ŠMINKA I SPECIJALNI EFEKTI U FILMU „GOSPODAR PRSTENOVA“

AKADEMIJA ZA ESTETIKU I KOZMETOLOGIJU „PURITY“

Arabela-Lejla Dedić

ŠMINKA I SPECIJALNI EFEKTI U FILMU

„GOSPODAR PRSTENOVA“

Diplomski rad

Beograd, 2021.

AKADEMIJA ZA ESTETIKU I KOZMETOLOGIJU „PURITY“

SMJER MAKEUP ARTIST

Arabela-Lejla Dedić

ŠMINKA I SPECIJALNI EFEKTI U FILMU

„GOSPODAR PRSTENOVA“

Diplomski rad

Profesor Miroslav Lakobrija

Beograd, 2021.

SADRŽAJ

UVOD
ŠMINKA

2.1 Historija šminke

Filmska šminka

SPECIJALNI EFEKTI
- Specijalni efekti
- Vizualni efekti
- Razlika između specijalnih i vizualni efekata
- Specijalni efekti u filmovima
FILM
- O filmu
- Ideja i stvaranje
- Utjecaji
- Adaptacije
- Šminka i specijalni efekti u filmu
ZAKLJUČAK
DODACI
- Izvori
- Filmografija
- Izvori fotografija

UVOD

Za potrebe filma, pozorišta i televizije specijalni efekti su nezaobilazni dio posla makeup artista. Specijalni efekti se rade posebnim proizvodima kao što su: specijal plastik, plastići, gumi mlijeko, aqua tenovi, supra tenovi, mastiks i jednostavni materijali poput papirnih maramica i drveta. Za potrebe filma često se rade otvoreni prelomi, krvarenja, povrede, masnice, izgorena koža, oguljena koža i slično. Zahvaljujući filmu „Gospodar prstenova“, mnogi su se počeli zanimati za pravljenje maske i specijalnih efekata.

Maska i specijalni efekti

ŠMINKA

Historija šminke

Šminka se po prvi put pojavljuje u Starom Egiptu. Tada su se šminkali i muškarci i žene. Koristili su pudere napravljene od gline ili bijelog olova kako bi izblijedili kožu lica. Karmin i rumenilo su pravili od crvene gline, a oči su im bile uokvirene crnim linijama i izvučene u oblik badema, imitirajući tako oko Horusa, boga neba, rata i zaštitnika faraona. Dakle, šminka je za njih, pored estetskog, imala i religijsko značenje. Egipćani su takodje farbali svoju kosu i lakirali nokte. Poznato je da su Kleopatra i Nefertiti svoje nokte lakirale crvenom bojom.

Ilustracija šminkanja u Starom Egiptu

U Antičkoj Grčkoj šminka se koristila u minimalnim količinama. Preferirali su prirodan izgled, a šminka je bila rezervisana samo za više slojeve gradjanstva. Oni koji su se šminkali, izbjeljivali su ten i stavljali crveni karmin koji su dobijali od morskih algi ili gnječenog duda. Koristili su crne pigmente kako bi ofarbali svoje obrve i postigli efekat spojenih obrva. Šminkanje u srednjem vijeku nije bilo toliko zastupljeno, ali im je bilo dozvoljeno da se šminkaju kako bi prekrili znakove bolesti. Za razliku od prethodnih civilizacija, srednjovjekovne žene nisu koristile sjenke za oči ili ajlajner, ali su čupale svoje obrve. Nakon srednjeg vijeka, šminka se ponovo vraća u modu. Bijeli ten je i dalje popularan, zajedno sa crvenim karminom i rumenilom. Zatim je usledilo viktorijansko doba, gdje je sve bilo tabu, ne samo šminkanje. Šminku su koristile samo prostituke i glumci. Nakon ovog perioda ženama je dopušteno da se šminkaju i oblače kako im je volja.

Revolucionarne godine, u pogledu estetike, su dvadesete godine prošlog vijeka, kada je po prvi put taman ten bio u modi i to zahvaljujući Koko Šanel. Kasnije je uslijedila era Merlin Monro, sa sve oblinama, ajlajnerom i crvenim karminom. Zatim era Tvigi, sa vještačkim trepavicama i mršavim tijelom, onda sedamdesete godine kada je prirodan izgled bio u modi za razliku od osamdesetih kada je preterivanje u svemu bilo u trendu. Konačno, stižemo i do današnjice, gdje je zaista sve dovoljeno i prepušteno ženama na volju.

Šminkanje po decenijama

Filmska šminka

Nekada nije dovoljna samo vrhunska glumačka izvedba da bi glumac dočarao određeni lik, već su potrebne i stručne ruke filmskih vizažista. Mnogi filmovi ne bi bili ni upola prepoznatljivi bez filmskog makeupa. Filmska šminka bi se ukratko mogla opisati kao proces upotrebe raznih specijalnih efekata kako bi se izmijenio fizički izgled glumca i dao mu potpuno novi lik. Vizažisti na filmskoj sceni nekada samo uljepšavaju glumce, no kad je riječ od SFX makeupu onda to znači da vizažist svojim umijećem postiže potpunu transformaciju glumčeva izgleda, najčešće je riječ o nadnaravnim bićima. Sjetimo se samo Voldemorta kojeg glumi Ralph Fiennes u filmovima o Harry Potteru, ili Edwarda Škarorukog kojeg je utjelovio Johnny Deep, a tu je i trenutni filmski hit Časna gdje je makeupom od glumice Bonnie Aarons napravljena strašna demonska časna sestra.

Koje tehnike se koriste kako bi se postigle željene transformacije?

Body Painting&UV – tehnika kojom oslikavamo čitavo tijelo pomoću raznih boja koje su namijenjene isključivo za oslikavanje tijela, kao primjerice UV boje koje svijetle u mraku.

UV šminka

Transformacije lica (Latex) – tekući latex jedan je od najosnovnijih i najzanimljivijih materijala za izradu filmske i kazališne šminke koji svojom teksturom mijenja izgled kože i lica, njime se izrađuju razne protetike za promjenu anatomije tijela i lica, dočaravanje ozljede, opekline i povrede.

Latex šminka

Iluzije– tehnika makeupa koja daje privid optičkih iluzija koje izmjenjuju lice i tijelo.

Iluzija sa šminkom

Transformacije voskom – vosak je materijal koji se koristi najčešće za izmjene strukture lice, ali i stvaranje ozljeda. Tehnikama nadograđivanja i modeliranja postižemo transformaciju lica i tijela.

Šminka sa voskom

Fantasy Makeup – ovo je posebna tehnika šminkanja kroz koju se makeupom omogućuje transformaciju u potpuno izmišljeni lik.

Izmišljeni lik postignut šminkom

Postoji mnogo proizvoda pomoću kojih možemo napraviti masku, specijalne efekte i šminku. Za rad je potrebno, prije svega, talenat, volja i mašta. Pored toga, neki od proizvoda koje koristimo su plastići, special plastic, tuplast, mastix, aqua tenovi kao i obični tenovi, latex, palete sa aqua i obicnim masnim bojama, vještačka krv koja je skoro pa i neizbježna što se tiče filmske šminke.

SPECIJALNI EFEKTI

Specijalni efekti (eng. special effects ili skraćeno SFX ili FX) datiraju još od samog osnivanja filma kao medija te u tu skupinu spadaju svi efekti koji nastaju u kameri, tj. koji se snimaju direktno na medij (bilo da se radi o filmskoj traci kod analognih kamera ili u moderno vrijeme na pohranjivač podataka kod digitalnih kamera). Tradicionalno se ova skupina dijelila na dvije kategorije – mehanički i optički efekti . Mehanički efekti su najčešći oblik upotrebe 2 specijalnih efekata i toj skupini pripadaju mehanički rekviziti, makete, roboti, pirotehnička sredstva, razni atmosferski efekti poput umjetne kiše, snijega, oblaka, magle, vjetra i slično, maske, šminka, itd. U optičke efekte ubrajaju se razni fotografski efekti nastali u kameri, kao što su višestruka ekspozicija, matte efekti (kombiniranje različitih sličica u jednu) ili tzv. Schufftan proces (nazvan po direktoru fotografije Eugenu Schufftanu) – metoda upotrebe posebno izrađenih zrcala da bi se kombinirale dvije različite stvari. Proces je prvi put primijenjen na filmu Rickitt, Richard: Special Effects: The History and Technique, 2000. Metropolis Fritza Langa iz 1927. godine gdje je redatelj uz pomoć ogledala ubacio glumce u kadar minijaturiziranih nebodera.

Uz pomoć ogledala ubacio ljude u film

Godine 1856, Oscar Gustave Rejlander stvorio je prve “trik fotografije” na svijetu kombiniranjem različitih dijelova od 30 negativa u jednu sliku. Godine 1895, Alfred Clark stvorio je ono što se obično prihvata kao prvi specijalni efekat ikada napravljen za pokretne slike. Dok je snimao scenu obezglavljivanja Marije, kraljice Škotske, Clark je nagovorio glumca da se popne na stratište u Marijinoj odjeći. Dok je dželat dizao sjekiru iznad glave, Clarke je zaustavio kameru, i naredio je svim glumcima da se ne pokreću, a zatim je glumica koja je igrala Mariju napustila set. On je stavio lutku umjesto Marije na mjesto egzekucije, ponovo pokreće snimanje, i dozvoljava dželatu da spusti sjekiru, i odsjeca glavu lutke. “Takve tehnike … ostale su srce snimanja specijalnih efekata za naredne vijekove.”^[1] Ne samo da je to bila prva upotreba trikova u filmu, to je bila prva vrsta fotografskih trikova koja je bila moguća samo u filmu, poznata kao “stop trik”. Od 1910-1920, glavna inovacija u sferi specijalnih efekata bila je poboljšanje naslikane pozadine koje je snimao Norman Dawn. Originalne scene naslikane pozadine, bile su pokrivene komadima kartona postavljenim da blokiraju izloženost filmu, koje su kasnije bile izložene. Umjesto da koristi kartone za blokiranje određenih scena izloženosti filmu, Dawn je jednostavno bojio određene dijelove scene u crno kako bi onemogućio izlaganje filmu. Od djelimično izloženog filma, jedan kadar bi se zatim projicirao na stalak, gdje je slika nacrtana. Sa stvaranjem iluzije slike ravno iz filma, postalo je nevjerovatno lahko prikazati sliku sa pravilnim omjerom i perspektivom. Dawnova tehnika je ušla u udžbenike filmskih tehnika zbog prirodnih slika koje je stvorio.

Vizualni efekti

Vizualni efekti neizostavan su dio filmske umjetnosti od samih začetaka te umjetnosti. Bilo da je riječ o tzv. praktičnim efektima (specijalni efekti postignuti fizičkim putem, bez upotrebe kompjutera) ili , u novije vrijeme , “kompjutersko-generiranoj slici” (eng. Computer-Generated Imagery ili skraćeno CGI), ovaj segment filma je tradicionalno privlačio mnogo pozornosti. Jedan od dokaza tome leži i u činjenici da je američka Akademija filmskih umjetnosti i znanosti (eng. Academy of Motion Picture Arts and Sciences) već 1938. godine , samo deset godina nakon osnivanja , u svoju godišnju dodjelu nagrade Oscar uvrstila kategoriju za najbolje vizualne efekte . Danas , 85 godina poslije , gotovo da nema filma koji na barem neki način ne koristi vizualne efekte kao nadogradnju za ispunjavanje glavne svrhe filma – pričanje priče.

Oskar za „Najbolje vizualne efekte“

Razlika između specijalnih i vizualnih efekata

Postoji jako očigledna razlika između specijalnih i vizualnih efekata, a to je emocija. Specijalnim efektima možemo dočarati neku scenu koja nam postane jako realna. Na primjer glumac trči u šumu u kojoj se desio požar, pa sam taj dim što mu ide u lice, pravi nam doživljaj da je to sve stvarno. Vizualni efekti (eng. visual effects ili skraćeno VFX), s druge strane, uključuju svaku naknadnu manipulaciju već snimljenog materijala, tj. obuhvaća sve što nije snimljeno kamerom već stvoreno u post-produkciji. “The VES Handbook of Visual effects” (Jeffrey Okun i Susan Zwerman, 2010.) kao definiciju vizualnih efekata navodi da je to “svaka slika koja je napravljena, izmijenjena ili poboljšana za film ili drugi pokretni medij koja ne može biti postignuta tokom snimanja”. Tako da kada bi morali birati koje nam je najbolje, to je zapravo oboje. Umjesto da ih upoređuju, reditelji trebaju da ih kombinuju u filmovima i serijama, kako bi nama gledocima se stvorio što relastičniji doživljaj.

Specijalni vizualni efekti

Specijalni efekti u filmovima

Dosegnuli smo zanimljivu eru specijalnih efekata unutar kinematografske industrije. Od ranih početaka stop-animacije do kompjuterski generiranih slika, film kakav znamo kontinuirano se mijenja.

Stvaranje iluzije kroz filmske proizvode oduvijek je privlačilo brojne redatelje i publiku. Govorimo li o SF-u, akcijskim ili dramskim filmovima, primijetit ćemo da ovaj vizualni medij sadržava brojne dodatne komponente za prenošenje priče. Specijalni efekti u filmovima postali su sveprisutni.

Gertie the Dinosaur

Crtač stripova Winson McCay je 1900. napravio prvi uspješan animirani crtić – Gertie the Dinosaur. Koristeći metodu single framea, prikazivali su animirane likove korištenjem velikog broja sličica u sekundi. Najraniji očuvani animirani crtić potiče iz 1906. – Humorous Phases of Funny Faces.

Gertie the Dinosaur

Metropolis

Redatelj Fritz Lang, koristeći detaljne minijature, stvorio je distopijski svijet Metropolis. Koristili su cijele prikaze gradova uz perspektivne tehnike za stvaranje nepostojećeg okruženja. George Méliès’ u filmu Trip to the Moon (1902.) prvi je koristio minijature, uključujući i modele svemirskih brodova. Ova tehnika kasnije se koristila u SF franšizama poput Ratova zvijezda. Minijature su i dalje aktualne u modernoj kinematografiji, a redatelj Peter Jackskon koristio ih je za snimanje trilogije Gospodar prstenova, tj. za Srednje zemlje.

Jason and the Argonauts

Godine 1963. nekolicina mrtvih kostura ustala je iz zemlje i publici prvi put prikazala stop-animaciju. Bitke koščatih figura postignute su upotrebom stvarnih lutaka ili modela koji su zatim manipulirani. Između svakog snimljenog kadra, objekt se pomaknuo i ponovno fotografirao. Stop-animacija jedna je od najranijih metoda animacije.

Jason and the Argonauts

Deset zapovijedi

Uz pomoć producenta Cecila B. Demillea, pojavljuju se digitalni efekti u novom obliku. Naime, on je oživio biblijsku priču razdvajanja Crvenog mora. U filmu iz 1956. koristio je naprednu tehnologiju i efekte pozadinske projekcije i slike, pirotehnike, minijatura i spremnika za vodu. S obzirom na razdoblje kad je film sniman, i dalje se smatra jednim od najskupljih specijalnih efekata u povijesti te industrije.

The ten commandments

Ratovi zvijezda

Ratovi zvijezda Georgea Lucasa znani su kao fenomen pop-kulture, a uvelike i zbog digitalnih efekata. Ratovi zvijezda IV: Nova nada prvi je film koji je koristio kontrolu pokreta kamere. Radi se o sustavu kontrole pokreta Dykstraflex koji, spojen na kompjuter, kameri zadaje komplicirane serije pokreta. Time su postigli realiziranje dotad neviđenih kadrova, a efektima je debitirala i Lucasova tvrtka vizualnih efekata Industrial Light & Magic.

The star wars

Računalno animirani likovi

Računalno generirane slike pojavile su se tijekom Ratova zvijezda, Trona i Zvjezdanih staza, međutim Steven Spielberg i filmski studio Pixar stvorili su prvog računalno animiranog lika. Lika za kojeg je trebalo 6 mjeseci rada možete vidjeti u filmu Young Sherlock Holmes iz 1985. Radi se o vitezu koji sudjeluje u 30 sekundi dugoj viteškoj borbi.

Jurski park

CGI tehnologija i animatroničke tehnike stvorile su prave zvijeri Jurskog parka iz 1993. godine. Od 14 minutne snimke dinosaura, samo su 4 stvorene računalnom grafikom. Ostalo je snimljeno uz pomoć animatroničkih modela, poput primjerice poznatog T-Rexa.

The Jurassic park

Toy Story

Godine 1995. Disney izdaje prvi dugometražni animirani film stvoren CGI tehnologijom. Proces snimanja trajao je četiri godine, generirao je 1 000 GB podataka i pritom iskoristio 8 000 000 sati rada na elektroničkim uređajima. Otada su, u suradnji s Pixarom, kreirani mnogi svjetski priznati filmovi, a sveukupno su zaradili 24 nagrade Oscar i više od 6 milijardi dolara.

The Matrix

Pohvalan napredak primijećen je i kod Matrixa koji su iskoristili prijašnju ideju slow motiona za zanimljive trikove. Metodom bulleta timea koristili su usporene i rotirajuće pokrete kamere kako bi prikazali likove koji izbjegavaju metke.

The matrix

Gospodar prstenova

Procesom snimanja ljudi ili objekata u pokretu, stvoren je i poznati lik Golluma. Glumac Andy Serkis nosio je odijelo s 13 različitih senzora u koje je bile uperena kamera. Time se stvarala 3D slika Serkisovih pokreta tijela, a animatori su realnije napravili hobita.

Avatar

Redatelj James Cameron se 2009. ujedinio sa Sonyjem i dizajnirao posebnu kameru koja je digitalno snimala izraze lica glumaca. Infracrveno svjetlo odbijalo se od reflektora, a zatim se to, s oko 140 kamera postavljenih na setu, bilježilo u 3D-u. Cameronov sustav sastojao se od dualnih leća i visokodefiniranih digitalnih slika kako bi stvorio napredne trodimenzionalne slike.

Avata

Tehnologijom green screena danas se stvara nekad neizvedivo te se mijenja način rada unutar videoprodukcije. Od najnovijih blockbustera do prikaza vremenske prognoze, ideja je jednostavna: snimanje videa na jednobojnoj pozadini (zelena ili plava), a zatim programsko omogućavanje transparentnosti boje, što u postprodukciji dozvoljava pozicioniranje videa, grafike ili slike na to mjesto. Makeup-trikovi, minijature, digitalna kompozicija, pokreti kamere, protetika ili mat slike – danas zaista postoji bezbroj načina za komponiranje filmskih ideja.

FILM

O filmu

Gospodar prstenova epski je fantastični roman kojeg je napisao engleski akademik i filolog J. R. R. Tolkien. Priča je započeta kao nastavak Tolkienovog ranijeg djela, Hobita, ali se razvila u mnogo veću i kompleksniju priču. Pisana je u fazama između 1937. i 1949. godine, a velik je njezin dio nastao tijekom Drugog svjetskog rata. Iako je planirano objavljivanje romana u jednom dijelu, on je objavljen u tri dijela 1954. i 1955. te je i kasnije obično tako bio objavljivan. Od prvog je objavljivanja štampan mnogo puta i preveden na velik broj jezika, i postao je jedno on najpopularnijih i najutjecajnijih djela književnosti 20. stoljeća.

Priča Gospodara prstenova odvija se tokom Trećeg doba Međuzemlja. To područje nastanjuju ljudi i druge humanoidne rase (hobiti, vilenjaci, patuljci i orci) kao i mnoga druga stvarna i fantastična stvorenja. Priča se vrti oko Prstena moći kojeg je stvorio Gospodar tame Sauron i od tihih početaka u Shireu grana se preko Međuzemlja prateći tijek Rata za Prsten kroz oči glavnih likova, a posebice glavnog protagonista Froda Bagginsa.

Film „Gospodar prstenova“

Ideja i stvaranje

Gospodar prstenova započet je kao nastavak Hobita, fantastične priče objavljene 1937. koju je Tolkien napisao i čitao svojoj djeci. Zbog popularnosti Hobita, njegovi su izdavači željeli objaviti još priča o hobitima i goblinima pa je iste godine, tada 45-godišnji Tolkien, počeo pisati priču koja je kasnije postala Gospodar prstenova. Priču je završio 12 godina kasnije, 1949. godine, a u potpunosti je objavljena tek 1955. kad je Tolkien imao 63 godine. Tolkien isprva nije namjeravao napisati nastavak Hobita i umjesto toga napisao je nekoliko pripovijedaka za djecu.

Na nagovor svojih izdavača, započeo je “novog Hobita” u prosincu 1937. Pisanje je zbog Tolkienovog perfekcionizma sporo napredovalo i često je bilo prekidano njegovim akademskim dužnostima. Za objavljivanje je, što zbog poslijeratnog manjka papira, što zbog toga da cijena knjige ne bude previsoka, knjiga podijeljena na tri dijela: „Prstenovu družinu“ , „Dvije kule“ i „Povratak kralja“.

J.R.R. Tolkien

Utjecaji

Gospodar prstenova razvio se kao Tolkienovo osobno istraživanje vlastitog zanimanja za filologiju, religiju (posebno za katoličanstvo), bajke, kao i nordijsku mitologiju, ali na njegovo je stvaranje velikim dijelom utjecala njegova vojna služba u Prvom svjetskom ratu. Tolkien je stvorio cijeli, veoma detaljan, imaginarni svijet u kojem je smještena radnja Gospodara prstenova, a otvoreno je priznao da su na nastanak mnogih dijelova toga svijeta utjecali različitih izvori. U djelu postoje mnoge teološke teme uključujući i bitku između dobra i zla, trijumf poniznosti nad ponosom, te djelovanje milosti. Osim toga, u priči se pojavljuju i teme smrti i besmrtnosti, milosrđa i sažaljenja, uskrsnuća, spašavanja, kajanja, slobodne volje, pravde, prijateljstva, autoriteta i iscjeljenja. Također, navodno je Tolkien pri opisu Frodove borbe s moći Jedinstvenog Prstena na umu imao riječi iz molitve Oče naš “i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.” Jedan od književnih utjecaja iz europskih mitologija je i anglosaksonski ep „Beowulf“. Jasno je i da Prsten može imati široku primjenu na ideju apsolutne moći i njezine posljedice te da radnja sugerira kako će svakoga tko želi imati apsolutnu moć ta moć na kraju i iskvariti. Ideja “prstena moći” prisutna je i u Platonovom djelu „Država“, Wagnerovom opernom ciklusu „Prsten Nibelunga“ te u priči o „Gigovom prstenu“.

Adaptacije

Gospodar prstenova u više je navrata prilagođen za film, radio i pozorište. Knjiga je četiri puta prilagođena za emitiranje na radiju. 1955. i 1956., BBC je emitirao Gospodara prstenova, adaptaciju priče u 12 dijelova. 1960-ih godina radijska postaja WBAI iz New Yorka napravila je kratku radijsku adaptaciju. Napravljeno je i nekoliko kazališnih adaptacija knjige. U Cincinnatiju, Ohio izvedene su kazališne adaptacije Prstenove družine (2001.), Dvije kule (2002.) i Povratka kralja (2003.). Mjuzikl Gospodar prstenova premijerno je izveden u Torontu, u Kanadi 2006., a 2007. započeto je njegovo izvođenje u Londonu.

Mjuzikl „Gospodar prstenova“

Šminka i specijalni efekti u filmu

Orginalno, specijalnim efektima su se nazivali oni postupci koji su se naknadno dodavali u film ili animaciju, jer se nisu mogli snimiti u stvarnosti.

To su vizualni elementi u filmovima i na televiziji, kao što su:

magla,
dim,
grmljavina
razbijanje namještaja,
vatra,
snijeg i sl.

koji se koriste se za pojačavanje osjećaja stvarnost, a nemoguće je ili nepraktično odmah ih snimiti.

Šminka i specijalni efekti se koriste decenijama u filmskoj industriji. Međutim na početku industrije 1900-tih godina, to nije bilo često. Rediteljima je bilo suludo da troše pare na takve stvari. Dovodili su šminkere koji su znali samo neke poteze iz pozorišta, ali kako je filmska industrija napredovala, greške su se sve više vidjele i šminkeri su se morali usavršavati,a reditelji su morali više novaca da izdvoje.

Sredinom 1920-tih glumac Lon Chaney je sam sebi napravio izgled filmove „Grbav Notre-Dame“, „Fantom opere“ i za još mnoge filmove. Može se reći da se tada podigla popularnost specijalnim efektima i šminki u filmovima.

Fantom opere

Pravljenje čudovišta za filmove je dobilo popularnost početkom 1930-te godine. Jack Pierce je bio jedan od vodećih šminkerskih inovatora u to vrijeme i surađivao je sa Central Casting u filovima „Frankenštajn“ i „Mumija“. Sudeći prema izvorima iz „New York Post“, kako bi stvorio izgled Frankejnštajna, Pierce je koristio pamuk i žvakaću gumu kako bi napravio prostetiku i zelenu šminku koja bi na kameri djelovala sablasno bijelo.

Kako je filmska industrija napredovala, poput uvođenja filma u boji, ovi trikovi šminkanja su morali biti prilagođeni, kako bi izgledalo što realističnije u filmovima.

Jack Pierce, šminkanje za film“ Frankejštan“

Filmska industrija sastoji se od mnogih elemenata koji su tehničke prirode i tiču se cjelokupnog kvaliteta snimljenog materijala. Pored dobrih zvučnih i scenskih postavki posebnu ulogu ima šminka i maska koja može napraviti kompletnu promenu određenog lika.

Nijedna scena na filmu ne može proći bez korektivne filmske šminke i uvijek u nekom segmentu snimanja postoje scene raspleta i obračuna zbog kojih se rade specijalni efekti filmske šminke. Specijalni filmski efekti se koriste različitim metodama šminkanja specijalnih efekata i modelovanja kako bi stvorila iluziju ili dočarala povrede, oboljenja ili deformitete, ili čitavu masku kako bi postarila glumca, izmijenila mu polne karakteristike ili mu dala drugi lik.

Šminkanje glumca prije snimanja za film „ Hobbit“

Mijenjanje pola pomoću šminke

Da bi scena bila vjerodostojnija specijalni efekti moraju biti odradjeni na zavidnom nivou u protivnom se svaka greška može vidjeti tokom snimanja. Razne scene agresije i bola koje su akcionog karaktera moraju biti propraćene krvlju, otvorenim rana, prelomima i opekotinama a sve je to moguće uz specijalne efekte i stručnost filmskog šminkera.

Primjer takve šminke

Za izradu opekotina možemo koristiti različite materijale. Oni mogu biti materijali za profesionalnu upotrebu namenjeni upravo za ove efekte ili materijali koje smo sami prilagodili specijalnim efektima.

Iako se šminka za specijalne efekte neprestano razvija, najčešća trenutna praksa uključuje livecasting. Kada se izrađuje prostetika lica, prvi korak je potpuno pokrivanje glumčeve glave silikonom kako bi se napravio kalup. Nakon što se silikon osuši, na vrh se postavljaju gipsane trake kako bi se dobio tvrdi odljevak. Zatim kada se gipsane trake postave i osuše, ona i silikon pažljivo se uklanjaju sa glumčeve glave. Tako se pravi 3D replika glumčeve glave. Šminkeri koriste kalup kao podlogu za izradu prilagođenih protetskih dijelova koji će savršeno odgovarati glumcu.

Šminka za specijalne efekte ne koristi se samo za stvaranje čudovišta i vanzemaljaca, ona može starijeg glumca ili mu pomoći da se podudara s izgledom stvarne osobe, poput Charlize Theron u Bombshell-u ili Garyja Oldmana u Darkest Hour-u.

„Bombshell“

Praktična šminka je i dalje uobičajena u Hollywoodu, ali s napretkom tehnologije za hvatanje performansi i vizualnih efekata, neke se produkcije odlučuju na puni CGI ili koriste mješavinu oba. Puno je faktora koji mogu odrediti koju metodu neka produkcija koristi, poput budžeta, specifikacija likova, vremena ili sklonosti redatelja / glumca.

Na primjer, This is Us koristi šminku za specijalne efekte kako bi Mandy Moore pretvorio u stariju verziju Rebecce, dok je Captain America: The Winter Soldier odabrao upotrebu kombinacije hvatanja performansi i vizualnih efekata za starenje Peggy Carter Hayley Atwell.

Mandy Moore u This is Us (NBC) | Hayley Atwell u Captain America: The Winter Soldier (Marvel)

Prije samog rada važno je početi od scenarija kao i od ideje koja predstavlja krajnju poentu reditelja i svih glumaca zbog koje se realizuje film.

Radionica WETA, sa Novog Zelanda, je uradila najviše specijalnih efekata i šminke za trilogiju „Gospodar prstenova“. Koristili su Accu-Cast alginate kako bi izlili maske za svakog glumca. Zapravo najlakši posao je bio izliti i oblikovati maske, ali najteže je bilo osmisliti masku posebno za svakog lika i šminkati je tako da svi budu različiti i da imaju svoju osobnost.

