Select Page

ETIČKI ODNOS PREMA KLIJENTU SA ODREĐENIM PROBLEMOM NA TRETMANU MASAŽE

ODNOS PREMA KLIJENTU

ETIČKI ODNOS PREMA KLIJENTU SA ODREĐENIM PROBLEMOM NA TRETMANU MASAŽA.

Velike zasluge u razvoju i propagandi masaže na našem tlu imaju stručnjaci iz inostranstva. Oni su uglavnom radili po banjama i medicinskim centrima. U početku je to bila higijenska i terapijska, a kasnije i sportska masaža. U terapijske postupke kojima se koristi savremena medicinska rehabilitacija spadaju: masaža, kineziterapija, elektroterapija, termoterapija, hidroterapija i balneo-klimatska terapija. Svaka od pomenutih metoda lečenja ima svoje specifično dejstvo kako na pojedine organe i segmente, tako i na organizam bolesnika u celini. Zbog toga za njihovu primenu u savremenoj rehabilitaciji postoje striktno određene indikacije i kontraindikacije, koje zavise od vrste, težine i faze oboljenja.

Masaža je deo fizikalne terapije. Pod masažom podrazumevamo lečenje mehaničkom energijom. Ona uključuje različite vrste mehaničkih dejstava, počev od manuelnog glađenja, trljanja, gnječenja kože, potkožnog tkiva i mišića, preko mehaničkih vibracija koje proizvodi električni aparat ili mlaz vode pod pritiskom.

Manuelna masaža je postupak terapije gde se koristi mehanički pritisak koji se prenosi na pojedina tkiva i pojedine organe preko specijalnih pokreta ruku fizioterapeutskog tehničara u vidu pritiska ili niza udaraca, sistematskom primenom masažnih hvatova i međuhvatova. Upravo iz ovog razloga veoma je važan  etički odnos fizioterapeuta prema klijentu, a u narednim poglavljima seminarskog rada biće upravo reči o tome.

 

1. FIZIOTERAPEUTSKI TEHNIČAR KOJI SE BAVI MASAŽOM

Osoba koja se bavi masažom treba, pre svega, da dobro poznaje anatomiju, da zna topografiju, položaj i uzajamni odnos pojedinih organa, mesto pripoja mišića, put velikih krvnih sudova i nerava, motorne tačke nerava (mesto gde je nerv najpovršniji u odnosu na kožu).

Da bi se pravilno odredila vrsta masaži i doziranje, fizioterapeutski tehničar mora da poznaje i fiziologiju, kao i patologiju pojedinih stanja. Bez ovih znanja (gde se fizioterapeutski tehničar upoznaje sa taktilnim utiscima zdravog tela) bilo bi nemoguće shvatiti suštinu patoloških procesa. Zbog toga pri masaži bolesne strane fizioterapeutski tehničar uvek pregleda i ispituje i stanje zdravih tkiva, upoređujući ih svaki put kako bi stekao što veća iskustva u poznavanju patoloških procesa.

Fizioterapeutski tehničar mora:

  • da nauči i savlada tehniku masaže,
  • da zna fiziološko dejstvo masaže
  • da zna koji masažni hvat u konkretnom slučaju treba primeniti,
  • da zna koji znaci govore o efikasnosti masaže
  • da zna kada treba prestati sa masažom ili uključiti neki drugi vid fizikalne terapije.

 

1.1. Odnos prema klijentu na tretmanu masaže

Veoma je važan odnos fizioterapeutskog tehničara koji obavlja masažu prema klijentu (ili bolesniku). Fizioterapeutski tehničar mora biti pažljiv, strpljiv i pun razumevanja. Mora biti spreman da uvek sasluša klijenta, njegove tegobe, sumnje i da mu ulije veru u uspeh nakon tretmana.

Fizioterapeutski tehničar mora da poseduje vrline zdravstvenog radnika koje mu omogućuju da radi između ostalog i sa bolesnim i hendikepiranim osobama. Od njega se očekuje i traži da ga krase osećajnost, strpljivost, prisebnost, tolerantnost, da zrači vedrinom prema klijentu, da ima razvijeno interesovanje za njegovo zdravlje i da to pokaže na adekvatan način.

Fizioterapeutski tehničar mora osećati ljubav prema svojoj profesiji, ali se mora i neprekidno usavršavati. Rad sa bolesnim osobama iziskuje dosta truda i veoma je odgovoran posao, pa zato fizioterapeutski tehničar mora da zna kako treba da komunicira sa klijentom. Raspoloženje klijenta, njegove tegobe, sumnje, neverica u uspeh lečenja, sve su to momenti koji prelomljeni kroz strukturu ličnosti imaju značajnu ulogu u svakodnevnom radu fizioterapeutskog tehničara. Fizioterapeutski tehničar kao profesionalac mora da bude svestan svoje odgovornosti kako prema klijentu, tako i prema svim članovima koji su uključeni u tim jedinice u kojoj se masaža obavlja.  Dakle, da bi fizioterapeutski tehničar uživao dobar ugled i poverenje, potrebno je između ostalog, da se pridržava sledećih osnovnih pravila:

  • da voli čoveka i svoju struku i da gaji optimizam u radu;
  • da se stalno stručno usavršava;
  • da se razvija u duhu nesebičnog čoveka, koji saoseća sa klijentom i koji će učiniti maksimalan napor kako bi klijentu olakšao tegobe.

 

 

 Tretman masaže određenih delova tela.

 

1.2. Priprema fizioterapeutskog tehničara za tretman masaže

Fizioterapeutski tehničar mora biti uvek uredan i čist, u odeći koja je komotna kako ne bi smetala pri radu i kako bi se izbeglo znojenje. Ruke fizioterapeutskog tehničara, kao osnovne „sredstvo“ za rad, treba da budu posebno pripremljene i uvežbane za uspešno izvođenje masaže. Za masažu su najpogodnije tople, suve i snažne šake. Prsti sa okruglim vrhovima i naglašenim jagodicama prikladniji su nego šiljasti prsti i oni sa ravnim jagodicama. U slučaju da je ručni zglob slab, a prsti nerazvijeni i preslabi, teško se može uspešno savladati tehnika masaže. Ovome treba dodati da hronično hladne i vlažne šake nisu podesne za masažu. Za masažu su podjednako važne i leva i desna ruka. Da bi šake bile gipke i snažne, potrebno je da fizioterapeutski tehničar razvije njihovu snagu i elastičnost. Dakle, vešte i snažne ruke fizički su kvalitet koji fizioterapeutski tehničar mora da poseduje. Neke osobe imaju urođenu sklonost da lako relaksiraju svoje ruke i da ih sa lakoćom ritmički pokreću, tako da one brže savlađuju tehniku masaže. Od posebnog značaja za svakog fizioterapeutskog tehničara jeste da poseduje mišićno-taktilni osećaj. Obično se kaže da su prsti fizioterapeutskom tehničaru drugi par očiju. Ukoliko mu je mišićno-taktilni osećaj razvijeniji, utoliko će terapeut moći bolje da primi i diferencira taktilne utiske sa površine kože i iz dubljih delova tela, pa će u zavisnosti od toga moći ispravnije da dozira masažu, uzimajući u obzir reakcije klijenta na primenu pojedinih masažnih hvatova i delovanje masaže uopšte. Da bi bio u stanju da ocenjuje različite promene u tkivima, fizioterapeutski tehničar mora dobro da se upozna sa taktilnim utiscima koje dobija palpacijom zdravog tkiva. Zbog toga on mora stalno da vežba i usavršava čulo dodira.

Da bi fizioterapeutski tehničar održao elastičnost i snagu šaka i prstiju, preporučljivo je da upražnjava vežbe za poboljšanje elastičnosti i snage mišića šake i prstiju. (slika 1)

 

 

Jača devet mišića koji su zaduđeni za otvaranje i zatvaranje šake. Rezultat predstavlja maksimum snage, stabilnosti, i protoka krvi u šaku, ručni zglob i lakat.

 

Ruke moraju biti čiste, podrezanih noktiju, bez nakita. Koža ruku mora biti čista, bez kožnih promena, ragada, kako bi se sprečila mogućnost prenošenja infekcija. Pre i posle masaže ruke treba prati toplom vodom i neutralnim sapunom i zaštititi ih kremom.

Fizioterapeutski tehničar mora pri radu da izabere takav stav koji zahteva najmanje napora i istovremeno mu obezbeđuje slobodan prilaz onom delu tela klijenta koji treba tretirati.

 

 

 

2. PRIPREMA KLIJENTA ZA MASAŽU

 

Pre masaže fizioterapeutski tehničar mora obaviti pregled stanja tkiva koje masira. Pregled započinje inspekcijom kože.

 

2.1. Inspekcija kože

Koža klijenta mora biti besprekorno čista kako ne bi došlo do njenje infekcije utrljavanjem mikroorganizama putem masaže. Mikroorganizmi mogu da prodru u telo ne samo kroz povrede na koži već i kroz nepovređenu kožu. Prema tome, treba da se masira čista koža, jer je nečistoća potencijalna opasnost za infekciju. Zbog toga je fizioterapeutski tehničar dužan da svakom klijentu detaljno objasni značaj čistoće kože.

Povećana maljavost kože pričinjava problem fizioterapeutskom tehničaru prilikom masaže. Energična masaža koja se obavlja u pravcu suprotnom od rasta dlačica može izazvati nadražaj kože, pa čak i upalu korena dlake (foliculitis). Zato kod osoba koje imaju povećanu maljavost treba kratko podrezati dlačice, tako da nisu duže od 0,5 cm. Blijanje dlačica nije preporučljivo zbog toga što koža tada postaje osetljivija i lako se povređuje, a i dlačice koje rastu često čine masažu bolnom.

 

2.2. Inspekcija cirkulacije i limfotoka

Pre početka rada potrebno je dakle proveriti stanje kože, cirkulacije i limfotoka, pri čemu se ocenjuje i boja kože. Crvenilo kože ukazuje na postojanje infekcija, bledilo ili cijanoza na poremećaj kardiovaskularnog sistema. Masaža je kontraindikovana ukoliko postoji ograničen otok ili infiltrat iznad koga je koža zategnuta, crvena, vruća i bolna na dodir. Ogrebotine kože nisu kontraindikacija za masažu ukoliko u okolini ne postoje zapaljenski procesi. Ako ih ima, moraju se zbrinuti na odgovarajući način i zaobilaziti tokom rada. Ako postoji ospa, treba konsultovati lekara.

Posle inspekcije pristupa se palpaciji i određuje debljina masnih naslaga. Palpacija podrazumeva ispitivanje i osetljivost na bol na mestu odakle polaze nervi ili duž nervnih stabala (npr. kod neuralgija n. trigemmusa, n. occipitalisa, n. ischiadicusa).

Kod ožiljaka potrebno je odrediti njihov tip odnosno da li je to:

a)      atrofični ožiljak sa istanjenom kožom ili

b)      hipertrofični keloid.

 

2.3. Inspekcija mišića

Pri pregledu mišića određuje se stanje mišićnog tonusa, tj. da li postoji hipertonija (povišeni mišićni tonus) ili hipotonija (sniženi mišićni tonus). Određivanje tonusa obavlja se palpacijom mišića i ocenjivanjem otpora pri pasivnom pokretu. Zatim se određuje stepen atrofije mišića i njihova konzistencija (čvrsta kod miozitisa) a palpacijom se traže zadebljanja u vidu malih čvorića ili infiltrata (miogeloze).

 

2.4. Inspekcija zglobova

Pri masaži zglobova inspekcijom se otkrivaju akutne pojave (otok, crvenilo, povećanje temperature), palpacijom se traže bolna mesta i najzad određuje amplituda pokreta, odnosno stepen ograničenja pokreta (kontraktura). Povećanje otoka u zglobu i smanjenje pokretljivosti predstavljaju opomenu da masažu treba prekinuti.

 

Prilikom masiranja klijenta sa kardiovaskularnim oboljenjima, gojaznih i rekonvalecenata potrebno je kontrolisati puls, disanje, tenziju pre i posle masaže, a ponekad i u toku masaže.

 

3. RELAKSACIJA

 

Pod pojmom relaksacija podrazumeva se potpuno psihičko i fizičko opuštanje, odnosno postizanje takvog stanja u kome dolazi do potpune kontrole duha i tela, pri čemu je tonus muskulature najniži a da je klijent još uvek budan. Postizanje relaksacije predstavlja dosta složen zadatak. Za njeno sprovođenje potrebno je zadovoljiti određene uslove, kao što su maksimalna saradnja fizioterapeutskog tehničara i klijenta, umešnost fizioterapeutskog tehničara i spoljašnji mikroklimatski uslovi.

Razlikuju se tri vrste reklaksacije:

1.            totalna (opšta)

2.            lokalna (parcijalna) i

3.            progresivna.

Totalna relaksacija podrazumeva relaksaciju čitavog tela. Proces počinje mentalnom relaksacijom, posle čega nastupa fizičko opuštanje sa produbljenim i usporenim disanjem. Za vreme sprovođenja totalne relaksacije klijent leži u položaju koji je za njega najudobniji, da bi se otklonila tenzija mišića. Za uspešno sprovođenje totalne relaksacije klijentu treba objasniti njen značaj i šta se od njega traži.

