Skarifikacija

Skarifikacija

Skarifikacija  je trajna modifikacija tijela, gdje se prilično bolnim ožiljcima stvaraju printovi, slike, motive i riječi na koži. Postoje razni načini stvaranja ožiljaka, ali najčešće se to radi rezbarenjem ili brendiranjem (koristi se ili vrući ili ledeni žig) kože. Kao i tetoviranje, skarifikacija nije ništa novo, a podrijetlo vuče iz plemenskih zajednica. 

Izraz skarifikacija potiče od latinske riječi ”scarificatio” što znači mali zasjek. U medicini se pojam skarifikacija koris kao sinonim za ubod skarifikatorom radi puštanja malo krvi, a skarifikator je kirurški istrument za površinsko zarezivanje kože. No ipak pojam skarifikacija najčešće vezujemo za vrstu trajnog obiljzavanja i ukrašavanja tijela ožiljcima. Još u starom egiptu skarifikacija je bila vrsta ukrašavalja koja je jako boljela, tako da to nije bilo obično ukrašavanje tijela već i pokazatelj koliki stepen boli mogu podnjeti. ova tehnika je najpopularnija u Afričkim plemenima i kod Australskih urođenika. U određenim Afričkim plemenima skarifikacija označava i određuje starosnu dob, životnu fazu, itd. Smatra se da što je veći ožiljak to je privlačniji kako kod muškaraca tako i kod žena. Čin skarifikacije u Afričkim plemenima je jedna sasvim jednostavna a veoma bolna radnja. Čine to tako što zadignu komad kože trnom i odsjeku nožem kako bi se stvorio ožiljak.    

Vizuelno, skaring najviše podseća na tetovažu koja je rađena crvenom, rozom, pa čak i skoro belom bojom i blago u 3D varijanti. Međutim, reč je o sečenju kože, pa čak i odstranjivanju njenih slojeva. Takođe, ono se može uraditi, ako je to pravi izraz u našem jeziku, i grebanjem, paljenjem i graviranjem. I ovaj vid telesne modifikacije seže daleko u istoriju, nije je izmislila savremena civilizacija. Predmet je analize mnogih stručnjaka koji postavljaju pitanje gde je granica između pojedinca i društva kada su u pitanju ovakve modifikacije na telu. Svakako da se i ono koristilo u okviru različitih obreda, naročito onih koji predstavljaju neki vid prolaznosti. U nekim kulturama, žena koja ima takve ožiljke na stomaku, znači da je spremna da bude majka. Negde ono predstavlja bračni, politički ili klasni status. Verovali ili ne, ali negde se skarifikacija koristi i u medicinske svrhe – pacijent se “prenosi” u neko drugo stanje nanošenjem bola tokom skaringa.

Većina hipoteza koja se bave skarifikacijom, naglašavaju da je u pitanju seksualni čin, ali i da ih ljudi rade iz raznih socijalnih i religijskih razloga.

Također, skarifikacija je promjenljiva od kože do kože. Kod nekog bude bolje prihvaćena, prouzrokuje manje posljedica, bolje zaraste ili se izgube neki detalji nakon nekog perioda, a kod nekog i da se proširi. Stoga, metode na nekome mogu uspešno da funkcionišu, a kod nekog drugog ne.  Neke od metoda su toplo brendiranje, poput držanja vrele pegle na koži, hladno brendiranje se radi  pomoću azota, elektro-izjedanje laserom, daje najbolje rezultate, sječenje skalpelom, piling, ubrizgavanje štetnih materija, brušenje kože,… Kako bi ste je vizuelno “unapredili”, u svježu ranu možete utrljavati boju za tetovaže ili pepo i tako “prošarati” svoj ožiljak. U modernom svijetu skarifikacije mažu rane limunom ili peroksidom kako bi ožiljci ostali ispod površine kože.

Budući da je u pitanju otvorena rana, lako dolazi do infekcija, duže i jače boli, teže se vodi o higijeni, sporije zarasta i slično. Neki od saveta, kako da održavate svoj ožiljak su: ispirajte ga četiri do pet puta dnevno, nežno antibakterijskim sapunom, ispirajte peroksidom kako biste ubili što više bakterija, brišete glatkim papirnim ubrusima, a mažete vazelinom za ožiljke ili nekom drugom mašću (kao i kod tetovaža), i morate stalno držati pokrivenim pamukom ili zavojem.

Student: Sonja Vizentaner

Smer: Make-up arthist

Seminar iz Body Art-a: Skarifikacija

Mentor: prof. Ivana Kovačević

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity