Tema: Gestikulacija i komunikacija šminkera na setu

Akademija za estetiku i kozmetologiju “Purity”

Seminarski rad

Predmet: Coaching

Tema: Gestikulacija i komunikacija šminkera na setu

Profesor : Željko Stanojević                                                                                                   Studentkinja : Marija Koćalo

Beograd, maj 2021.godine

⦁ UVOD

Kad govorimo o komunikaciji uglavnom nam je prva asocijacija, jezik i govor. Ipak, ne smijemo zaboraviti da komunikacija nije samo verbalna, ruku pod ruku sa njom nalazi se i neverbalna komunikacija. Zapravo, ne postoji verbalna komunikacija bez neverbalne, dok neverbalna bez verbalne jeste moguća.
Neverbalna komunikacija postojala je još u vrijeme pračovjeka. I danas ona postoji između životinja i ljudi i životinja međusobno. U XVII pojavljuje se težnja za govorničkom gestikulacijomm, pa je doktor i fizičar Džon Bulver napravio šemu pokreta i dokazao kako se pokretima mogu pokazati stanja i osjećanja.
Neverbalna komunikacija predstavlja ono što se u komunikaciji ne izražava riječima već govorom tijela, mimikom, tonom glasa i slično.
Ona zapravo uglavnom predstavlja dodatni kanal slanja poruka i služi obogaćivanju i razjašnjavanju komunikacije. Pored toga, neverbalnom komunikacijom prenosi se emocionalni ton svake poruke.
Priča se tu dodatno komplikuje. Ili razjašnjava. Zavisi kako gledamo. Neverbalna komunikacija sastoji se iz dva dijela – nelingvistička i paralingvistička.
U nelingvističku spada sve ono što nije vezano za govor kao što su mimika i gestikulacija. U paralingvističku u neverbalnu komunikaciju spada sve ono što se odnosi na sam govor (ali ne i na sadržaj govora-riječi): ton govora, pauze u govoru…

Značaj adekvatne neverbalne komunikacije, to jest uopšte njeno postojanje, često se neopravdano zanemaruje. Paradoks je da ljudi ipak češće vjeruju ovoj neverbalnoj komunikaciji nego izgovorenim riječima. Vjerovatan razlog tome je činjenica da riječima manipulišemo i vladamo mnogo bolje i svjesnije.
Samo 7% komunikacije odlazi na izgovorene riječi, 38% odnosi se na ton govora, a čak 55% na govor tijela.
Psihoterapeut Vilhelm Rajh – osnivač tjelesne psihoterapije, veliki značaj pridavao je tjelesnoj ekpresiji.
Razvio je niz tehnika pomoću kojih može da se opaža tjelesna ekspresija posmatrajući ne samo neverbalne znakove već i obrazac i promjene u disanju i mišićnim tenzijama u tijelu. U tjelesnoj psihoterapiji neverbalna komunikacija zapravo  ima presudan značaj, jer je tjelesni psihoterapeut primarno zainteresovan za ono što klijent izražava ili pokušava da sakrije u svojoj ekpresiji.
Jeste li se nekada zapitali zašto dolazi do tolikih nesporazuma u pismenoj komunikaciji, recimo putem sms-a ili e-mail-a? Zato što je pismena komunikacija uskraćena za neverbalnu komunikaciju. Upravo zato nastaje sve više emotikona, međutim oni svakako ne mogu zamijeniti ovaj nedostatak u potpunosti.
Verbalnu i neverbalnu komunikaciju treba uskladiti kako je govorio Viljem Šekspir.
“Neka vam vlastita razboritost bude savjetnik: uskladite pokrete s riječima, a riječ s pokretima, nastojeći da se ne prekorači umjerenost…”

⦁ POKRETI TIJELA

Pravu elokvenciju u govoru tijela postižemo usavršavanjem gestova. Kontakt očima, izrazi lica i pokreti glavom.
Majkl Argajl je predložio pet različitih funkcija koje gestovi mogu da obavljaju, a to su: ilustrovanje i ostali gestovi povezani sa govorom, znakovni jezici, pokreti koji mogu da izraze emocije, pokreti koji izražavaju ličnost, pokreti koji se koriste prilikom religijskih rituala.
Pol Ekman i Volas Frizen, takođe smatraju da postoji pet grupa, ali se kategorije razlikuju: amblemi (pokreti koji zamenjuju reči), ilustratori (pokreti koji prate govor), regulatori (pokreti koji zadržavaju promjenu u ulozi govornika ili slušaoca), adapteri (pokreti kao što su češkanje glave ili igranje sa nekim predmetima koji mogu da ukažu na emocionalno stanje) i pokazivači efekta (pokreti koji direktnije izražavaju emocije).
Majkl Argajl daje veliki broj gestova koji imaju univerzalna značenja. Primjeri su: mahanje pesnicom da se pokaže ljutnja, tapšanje u znak odobravanja, podizanje šake da se zadobije pažnja, zijevanje iz dosade, tapšanje po leđima u znak ohrabrenja i trljanje stomaka da se ukaže na glad.
Džerard Nirenberg i Henri Kalero ukazuju da se gestovi koriste za izražavanje otvorenosti, odbrane, razuvjeravanje, frustracije, očekivanja, sumnje i sl. Oni ukazuju da se gestovi pojavljuju čak i u situacijama kada druga osoba nije prisutna (kada telefoniramo, slušamo muziku i slično).
Uobičajeni pokret ramenima je slijeganje, koje prenosi poruke kao što su: “Ne znam”, “Briga me”, “Nisam siguran” ili “Šta da radiš”. Ovaj pokret ramenima obično prati određeni gest lica ili pokret glave. Kada spustimo jedno rame to obično znači “Sklanjaj ruke sa mene” ili “Pusti me na miru”.
Grudi se mogu naduvati kao znak ponosa ili dostignuća, ali se obično koristi na samoismejavajući način. Stomak može da se uvuče kada želimo da poručimo: “Baš sam mišićav/a” ili “Nisam baš tako debeo kao što izgledam”. Muškarci nesvjesno uvlače stomak u prisustvu privlačnih žena.
Jedan zanimljiv pokret šakom je sklapanje vrhova prstiju kao za molitvu, samo što su dlanovi odmaknuti jedan od drugog. Ovaj pokret označava sigurnost u sebe ili to da govornik želi da stvori sliku kod slušaoca u svoju sigurnost.

Možemo primijetiti da kada žena prekrsti noge i povuče suknju na dolje da prekrije kolena, ona zapravo odbija nekoga ko želi da joj priđe.

Kod pokreta su zanimljiva i stopala. Kada osoba tapka prstima ili grči stopalo to može ukazivati na curenje informacija, tj. osoba pokušava da neku informaciju sakrije od drugih ali joj ne polazi za rukom. Osobe koje igraju poker znaju da kada neko od igrača ima dobru ruku, uprkos umrtvljenom izrazu lica grči stopalo. Takvo odavanje informacija se događa u donjem delu tijela, jer mnogo bolje kontrolišemo izraze lica.

⦁ MORISOVE MAPE GESTOVA

Prvi gest koji je Morisov tim studirao bilo je slanje poljubca. Poljube se spojeni palac i dva prsta šake, a onda se ruka brzo odalji od usta i prsti se razdvoje. Ovo simbolizuje poljubac, a ovaj gest se koristi širom svijeta da ukaže na dopadanje.
Gest koji ima najuniverzalnije značenje u Evropi je palac na nosu. Palac se stavi na vrh nosa, a prste se raširi i sa njima se ponekad maše. Ovaj gest se obično koristi da uvrijedi ili ismije nekoga.
Prekršteni prsti imaju drugo značenje. Kažiprst i srednji prst se prepletu jedan preko drugog, a ostali se saviju na dlan. Kada neko slaže obično koristi ovaj gest iz sujevjerja, vjerujući da će tako otkloniti bijes bogova.
Povlačenje očnog kapka na dolje da bi se oko proširilo znači “Slušam i gledam pažljivo” u Francuskoj, Nemačkoj, Srbiji i Turskoj. U Austriji označava dosadu. U Španiji i Italiji znači “Slušaj i gledaj pažljivo”.
Tapkanje nosa kažiprstom znači saučesništvo, povjerenje ili uputstvo da se nešto zadrži u tajnosti u Britaniji. U Italiji znači “Slušaj i gledaj pažljivo”.

⦁ POSMATRANJE LJUDI

Osim Morisa i drugi su vršili istraživanje gestova, koje datira još od Starog Rima, ali je to danas mnogo naučnije i sistematičnije. Psihijatrijski pacijent kao jedan od simptoma pokazuje verijacije u neverbalnom ponašanju, koje rasvjetljuju ono što je normalno u svakodnevnoj komunikaciji. Iz tih studija je Albert Šeflen identifikovao kategoriju pod imenom kvazi-udvaračka ponašanja. To su ponašanja koja su normalna prilikom udvaranja, ali mentalno oboljele osobe to koriste neprikladno. Spremnost na udvaranje signalizirano je zategnutim mišićima, opuštenom donjom vilicom, smanjenom pogrbljenošću, ispravljenim ramenima i uvučenim stomakom.
Ostali istraživači su identifikovali fenomen poznat kao gestovna sinhronija. Kada osoba govori njeni tjelesni pokreti “plešu” u ritmu govora. Slušaočevi pokreti takođe “plešu” uz istu melodiju. Kod mentalno oboljelih osoba ovaj ritam ne postoji i to je još jedan primjer kako primjećujemo stvari tek onda kada ih nema.
Ekman i Frizen su primijetili da određeni gestovi prate određene stavove. Rotirajući pokret rukama sa slegnutim ramenima ilustruje nesigurnost i zbunjenost. Drmanje šake obično prati nesposobnost da se kontroliše nečije ponašanje.

Istraživači su otkrili da su ljudi koji su aktivni i koriste mnogo neverbalnih pokreta, ocijenjeni kao topli, prijatni i energični. Kada su isti ljudi mirni i prave manje pokreta, biće ocijenjeni kao hladni i logični. Ako želite da odajete utisak entuzijazma i snage, treba da koristite što više pokreta, a ovo je naročito značajno prilikom traženja novog posla.

⦁ PSIHOLOGIJA GESTOVA

Vrste gestova koje individue koriste mogu se povezati, a mogu se i razlikovati od drugih psiholoških faktora.
Jedna studija je iznijela da većina žena koje sjede skupljenih koljena i stopala, ispruženih nogu, imaju ličnost koja ima potrebu za urednošću, da vole da planiraju unaprijed, ne vole promjene i nesigurnost. Druga studija je pokazala da zapovjednički nastrojene osobe koriste manje tjelesnih pokreta od antizapovjedničkih. Kćeri bez očeva koriste mnogo više samododirivanja od onih sa očevima. Kćeri razvedenih roditelja se naginju unapred, drže noge i ruke otvorene i koriste mnogo više gestova. Jedan istraživač je otkrio da kada osobe slušaju fizički hendikepiranog govornika koriste manje gestova nego obično.

Što se tiče polnih razlika u gestovima otkriveno je da muškarci mnogo više mijenjaju položaj dok sjede od žena. Ako moraju da prođu kroz dva razgovora za posao, muškarci će u drugom koristiti mnogo manje gestova i manje pomjerati stopala, dok je kod žena obrnuto. Možda zbog toga što se muškarci u drugom razgovoru opuste, a ženama djeluje mnogo stresnije.
Neki istraživači su otkrili da kada dvoje ljudi u razgovoru koristi iste gestove i pokrete tijela, oni zaključe da su slični i još se više dopadnu jedno drugom. Iz ovakvih situacija možemo da zaključimo da kada ljudi pokušavaju da komuniciraju, sličnosti u gestovima i stavovima mogu da pomognu.

⦁ KAKO DA KORISTITE GOVOR TIJELA

Kada koristite bilo koji gest treba da procijenite kontekst da bi bili sigurni da mu gest odgovara. Imajte na umu da ljudi iz različitih krajeva svijeta mogu da shvate značenje gesta sasvim drugačije od onoga što smo mi imali u vidu. Žene koje prekrštaju nogu mogu često da prenesu značenje koje nisu imale na umu. Trebalo bi da obraćate pažnju na tuđe gestove što je više moguće. Mnogo toga o nečijoj ličnosti i stavovima može se zaključiti iz stepena aktivnosti njihovih gestova.
Ovakvu i slične tabele sa raznim tumačenjima možemo naći u priručnicima, na portalima, u novinama…
Govor tijela Tumačenje
ne gleda u oči nesigurnost, nervoza i nespremnost za saradnju;
ne govori istinu i nešto skriva
drži se pogrbljeno plašljivost; u dogovorima i pregovorima vi ćete donositi odluke,
preterano gestikulira nervoza, budite oprezni jer sadržaj baš i ne odgovara istini
ruke prekrstene na prsima i prekrstene  noge nepovjerenje; svojim držanjem pokazuje udaljenost i otpor prema predmetu razgovora
dlanovi prema dolje s ispruženim prstima dominantnost i agresivnost
otvoreni dlanovi, kontakt očima, smiješak, otvoreni položaj tijela, uspravno sjedenje i držanje dobronamjernost, prijateljstvo i iskrena saradnja
stopala usmjerena prema vratima želi što prije da se razgovor završi i da ode
stopala usmjerena prema Vama želi saradnju
često trepće, kašljuca, zamuckuje, stalno otvara i zatvara šake, tapka nogama znakovi zabrinutosti i nervoze; razgovore morate voditi kratko s konkretnim činjenicama jer u protivnom nećete postići ništa.
ruke u džepu biti na oprezu
stavljanje prsta na obraz, paljenje cigarete, sužavanje očiju, usmeravanje pogleda u daljinu  procjenjuje situaciju
trljanje iza uha ili lagano dodirivanje nosa odbojnost, sumnja, nesigurnost ili nemogućnost izbjegavanja pitanja ili odgovora
klimanje glavom pažljivo prati sagovornika
brzo klimanje glavom ili tapkanje ruku nagovjestava sagovorniku da požuri sa svojim izlaganjem

⦁ USLUGA I KOMUNIKACIJA U ODNOSU KLIJENT I ŠMINKER

Poznate ličnosti većinom imaju svog ličnog šminkera, koji ga šminka za sve prilike. Izuzev nekih većih filmskih porjekata, gdje radi čitav tim šminkera. šminkeri koji šminkaju poznate ličnosti ne bi trebali u medijima pričati o detaljima njihove saradnje i škakljivim  temama. Koliko god im to koristilo za posao, informacije trebaju biti minimalne i suptilne, Tračevi vremenom ruše ugled. Šminker treba biti ljubazan i ne smije pokazivati  svoje emocije. S klijentom treba uspostaviti odnos uzajamnog partnerstva i saradnje kako bi sugestije doživio kao vlastite želje, a ne kao nametanje.  Taj odnos bi trebao biti:
⦁ Odnos konsultant i klijent;
⦁ Odnos zajedničkog uspjeha i zadovoljstva;
⦁ Odnos partnerstva (pomoći savjetima, štititi interese, dati informacije);
⦁ Emotivni odnos – saradnja i poštovanje.
Profesija šminkera (vizažista, make-up artist) veže se za Francusku. To je zemlja koja više vjekova diktira modne stilove. Isto tako termini vizažist (franc.visage – lice) i make-up artist (make-up –urediti, dotjerati; artist – umjetnik) dolaze iz francuskog jezika. Profesionalni šminker je umjetnik čiji model je ljudsko tijelo, a da bi bio uspješan u svom poslu mora imati adekvatno obrazovanje, određenu dozu nadarenosti, kreativnost   i komunikacijske vještine. Mora poznavati tehnike šminkanja, teoriju boja, dermatologiju, higijenu, anatomiju, alate za šminkanje, poslovnu i kulturnu komunikaciju i modne trendove. Šminker se talentom i obrazovanjem može udaljiti od osnova struke i svoje zanimanje pretvoriti u beskonačnu umjetnost.
Važno je izabrati  kako se prezentovati. Profesionalni šminker prema svojim afinitetima i profesionalnim vještinama  gradi poslovnu strategiju. On stvara sliku klijenata s kojima želi sarađivati i prema njima kreira aktivnosti kojima će ih privući i zadržati.  Da bi ga klijenti prepoznali i odabrali šminker mora poslati informaciju o sebi.  U toj komunikaciji važno je paziti na:
⦁ Brzinu;
⦁ Ekonomičnost;
⦁ Organizovanost;
⦁ Kontrolu;
⦁ Selektivnost (ne zatrpati se kontaktima);
⦁ Stvaranje povjerenja.
Kvalitetna usluga i dobra komunikacija  temelj  su u odnosu klijent  i šminker. Komuniciranje spada u  vještine koje se mogu naučiti i uvježbati i  mogu se neprestano usavršavati. Osim komunikacijskih vještina profesionalni šminker mora savladati  vještine svog zanata. Poželjno je  steći kvalitetno obrazovanje koje treba konstantno dopunjavati. Profesionalni šminker mora savladati osnove zanata i pratiti trendove, upoznavati nove tehnike u šminkanju. On mora biti sposoban pružiti kvalitetnu uslugu i zadovoljiti želje klijenata.  Za uspjeh u poslu važna je i kreativnost. Šminkrei koji rade na filmovima i u show biznisu, takođe trebaju pratiti trendove u filmskoj/televizijskoj industriji, informisati se o glumcima i poznatim klijentima. Zadatak profesionalnog make up artista je da se brine o svom izgledu i da uvijek izgleda dobro. Gotovo svaki čovjek želi izgledati atraktivnije. Postoje mnoge činjenice koje dokazuju da su se ljudi šminkali i dotjerivali u drevnim civilizacijama. Zato bi se moglo reći da je kultura šminkanja stara koliko je staro i čovječanstvo.
Higijena je vrlo bitna stavka, pa profesionalni šminker mora paziti na ličnu higijenu. Dakle, odjeća u kojoj radi mora biti uredna. Isto tako mora voditi brigu o kosi. Dobra navika bi bila da prije svakog šminkanja obavezno opere ruke, jer se radi o radu na licu. Pribor za rad mora biti uvijek uredno opran i posložen. Kofer za šminku mora djelovati uredno i čisto. Kistovi se ne smiju koristiti za više klijenata bez pranja ili barem dezinfekcije. Isto tako treba paziti da kistovi i šminka ne padaju na pod. U tom slučaju ih prije upotrebe treba oprati. Šminker ne smije steći naviku da duvanjem otklanjaa višak šminke sa lica ili kistova.
Za šminkera je važno da ima strategiju oglašavanja i način na koji dolazi do potencijalnih klijenata. Živimo u vrijeme interneta i društvenih mreža pa ne treba zanemariti njihovu ulogu u oglašavanju (7 miliona potencijalnih klijenata).  Treba imati na umu da je zadovoljan klijent najbolja preporuka. Zato treba raditi na tome da nam klijenti postanu „advokati“, tj. da promovišu naš rad.  Takav način reklamiranja dobar je i za klijenta i za šminkera, pogotovo u filmskoj i TV  industriji gdje sve ide preko preporuke.

⦁ ZAKLJUČAK

Komunikacija je mnogo više od izgovorene riječi same po sebi. Svako ponašanje koje možemo zapaziti, čak i izostanak akcije, ima potencijal da ga druga osoba interpretira i pripiše mu određeno značenje.
Ovaj rad govori o važnosti neverbalne komunikacije. Većina ljudi pažnju usmjerava samo na ono što je izrečeno. Rijetko ko prati govor tijela i njegove signale. Neverbalni znakovi nisu pod našom svjesnom kontrolom, pa samim time su iskreni. Naši pokreti ruku ili nogu mogu reći više o našim osjećanjima nego što mi želimo da se zna.
Osobe koje su izložene javnim nastupima nastoje usavršiti svoje verbalno i neverbalno ponašanje.
Oči ne lažu, ruke znaju, a jedan pogled govori više od hiljadu riječi.
Posmatrajući ustaljene fraze u narodnom govoru, lako ćemo utvrditi da govor tijela nije otkriće novog doba. Ipak, ovaj oblik neverbalne komunikacije koja uključuje gestikulaciju, mimiku i držanje tijela, počela se kao takva razvijati u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog vijeka. Ovo otkriće izazvalo je pravu lavinu literature na ovu temu, koja decenijama nudi savjete kada je u pitanju govor tijela na razgovorima za posao, prvom sastanku ili kod parova.
Dok su ranije generacije učile posmatrajući druge i tumačeći gestikulaciju njihovog tijela, moderni čovjek zna odmah protumačiti koje raspoloženje prenosi neki emotikon na mobilnom telefonu, ali sve rjeđe zna ispravno protumačiti položaj tijela.
Šteta, jer govor tijela je najiskreniji oblik komunikacije. Ljudi jedni drugima govore mnogo toga – čak i bez riječi. Ko razumije govor tijela, taj zna i razumije mnogo više.

⦁ LITERATURA

⦁ https://samoobrazovanje.rs/tajne-neverbalne-komunikacije/
⦁ Pokreti tijela – Skripta Akademije „Purity“
⦁ https://sites.google.com/site/naciniostvarivanjakomunikacija/-nacini-komunikacije/neverbalna-komunikacija/govor-tela-tumacenjež
⦁ http://www.kozmetika.edu.rs/project/etika-i-medjusobni-odnos-glumca-na-setu-i-makeup-artiste/