Predpostavja se da je to zbog toga što je mnogo vidljivija od tetovaže na tamnoj koži.  Nastaje sjeckanjem kože, prave se stilizirani ožiljci, nastala izbočina naziva se keloida te je trajnija što je viša, a svaka veća se smatra ljepšom. predpostavja se da je to zbog toga što je mnogo vidljivija od tetovaže na tamnoj koži. Ožiljci na trbuhu žene označavali su njenu zrelost i spremnost za rađanje. Ožiljke su također koristili i u svrhu prepoznavanja plemena. No neki od ožiljaka nastali su za vrijeme lječenja. Još jedan način dobivanja stiliziranih ožiljaka je i žigosanje, tako zvani brending. Ova vrsta modifikacije radi se tako da  zagrijemo gvožđe koje se nakon toga prislanja na kožu kako bi ostavilo željeni oblik. Ovaj proces dovodi do upaljene, nadražene kože koji uništava nerve, a oporavak može trajati godinama.  Žigosanje je u povjesti bilo korišteno za označavanje vlasništva i kažnjavanje kriminalaca.

Sakaćenjem, pak, smatramo neki oblik izobličavanja tijela. Deformiranje lubanje su radili već djeci višeg roda u starom Egiptu, Grčkoj, Rimu i Africi. Cilj je gotovo svugdje uvijek bio isti – stvaranje i prilagođavanje različitim idealima ljepote. Kinezi su, vezivanjem stopala, mijenjali oblik i usporavali njihov rast te se smatralo da ona tako postaju erotičnija i izazovnija. Krajnji primjer izobličavanja tijela nalazimo kod Karena u Burmi – žene tijekom čitavog života postupno dodaju nove prstenove na vrat te se isti tako stalno rasteže.

 

Pirsing takođe potiče iz drevnog Egipta, gdje su pronađeni tragovi pirsinga na  nosu, u Africi je popularno bušenje usta i jezika. U drevnom Rimu prikazani su tragovi pirsinga na bradavicama, a u drevnoj Indiji se prvi put spominje pirsing na genitalijama. Vjeruje se da neki narodi još uvijek koriste pirsinge u spiritualne svrhe, no ljudi većina ih je koristila i još uvijek  koristi  samo radi kićenja .

Tradicija bojenja tijela kanom potekla je iz stare Indije. Već  5000 godina unazad kana se upotrebljava u kozmetičke svrhe, a neki čak vjeruju da ima i ljekovita svojstva. Umjetnost iscrtavanja tijela kanom razlikuje se  od regije  do regije.  Ova tetovaža bljedi u periodu od jedne do četiri nedelje, u zavisnosti od mjesta na tijelu na kome je i koliko dugo se suši nakona samog crtanja.Različiti dizajn ima različita značenja u pojedinim kulturama: dobro zdravlje, plodnost, mudrost i spiritualnu prosvetljenost. U Arapskim tetovažama  imamo  velike cvjetne dezene na šakama i stopalima, u Indiji su to tanki  čipkasti i cvjetni  dezen  koje pokrivaju cele šake i ruke do laktova i stopala sa cjevanicama, a Afričke tetovaže kanom su obično debeli crni geometrijski  oblici. Hena je biljka od koje se dobiva prah, koji se mješa s tekućinom (voda, čaj, limunov sok..). ukrašavanje kanom je najpopularnije kod svadbenih ceremonije, gdje se mladenkama iscrtavaju dlanovi i ruke a u nekim regijama oslikava se i maldoženja.

 

Student: Sonja Vizentaner

Smer: Make – up artist

Seminar iz body art-a: Tradicionalni body art

Mentor: prof. Ivana Kovačević

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity