MASOVNO KRVARENJE I RAZVOJ HEMORAGIČNOG ŠOKA

YORK UNIVERSITY USA
Akademija za estetiku i kozmetologiju „Purity“
Seminarski rad iz predmeta Patologija
MASOVNO KRVARENJE I RAZVOJ
HEMORAGIČNOG ŠOKA
Profesor: Olivera Matović
Student: Aleksandra Lakobrija
Br. Indeksa: 20120/20
Beograd,2021.

SADRŽAJ
1. UVOD
2. KRV
3. KRVARENJE
3.1. SPOLJAŠNJE KRVARENJE
3.2. UNUTRAŠNJE KRVARENJE
3.2.1. Krvarenje u tkivu
3.2.2. Krvarenje u šupljine organizma
4. NAČINI I UZROCI KRVARENJA
5. HEMORAGIČNE DIJATEZE
6.MASOVNO KRVARENJE I RAZVOJ HEMORAGIČNOG ŠOKA
6.1. Simptomi
6.2. Uzroci
6.3. Analiza i dijagnostika
6.4. Dijagnostičke mjere
6.5. Hitne aktivnosti
6.6. Profesionalne akcije
6.7. Nadoknađivanje krvotoka
6.8. Algoritam radnji
6.9. Patogeneza
6.10. Klasifikacija hemoragičnog šoka
6.11. Razlozi
6.12. Liječenje
7. ZAKLJUČAK
8.LITERATURA

1. UVOD
   Moja seminarska tema je „Masovno krvarenje i razvoj hemoragičnog šoka.
   Što se tiče same literature, nije bilo baš lagano za nabaviti. Literaturu sam
   koristila s interneta i iz udžbenika koje sam dobila od starijih studenata s
   medicinskog fakulteta. Sama riječ masovno krvarenje predstavlja veću količinu
   izgubljene krvi. Hemoragični šok zahtjeva prvu pomoć, vrsta je hipovolemijske
   krize koja se razvija kao rezultat akutnog ili masovnog gubitka krvi (više od 10%
   ukupnog volumena cirkulirajuće krvi). Kako bi se pružila odgovarajuća hitna
   pomoć za hemoragični šok, od velike su važnosti ne samo količine, već i stopa
   gubitka krvi.

2. KRV
Krv je neprozirna tečnost crvene boje. Žene imaju 4-4,5l krvi, a muškarci 4,5-5l
krvi tjelesne mase od oko 70 kila. Uloga krvi u našem organizmu je:
transportna- prenošenje različitih molekula (kisika, ugljen dioksida, hranjivih
materija, vitamina), zaštitna (bela krvna zrnca štite organizam)
,termoregulacijska.. Krv se sastoji od tečnog djela plazme, eritrocita, leukocita
i trombocita. Plazma je žućkasta tekućina, tečni dio krvi u kojemu su rastvoreni
elektroliti, hranjive materije, vitamini, hormoni, proteini…Eritrociti su crvene
krvne ćelije koje imaju oblik sočiva, nemaju jedro, ali imaju citoplazmu u kojoj
se nalazi hemoglobin(crvene boje, krvna bjelančevina, to je protein koji
eritrocitu daje crvenu boju). Zadatak eritrocita je da prenose kisik od pluća do
svake ćelije, prenose 4 molekule kisika, hemoglobin i gvožđe a vraća CO2. Simptomi anemije- smanjen broj eritrocita(zadihani/kratak dah, ubrzano
lupanje srca, opadanje kose, vrtoglavice..). Leukociti su bele krvne ćelije,
njihova uloga je da nas štite, ukoliko imamo žarište u organizmu, leukociti se
žrtvuju da bi natjerali organizam da pravi nove leukocite u svrsi „borbe“. Kod
naglog porasta leukocita, organizam se brani. Trombociti su krvne pločice,
bezjedarne ćelije, imaju ulogu u zgrušavanju krvi, nalaze se u plazmi. Trombocit
kreće da reagira u koliko se desi da imamo oštećenje epitela, dolazi do
izlijevanja krvi u unutrašnjosti organizma ili na spolja. Tada je povrijeđeni krvni
sud svi trombociti idu na mjesto zbivanja, međusobno se grupiraju i pokušavaju
se zalijepiti tu gdje curi krv(trombocitni čep), te na to ide fibrijska mreža koja se
pretvara u tromb, onda jetra ulazi kao potpora.. Vrijeme krvarenja traje 2-4
minute. Faze zaustavljanja krvarenja: vaskularna(sužavanje krvnih sudova),
trombocita(stvaranje trombocitnog čepa), koagulaciona( formiranje krvnih
ugrušaka), fibrinoliza (razlaganje krvnih ugrušaka)

3.KRVARENJE
Krvarenje predstavnja istjecanje krvi iz organizma prilikom povreda krvnih
sudova izvan organizma ili u neku šupljinu ili tkivo u samom organizmu. Postoje
4. vrste krvarenja a to su: 1.arterijsko krvarenje (kada se krv izliva iz arterije iz
koje izlazi pod znatnim pritiskom, te šiklja u mlazevima koji odgovaraju
sistolama srca, krv se pri ovome ističe svijetlo crvene boje), 2.vensko krvarenje
(nastaje povredom vene, pošto je u venama slab pritisak, krv polako ističe
slijevajući se kroz tkivo, venska krv je tamno crvene boje), 3.kapilarno
krvarenje (nastaje uslijed oštećenja kapilara, tada se krv cijedi iz cjelokupnog
tkiva), 4.parenhimno krvarenje (nastaje kada se ošteti parenhimatozni organ,
koji je jako prožet krvlju, pa se krv u velikim količina cijedi iz svih njegovih
krvnih sudova te mjesto krvarenja se ne može točno odrediti),..

3.1.SPOLJAŠNJE KRVARENJE
Spoljašnje krvarenje nastaje iz spoljnjih ozljeda kao što su rane na samoj
površini tijela, ili se krvarenje dešava u nekim unutrašnjim organima, ali izlazi
napolje te kroz prirodne otvore i puteve, te se može spolja primijetiti. Osim
spoljašnjih krvarenja iz rana koje se nazivaju samo hemoragije(te dodatak
samog imena mjesta gdje se rana nalazi), razlikuje se nekoliko vidova krvarenja
iz unutrašnjih organa koji imaju svoje nazive. Epistaxis- to je krvaranje iz sluzokože nosa kada krv ističe u spoljašnju
sredinu kroz nos, nastaje uslijed brojnih promjena na sluzokoži nosa, a
nekad i bez razloga ako je povećan krvni pritisak.
 Hemoptoja (haemoptoe) – krvarenje iz pluća kroz dušnik tj.
Iskašljavanje krvi, posebno se dešava kod TBC-a pluća kada nekrotično
kazeozno žarište zahvat
 Metrorafija (metrorrhagija) – krvarenje iz maternice, ali ono koje nije u
vezi sa menstruacionim ciklusom tj. vremenski je izvan menstruacije,
javlja se pri raznim zapaljenjima materične sluzokože i u slučajevima
raznih tumora u maternici…
 i i krvni sud iz kojega izlazi krv.
 Hematemezis (haemathemesis) – krvarenje iz želuca kada krv izlazi
napolje iz usta u vidu povraćanja, uglavnom se događa kod čiraša želuca
ukoliko ulkus nagrize i krvni sud.  Melena (melaena)- je krvarenje iz bilo kog dijela digestivnog trakta,
ukoliko se krv pojavi u stolici , nastaje pri krvarenju iz bena jednjaka, iz
čira na želucu ili pri raznim oboljenjima crijeva koja nagrizaju služokožu
(tifus).
 Hematurija (heamaturia) – krv se pojavljuje u mokraći, tj. Izbacuje se
preko uretre u spoljašnju sredinu, uzroci su obično kalkulusi, tumori,
tuberkuloza ili zapaljenje u mokraćnim putevima .
 Patološko krvarenje iz maternice- svako krvarenje koje se nejavlja u
obliku normalne menstuacije, ni po količini ni u određenom vremenu.
 Menoragija (menorrhagija) – krvarenje iz sluzokože maternice u vreme
menstruacije, samo što je mnogo jače i dugotrajnije od redovne
menstruacije, obično nastaje kao posljedica poremećaja lučenja
hormona.
3.2.UNUTRAŠNJE KRVARENJE
Unutrašnje krvarenje- je krvarenje u unutrašnjosti tijela koje nastaje zbog
ozljeda ili bolesti unutarnjih organa. Može nastati u bilo kojem mjestu u
organizmu. Krv se izliva u unutrašnju sredinu, te se ona izliva iz krvnih sudova,
ali ostaje u organizmu. U zavisnosti od mjesta gdje se krv zadržava u organizmu, razlikuju se dva vida unutrašnjeg krvarenja; 1.Krvarenje u tkiva (hemoragična
infiltracija i hematomi) i pod 2.Krvarenje u šupljine organizma
3.2.1 Krvarenje u tkiva( hemoragična infiltracija i hematomi)
Najčešći oblik krvarenja, jer se većina krvnih sudova nalazi u samim tkivima,
okružena ćelijama te ako dođe do izlaženja krvi iz krvnog suda, ona se razliva po
tkivu između ćelija. Prema izgledu i količini izlivene krvi, imamo 4. tipa
krvarenja: 1.Ekhimoza, 2.Hemoragična infiltracija, 3.Hematom, 4.Sufuzija .
 1.Ekhimoza (ecchymosis)- to je sitno tačkasto krvarenje u vidu pegica,
koje nastaju izlivanjem krvi iz sitnih kapilara te ako se takva tačkasta
krvarenja pojave u koži nazivaju se petehije (petechiae).
 2.Hemoragična infiltracija – nastaje kada izlivena krv difuzno natapa
tkivo zadržavajući se u međućelijskim prostorima, ali pri tome ne razara
samo tkivo.
 3.Hematom (haematoma) – nastaje izlivanjem izvesne količine krvi u
tkivo, krv difuzno natapa tkivo prodirajući kroz intersticijalne prostore i
naročito natapa ako izlazi pod većim pritiskom te krv može mehanički da
razori tkivo i stvori šupljinu u kojoj se nakuplja. Hematom je tamno
crvene boje, najčešće se pojavljuje pri raznim ozljedama dejstvom sile
koja raskida krvne sudove u tkivu.
 4.Sufuzija (suffusio)- je krvni izliv koji natapa neko meko tkivo ispod
površine kože ili sluzokože, tako da se kroz njih vidi izlivena krv, najčešće
nastaje na koži kao posljedica povrede tupim predmetom(modrice).
3.2.2. Krvarenje u šupljine organizma
Srazmerno čest oblik izlivanja krvi jeste i krvarenje u neku od telesnih šupljina.
 Hemotoraks(haemotothorax) – izliv krvi i njeno nakupljanje u pleuralnoj
šupljini, najčešće se dešava kod povreda grudnog koša ili pluća u kod
oboljenja plućne maramice .
 Hematoperitoneum (haematoperitoneum)- izliv i nakupljanje krvi u
trbušnoj šupljini, nastaje pri povredi trbušnih organa ili prskanju pojedinih organa zbog bolesti. Vrlo jako krvarenje u trbušnoj duplji može
nastati pri prskanju jajovoda usled vanmaterične trudnoće.
 Hemoperikard (hamopericardium)- izliv u nakupljanju krvi u perikardnu
šupljinu, nastaje kroz povređeni srčani mišić, a i kod nekih oboljenja
osrčanice i rupture aneurizme aorte
 Hematocefalus (haematocephalus) – izlivanje krvi u moždane kore ili
Hematonefros(haematonephros) tj. izlivanje krvi u bubrežnu karlicu i
njeno nakupljanje zbog cprečenog oticanja mokraće i krvi u spoljašnju
sredinu.
4.NAČINI I UZROCI KRVARENJA
Krvarenje uvijek nastaje kao posledica narušenosti normalnog stanja zida
krvnog suda, tako da on propušta uobličene elemente krvi. Sam zid krvnog suda
može biti raskinut dejstvom spoljašnjih etioloških faktora, najčešće mehaničkih
sila ili usled povećanja unutrašnjeg pritiska. Kod normalnog zdravog čovjeka,
krvarenje iz manjih krvnih sudova, pa i srednjih sudova se zaustavlja spontano u
procesu koji se zove hemostaza. Organizam se brani od iskrvarenja time što
posle povrede dolazi do grčenja kraja povređenog krvnog suda, čime se zatvara
kraj za vreme dok se ne odigra najvažniji dio hemostaze- koagulacija krvi.
Koagulacijom krvi stvara se krvni ugrušak, koagulum, koji definitivno zatvara
ranu, pa i krvne sudove. Kod svih ljudi, a naručito kod manjih ozljeda, krvarenje
nije izraženo u istoj mjeri, pošto neki krvare duže, a neki kraće. Kod izvesnog
broja ljudi, uslijed različitih poremećaja, postoji izražena sklonost ka
produženom krvarenju i oni na skoro sve štetne utjecaje reagiraju krvarenjem.