Jedan primjer maske

Uši koje su korištene za film“Gospodar prstenova“

Šminker je prvo stavljao svoje ideje na papir i crtao svakog lika posebno, kako bi ko izgledao. Kipar onda sa glinom pravi završni oblik lica, glave i vrata za lika. Nakon toga se sipa silikon i pomoću silikona pravimo silikonski kalup lica. Silikonski kalup dobro pazimo i polako skidamo glinu koja je ostala na njemu. Stavljamo silikonski kalup na glumca i tada kreće stvaaranje završnog dijela maske. Šminkamo svaku masku i stavljamo periku. Za izradu ovih maski, trebalo je nekad cak i do 4 sata dnevno. Svaki dan su se skoro pravile nove maske , zato nije ni čudo kada vidimo koliki je budžet na ovaj film.

Šminkanje pred snimanje filma

Weta radionica je napravila fantastičan posao. Bez specijalnih efekata i šminke, film ne bi dostigao ovakvu popularnost.

Postoje šminkeri koji se bave samo prostetikom, to jeste, dizajniraju i izrađuju posebne komade prostetike, kako bi svaki lik izgledao drugačije. Većinom se tako stvaraju čudovišta ili neko fantastično stvorenje. Kako bi bili dobar prostetik šminker, bitno je da se ima rješenje za problem, da ima oko za detalje i da ima jako veliku maštu. Potrebno je biti jako posvećen ovom poslu. Većina ljudi i gleda današnje filmove upravo zbog dobre maske i kostima.

Pripreme za snimanje filma

Glumac sa maskom i kostimom vs kako zapravo izgleda

Trilogija „Gospodar prstenova“ ima ukupno osvojenih 11 Oskara. Trenutno imaju titulu najviše nagrađivane filmske serije u historiji filma, od 800 nominovanih, osvojili su 475 nagrada. Sve je to bilo zahvaljujući rediteljima, glumcima, producentima, šminkerima, izborom materijala i naravno obožavateljima. Uklanjanjem bilo kojeg elementa iz trilogije, učinilo bi ovaj serijal manje uspješnim. To se pogotovo tiče šminkera. Oni se posebno moraju cijeniti, jer su napravili mnoge čarolija iza kulisa, što vjerovatno mnogim ljudima nije poznato.

Jedan od tih primjera je da su u filmu većina goblina, bile žene. Svako bi pomislio da gobline glume muškarci, međutim ne. Zašto su baš većina njih žene? Zbog toga što goblini su sitniji od orkova i imaju manju glavu, a većina žena je sitnija od muškaraca, što im je dalo prednost da glume gobline. A i žene već, uglavnom, imaju dugu kosu, što im je pomoglo jer nisu morali praviti perike i za njih. Za neke ozbiljinije gobline i koji su imali veće uloge u ovoj trilogiji, koristili su kombinaciju CGI-a i veoma vještih šminkerskih poteza.

Jedan primjer goblina žene

Ispostavilo se da nisu samo goblini imali žene statiste. Jahači Rohana su također imali žene u svojim redovima, iako su morali izgledati poput muškarca. Stoga su morali nositi brade, kako gledaoci ne bi shvatili da su to žene. Žene su podjednako dobri jahači kao i muškarci. Peter Jackson je imao sreće, zato što se na Novom Zelandu nalazilo mnogo dobrih jahačica, koje je iskoristio na kraju kao statiste.

Žena kao jahač Rohana

Teško je zamisliti bilo kojeg drugog starog glumca koji bi dobro glumio Gandalfa. Verzija Ian McKellena je konačna i teško da je može bilo ko drugi zamijeniti. Peter Jackson je imao drugačije planove što se tiče njegove šminke i kostima. Gandalf je trebao da ima dužu bradu. Plan je bio da njegova brada bude duga čak tri metra. Bilo je jako teško da glumi sa toliko dugom bradom, tako da je brada ostala samo oko metar duga.

Gandalf i njegova brada

Jackson je jednom iznenadio šminkerski tim kada su se već pripremali za snimanje. Rekao im je da moraju pripremiti 50 ljudi, koji će glumiti divlje ljude za jednu scenu. Pošto nisu imali dovoljno perika za svih 50 ljudi, smislili su da koriste pseću dlaku. Tu dlaku su lijepili na polućelave perike, jer drugih nisu imali. Koristili su vazelin i kremaste sjene kako bi napravili da ti „divlji ljudi“ izgledaju prljavo.

Scena sa 50 statista

Uruk-Hai su čvršće, veće i brutalnije verzije Orka. Oni su bili jako komblikovani za šminkere, pogotovo njihov vođa Lurtz. Jackson ih je opisao kao da su došli iz močvare, što objašnjava ljigavu travu koju je Lurtz imao po sebi. Šminkerima je za njega čak bilo potrebno 10 sati da ga naprave takvim.

Lurtz

Dešavalo se dosta toga na snimanju ove trilogije, što naravno nije ni glumcima a ni šminkerima bilo lako. Ne smijemo ni da izuzmemo kostimografe. Za svaki karakter je trebalo napraviti 40 kostima. Ukupno je napravljeno 16000 kostima.

