Select Page

POGLEDAJTE ŠTA UČIMO NA PRVOM ČASU NA KURSU ZA PERSONALNE TRENERE

Na prvom času

Prvi (teorijski) čas

 

Na prvom času je bilo  predstavljanje pojedinačnih biografija I upoznavanju studenata sa strukturom samog predmeta. Bliže je definisano koja će znanja steći na kursu, ali I šta se od njih očekuje.

Zatim smo krenuli sa uvodnim predavanje, gde smo govorili o istoriji fizičke kulture I njenoj ulozi u životu savremenog čoveka. Objasnili  smo razlike u odnosu na prošlost. I krenuli temu o značaju treninga za svaku individuu. Bilo je reči o genetskom potencijalu svakog čoveka I o načinu kako dostići njegov maksimum. Usmerili smo se na sport, rekreaciju I fizičko vaspitanje kao ključne delove fizičke kulture za nas.

Drugi (praktičan) čas

Praktičan čas je protekao u objašnjavanju strukture predavanja u samoj teretani I upoznavanju sa znanjima koje studenti poseduju do tog trenutka.

Nakon upoznavanja smo pričali o vrstama treninga koji mogu da se sprovode u teretani I bitnosti cilja prilikom počinjanja samog ciklusa treninga. Bilo je reči o najčešćim greškama koje ljudi prave I razlozima zašto to ne treba raditi. Govorili smo o mišićnoj hipertrofiji I načinima za njeno postizanje.

Ostatak vremena je bilo iskorišćeno za konkretno objašnjavanje treninga leđa. Bilo je reči o vrstama treninga leđa, najboljim vežbama za razvijanje njenih pojedinih delova, najboljim metodama zagrevanja I zabludama vezanim za taj konkretan trening. Objašnjeno je više različitih koncepata treninga I krajnji rezultati svakog od njih. Na kraju časa imali smo deo od 20 minuta gde su student mogli da postave pitanja.

 

 

 

Kičma

Kičma (lat. columna vertebralis) je osovinski koštani stub kičmenjaka izgrađen od pršljenova. Postavljena je u srednjoj liniji gornje strane vrata i trupa i čini osnovu čitavog skeleta. Zahvaljujući tome, kičma ima statičku, mehaničku i zaštitnu ulogu. Prostire se od baze lobanje do vrha repa. Unutar kičemenog stuba se nalazi kanal u kome je smeštena kičmena moždina sa odgovarajućim omotačima i korenovima kičmenih nerava.

Kičma se topografski deli na pet delova:

  • vratni ili cervikalni deo,
  • grudni ili torakalni deo,
  • slabinski ili lumbalni deo,
  • krsno-trtični deo i
  • repni deo.

Kičma čoveka

Kičma čoveka izgrađena je iz 33–34 pršljena i postavljena je u srednjoj liniji zadnje strane vrata i trupa. Vratni deo kičme čoveka sačinjava 7 pršljenova, grudni deo sačinjava 12, a slabinski deo 5 pršljenova. Prva 24 pršljenova su međusobno odvojena i nazivaju se još i pravim pršljenovima. Preostalih 9-10 su međusobno srasli i obrazuju krsnu i trtičnu kost, pa se stoga nazivaju i lažnim pršljenovima.

Na kičmenom stubu, kao celini, razlikuju se četiri strane (prednja, zadnja i dve bočne) i dva kraja (gornji i donji). Na njemu se takođe opisuju i četiri karakteristične krivine (vratna, leđna, slabinska i krsno-trtična ili karlična).

Statička uloga kičme kod čoveka se ogleda u nošenju i prenošenju težine gornjeg dela tela na karlicu i donje udove. Mehanička ili dinamička uloga se ogleda u pokretljivosti pršljenova od kojih je sačinjena, dok se zaštitna uloga kičme ogleda u postojanju kičmenog kanala koji štiti moždinu i druge sadržaje.