Kod njih postoji neka vrsta sklonosti dijateze ka krvarenju, pa se stoga ovakva
stanja organizma nazivaju HEMORAGIČNE DIJATEZE.
5.HEMORAGIČNE DIJATEZE
One se pojavljuju u obliku oboljenja koja su praćenje rasprostranjenim
krvarenjem u organizmu. Ona nastaju uslijed poremećaja mehanizma koji
dovodi do hemostaze ili zbog narušenja normalnog stanja krvnih sudova.
Krvarenja kod ovih oboljenja mogu biti; sitna, tačkasta(ispod kože) ili obilna
krvarenja(iz nosa, u zglobove, unutrašnje organe). Karakteristično je da ova krvarenja nastaju poslije neznatnih povreda, ili čak bez ikakve povrede i dugo
traju. Uzroci hemoragičnih dijateza mogu biti brojni ako neki toksini, u toku
infektivnih bolesti, oštete zidove kapilara, uslijed avitaminoze vitamina C, u
toku reumatizma, ako dođe do alergijskog oštećenja kapilara oni postaju
propustivi i nastaje haemorragia per diapedesin, ukoliko dođe do smanjenja
broja trombocita( kod propadanja kosne srži, ili ako ih slezina pojačano razara) i
ukoliko su trombociti urođeno slavi tj. u organizmu ćenastati hemoragična
dijateza sa mnogobrojnim krvarenjima.. najčešća krvarenja u obliku
hemoragičnih krvarenja nastaju ako je poremećen mehanizam koagulacije krvi
usled nedostatka bilo kojeg činioca koagulacije (fibrinogena,
protrombina..).Izraziti predstavnik ove grupe oboljenja jeste hemofilija, kod
koje postoji urođeni nedostatak izvesnik grobulina neophodnih za koagulaciju
krvi, te dolazi do krvarenja u cijelom organizmu.
6.MASOVNO KRVARENJE I RAZVOJ HEMORAGIČNOG ŠOKA
Hemoragični šok je stanje kritične neravnoteže u tijelu uzrokovano jednim
brzim gubitkom krvi. Hemoragični šok koji zahvata hitnu pomoć vrsta je
hipovolemijske krize koja se razvija kao rezultat akutnog ili masovnog gubitka
krvi(više od 10%ukupnog volumena cirkulirajući krvi).. Kao rezultat kršenja u
ovoj situaciji žile se ne mogu nositi s količinom krvi koja cirkulira kroz njih.
Razvoj hemoragičnog šoka zahtjeva hitnju njegu, jer je rezultat kritično
smanjenje opskrbe krvlju organa i tkiva, što dovodi do opasnih posljedica i
manifestacija. Stopa gubitka krvi utječe na razvoj hemoragičnog špka.Stanje
hemoragičnog šoka prepoznaje se kao opasno po život, jer stresna reakcija
tijela ne dopušta potpunu kontrolu nad njegovim sustavom. Hemoragični šok
karakterizira opće teško stanje tijela, nedovoljna crikulacija krvi, hipoksija,
hipoperfuzija(smanjena razmjena plinova) i hipoksiju organa i tkiva. Vodeći
čimbenik oštećenja je hipoksija cirkulacije. Vrlo brzo tj. relativno brz gubitak
60% BCC-a smatra se vrlo kobnim za osobu, gubitak krvi od 50% BCC-a dovodi
do sloma mehanizma kompenzacije, gubitak krvi od 25% BCC-a tijelo gotovo u
potpunosti nadoknađuje..  Gubitak krvi 10-15% BCC (450-500 ml) , krvni tlak nije smanjen, nema
hipovolemije. Gubitak krvi 15-25% BCC (700-1300ml) ,blaga hipovolemija, tada je krvni
tlak smanjen za 10%, umjerena je tahikardija, udovi su hladni i koža
blijedi..
 Gubitak krvi 25-35% BCC (1300-1800ml) , umjerena težina hipovolemije,
krvni tlak smanjen na 100-90, tahikardija od 120 otkucaja/min , oligurija,
blijeda koža, hladan znoj..
 Gubitak krvi do 50% BCC 2000-2500ml) teška hipovolemija, krvni tlak je
nizak do 60 mm. Hg, puls je navoj, svijest je odsutna ili zbunjena, jako
blijedo, hladan znoj..
 Gubitak krvi 60% BCC-a je fatalan.
Gubitak krvi veći od 40% potencijalno je opasan za pacijenta. U ovom slučaju
njegovo stanje zahtjeva hitnu reanimaciju.
Gubitak krvi u djece se procjenjuje prema drugim pokazateljima. Za smrtni
ishod novorođenče treba izgubiti do 50ml krvi. Sem toga takvo je stanje kod
djece mnogo složenije: u njihovim organizmima procesi kompenzacije još
nisu u potpunosti oblikovani..
6.1 Simptomi
Jedan od najvažnijih simptoma u ovoj fazi je pustiš potkožnih venskih žila na
rukama, koji se smanjuju u samom volumenu i postaju nitasti. Puls slabog
punjena je ubrzan. Krvni tlak je uglavnom normalan, ponekad zna da bude i
visok. Periferna kompenzacija vazokonstrukcija uzrokovana je prekomjernom
proizvodnjom kateholamina i događa se gotovo odmah nakon gubitka krvi.
Sukladno toj pozadini, istodobno, pacijent razvija oligurijum te istodobno
količina izlučenog urina može se smanjiti za pola ili čak i više. U središnjoj veni
tlak naglo opada, što je posljedica smanjena povratka u venu. Sa
kompenziranim šokom, acidoza često nema ili je lokalne prirode i blaga je.
Krvna slika hemoragičnog šoka razvija se u skladu svojim fazama, do izražaja
dolaze klinički znakovi gubitka krvi. U fazi kompenziranog hemoragičnog šoka,
svijest, koža je blijeda, na dodir su hladni ekstremiteti, pacijent primjećuje
slabost, može biti donekle uznemiren ili smiren.. 6.2. Uzroci
Kršenje mikrocirkulacije krvi koje uzrokuju hemoragični šok, uzrokuju zatvorene
i otvorene ozljede. Znakovi i uzroci patologije uvijek su povezani s oštrim
gubitkom najmanje 1 litre krvi.. to su čimbenici: postoperativno razdoblje;
kolaps malignih tumora u završnoj fazi onkologije, perforacija čira na želucu,
izvanmaternična trudnoća, prijevremena abrupcija posteljice, obilje gubitka krvi
nakon poroda, zamrznuta trudnoća, ozlijede rodnog kanala tijekom poroda..
Glavni znakovi šoka su takve manifestacije kliničke slike: srce i pluća rade
obrzano;ubrzavaju se otkucaji srca i disanja, dispneja, blanširanje kože, osjećaj
suhoće u ustima, začepljene vene ispod kože na rukama, izuzetan nizak tlak uz
gubitak svijesti..
6.3.Analiza i dijagnostika
Kod hemoragičnog šoka dijagnoza se utvrđuje na temelju pregleda
bolesnika(prisutnost prijeloma, vanjsko krvarenje), te kliničkih simptoma koji
održavaju adekvatnost hemodinamike (boja kože, temperatura, promjene pulsa
i krvnog tlaka, određivanje urnog izlaza urina) i laboratorijskih podataka koji
uključuju: hematokrit, DZS u krvi(pokazatelji kiselinsko-baznog stanja),
određivanje CVP… u sumnji na unutarnje krvarenje, potrebno je uzeti u obzir
niz neizravnih znakova; s plućnim krvarenjem-hemoptia; u slučaju čira na želucu
i dvanaesniku ili crijevne patologije – povećanje „taloga kave“ ili melene: u
slučaju oštećenja parenhimskih organa – napetost trbušnog zida i tupost
udaraljki u kosim dijelovima trbuha itd.. gdje je potrebno propisani su
instrumentalni pregledi; ultrazvuk, MRI, radiografija , laparoskopija, propisane
su konzultacije raznih stručnjaka. Treba imati na umu da ta procjena volumena
gubitka krvi približna i subjektivna, a ako je neadekvatna, može se propustiti
dopušteni interval čekanja i suočiti se s činjenicom već razvijene slike šoka.
6.4. Dijagnostičke mjereKod hemoragičnog šoka dijagnostičke mjere su usmjerene na određivanje
količine izgubljene krvi. Izgled od pacijenta ne može pružiti objektivne podatke.
Stoga se za razjašnjavanje stadija šoka koriste 2 metode: 1.Neizravni načini:
određivanje gubitka krvi provodi se pomoću vizualnog pregleda pacijenta i
procjene rada glavnih organa i sustava: prisutnost pulsiranja, krvni tlak, boja
kože i karakteristike disanja. 2. Izravni načini: bit metoda je odrediti težinu
samog pacijenta ili materijala s kojima je zaustavljena krv.