John Rhys-Davis, koji je, unatoč tome što je glumio Patuljka, zapravo bio jedan od najviših glumaca. Kako bi ga uspjeli napraviti što realnijim Patuljkom, šminkeri su ga morali šminkati po tri sata, kako bi izgledao savršeno za svoju ulogu. Nažalost, zbog previše šminke i jako osjetljive kože, postao je alergičan na šminku. Tako da je umjesto svaki dan, morao dolaziti svaki drugi dan na snimanje, kako bi imao dan pauzu da bi mu se koža oporavila od šminke .

Patuljak

Još jedan primjer su Hobbit stopala. Lažna Hobbitska stopala bila su izrađena od spužvastog materijala koji se trebao zalijepiti za noge od glumaca. Na njihovu žalost, Hobbitska stopala su zbog ljepila bila jako hladna, a spužvasti materijal je upijao vodu. Glumac Sean Astin (koji je glumio Samwise Gamgee) priznaje da mu je nošenje Hobbitovih stopala bilo jako teško i to je opisao kao da su na stopala zavezane ledene kocke. Rekao je čak da su bila mnogo neudobna stopala i da su se mnogima dešavale nezgode kada ih nose. Za prvi film se napravilo čak 1600 stopala za Hobbite.

Froddo Baggins

ZAKLJUČAK

Ljudska mašta je oduvijek bila nekoliko koraka ispred svega. Danas ništa ne bi postojalo da nije bilo ljudske mašte. Tako isto je to vezano i za šminku i specijalne efekte. Svaki dan se pojavljuju novi trendovi i ako želimo biti uspješni, moramo pratiti trendove u stopu, pa čak i sami stvarati neke trendove. I u našoj šminkerskoj industriji znalo se desiti da neki pokušaji budu neuspješni . Svaki od tih neuspjelih pokušaja pridonio je razvoju jednako kao i oni pokušaji koji su bili uspješni. Što se tiče šminke i specijalnih efekata u filmu i serijama, to donosi najviše novca. Cilj našeg šminkerskog posla i jeste da kod ljudi stvorimo „WOW“ efekat. Radnja filma/serije može biti i klasična, ali šminka i specijalni efekti su tu da pomoću toga pridobijemo publiku. Naravno, ne možemo da izuzmemo i vizualne efekte, jer nekada i specijalni efekti i šminka ne bi imali smisla bez vizualnih efekata. Trendovi dolaze i prolaze, a ponekad se i ciklički ponavljaju pa to vrijedi i za vizualne efekte. U posljednjih nekoliko godina primjetan je pad u bezumnom korištenju računalno-generirane slike. Redatelj J. J. Abrams za sedmi nastavak franšize Ratovi zvijezda: Sila se budi (Star Wars Episode VII: Force Awakens, 2015.) vratio se korijenima stvaranja filmova te je nastojao koristiti praktične specijalne efekte za sve što je mogao. Vizualnim efektima je pribjegavao isključivo za stvari koje nisu mogle uvjerljivo biti postignute tradicionalnim putem. Danas je najčešća upravo ta ravnoteža između vizualnih i specijalnih efekata te će ona uvijek biti prisutna kao dominantan način stvaranja filmova. Napretkom tehnologije, naravno, bit će sve više primjera gdje će računalno-generirana slika dominirati filmom, bit će potpuno neprimjetna od stvarnosti, stvorit će se novi stilovi filma itd. Vizualni će efekti uvijek biti korisno sredstvo i alat za nadogradnju, međutim teško da će u budućnosti preuzeti glavnu ulogu u stvaranju filma.

Moje mišljenje je da ljudi u današnje vrijeme ne cijene šminkere. Ovaj posao smatraju manje vrijednim, a ne shvataju koliko truda treba da se uloži. Ako uzmemo u obzir trilogiju „Gospodar prstenova“, shvatit ćemo da bi ovaj film bio smiješan da nije bilo šminkera i njihovog talenta. Treba da se kod ljudi probudi svijest o tome šta zapravo znači biti šminker i da to nije samo doći i našminkati nekoga za neki događaj. To je zapravo mnogo više od toga. Samo zamislite vaše omiljene filmove i serije bez šminke, maske, kostima i slično. Šminka, maska i specijalni efekti će uvijek biti potrebni i traženi, pogotovo za filmsku industriju.

Izvori

https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0minka

https://urosevicm.wordpress.com/2012/05/28/istorija-sminke/

https://www.pinterest.com/pin/570268371537184924/

https://en.wikipedia.org/wiki/J._R._R._Tolkien

https://makeupview.co/special-effects-makeup-artist-for-lord-of-the-rings/

https://gortoncenter.org/event/lotr1/

https://www.backstage.com/magazine/article/prosthetics-special-effects-makeup-career-advice-weta-workshop-70709/

https://hr.wikipedia.org/wiki/Gospodar_prstenova

https://www.konzervativac.com/2021/03/13/zasto-ponovno-pogledati-film-gospodar-prstenova/

https://sites.google.com/site/ples7razred/home/o-filmu

https://www.pinterest.com/pin/570268371537184924/