 

Lokalna relaksacija odnosi se na grupu mišića ili jedan mišić. Klijent se može naučiti da oseća razliku između kontrakcije mišića i relaksacije.

 

Progresivna relaksacija po Jakobsonu sastoji se u tome da klijent metodom kontrasta (kontrakcije i relaksacije mišića) formira osećaj razlike između zategnutog i opuštenog mišića. To se primenjuje na veće mišićne grupe a zatim na pojedine mišiće. Za ovu vrstu relaksacije preporučuje se određeni redosled u sprovođenju. Faza progresivne relaksacije sastoji se u zatezanju mišića bez pokreta (izometrične kontrakcije) odgovarajućeg segmenta, posle čega sledi postepeno opuštanje mišića uz stalnu mentalnu kontrolu. Sledeća faza je pokušaj da se mišići relaksiraju bez prethodne kontrakcije. Na taj način se postiže još veća relaksacija mišića.

 

Totalna relaksacija sprovodi su u ležećem položaju, lokalna u ležećem i sedećem položaju, a progresivna prvo u ležećem a zatim u sedećem položaju.

 

Prijatan položaj obezbeđuju jastuci, koji se postavljaju ispod određenog dela tela, a koji mogu biti različitog oblika i veličine. U zavisnosti od toga da li se ekstremitet nalazi u fleksornom ili ekstenzionalnom položaju, stepen zategnutosti mišića biće različit. Ovo je lako uočiti kod zdravog mišića, a ako su mišići hipertonični usled povrede ili oboljenja nervnog sistema, razlika je teže uočljiva.

 

Pri masaži treba paziti da se ekstremitetu uvek obezbedi fiziološki položaj.

 

 

ZAKLJUČAK

 

 

Masaža,  iako bazirana na komunikaciji sa telom koje dobijamo genetikom, rođenjem, geografskim odredištem, je do najskrivenijih sadržaja čovekove duše. Masaža je definitivno putovanje do središta duše  i velika pomoć u preventivi i očuvanju zdravlja.

 

U svemu, pa i u masaži, oseti se  kompatibilnost bića i energije. Svaki dodir ostane na nivou kože, ne prolazi ni dublje ni dalje, što ne znači da će sledeći put biti istovetno. Iskusan terapeut u stanju je da  oseti čoveka, vibraciju, napetost, nemir, sigurnost i nesigurnost. Oseti i bol ako se posveti ali i disanje takođe toliko toga otkriva.

 

Ukoliko se masaža doživljava kao sirova tehnika sa brojem ograničenih pokreta, biće naporna. Nakon izvesnog vremena zglobovi će početi da bole, otiču, leđa će upozoravati na opasnost i napetošću signalizirati da se nešto ne radi kako treba.

Prvo i osnovno pravilo je da se terapeut prepusti i iznad svega voli svoj posao. Težinom svoga tela izvode se pokreti, a usput se osluškuje biće koje nam veruje i sa poverenjem nam se prepušta do harmonije uma, duše i tela. Terapeut bi nakon masaže trebao da bude još ispunjeniji energijom. Terapeut treba da bude ličnost, da nosi mir u sebi i njega isijava, da nosi poverenje i čistotu duše, voli čoveka, život, nosi u sebi životnu radost i optimizam.

Postoje nebrojene vrste masaža i dolaze iz raznih tradicija i kultura. Gotovo svaka ima neku svoju filozofiju i postament. Veoma je važno osetiti čoveka i iskombinovati tehnike, biti alhemičar u laboratoriji ulja, mirisa, zvukova, a isto tako se ne ograničavati  na vreme trajanja tretmana masaže i posvetiti se.

 

Postavivši ruke na telo klijenta, terapeut prvo prenosi misao. Ona treba da bude jasna i čista, kanalisana, sa ciljem da pomogne, razume, opusti, obezboli, regeneriše. Misao je seme delanja. Terapeut treba da bude prisutan sada i ovde i posvećen.

 

Student: Sarah Panić

Smer: Kozmetičar-Estetičar

Seminar :ETIČKI ODNOS PREMA KLIJENTU SA ODREĐENIM PROBLEMOM NA TRETMANU MASAŽE

Mentor: Željko Stanojević

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity

 

 

Želite biti profesionalac u oblastima nege i lepote?

zašto se žene šminkaju