6.5. Hitne aktivnosti
Imamo dva glavna zadatka kod hemoragičnog šoka kada je u pitanju hitna
pomoć; 1. zaustavite gubitak krvi , 2. spriječiti dehidraciju. S obzirom da je kod
opsežnog krvarenja potrebno njegovo trenutno zbrinjavanje, algoritam za hitno
djelovanje bit će sljedeći: upotrebiti zavoje za zaustavljanje krvarenja, osigurati
nepokretnost oštećenog dijela tijela, položite žrtvu(jer je u prisutnosti prve faze
šoka pacijent u stanju euforije i može se pokušati samostalno kretati), zagrijte
ga bilo kojim sredstvom pri ruci (komad odjeće, pokrivač, grijačima..).
6.6.Profesionalne akcije
Kako bi se isključila pojava ozbiljnih komplikacija, medicinska pomoć počinje se
pružati na putu do medicinske ustanove. Kada se krvarenje zaustavi, paralelno
se provode terapijske mjere koje se sastoje u izvođenju tri radnje:1.da bi se
nadoknadila potrebna ravnoteža u krvnim sudovima i stabilizirale stanične
membrane, kateteri se ugrađuju na periferne vene, 2. da bi se održala razmjena
plinova i potrebna propusnost u respiratornim organima, instalira se posebna
sonda te u slučaju nužde se koristi ventilator, 3. postavlja se kateter u području
mjehura.
Nakon odvođena žrtve u medicinsku ustanovu poduzimaju se dijagnostičke
mjere kako bi se utvrdila težina šoka, te se započinje intezivna terapija. Radnja
medicinskog osoblja provodi se prema hitnom algoritmu: provode se potrebna
laboratorijska istraživanja , hitno se započinju preventivne mjere koko bi se
spriječio razvoj hipoglikemije, u nuždi se upotrebljava protuotrovne uskog
profila, ukloniti oticanje moždanih ovojnica i smanjiti intrakranijalni tlak, koristi se simptomatska terapija usmjerena na uklanjanje konvulzivnog sindroma i
povraćanja, u razdoblju stabilizacije stanja potrebno je obavezno pacijentu
nadzirati tlak, puls, srčanu aktivnost, količinu izlučenog urina.
Bitno je napomeniti da se stvarna terapija provodi tek nakon stabilizacije stanja
pacijenta. Standardni skup lijekova koji poboljšavaju nadoknađivanje krvotoka
su: vitamin C i lijekovi koji ga sadrže, blokatori ganglije za ublažavanje učinaka
venskih grčeva, karvetin i citokrom koriste se za poboljšanje srčanog
metabolizma, razvoj zatajenja srca može zahtijevati uključivanje prednizolona i
hidrokortizona radi poboljšanja kontraktilnosti srčanih mišića, contrikal se
koristi za normalizaciju zgrušavanja krvi.
Terapija hitnog hemoragičnog šoka prošla je dugogodišnje testiranje i
prepoznata je kao uspješna uz strogo poštivanje medicinskih recepata i
doziranja lijekova. Kako bi se učvrstile terapijske akcije, važna je rehabilitacija
nakon liječenja, koja uključuje nježno vježbanje.
6.7.Nadoknađivanje krvotoka
U slučaju velikog gubitka krvi, radi sprečavanja nepovratnih posljedica, žrtvi se
hitno transfunzira. Postupak se izvodi prema određenim pravilima: gubitak krvi
unutar 25% nadoknađuje se nadomjescima,bebe koje su mlađe od tri godine
nedostajući volumen nadoknađuje se krvlju dodavanjem eritrocita u omjeru 1
do 1. . U slučaju gubitka krvi od 35% BCC, kompenzirana otopina treba se
sastojati od krvi, njezinih nadomjestaka i mase eritrocita. Količina krvi koja se
umjetno unosi u tijelo trebala bi premašiti gubitak krvi za 20%. U slučaju
smanjenja volumena BCC-a za polovicu, tekućine se ubrizgavaju 2 puta više, dok
bi eritrocita tokođe trebalo premašiti krvni nadomjestak za 2 puta.
Kada se stanje pacijenta stabilizira tada se mjere zaustavljaju, što se očituje u
normalizaciji krvnog tlaka, srčane aktivnosti i diureze.
6.8.Algoritam radnji
Hemoragični šok predstavlja izuzetno i opasno stanje koje ugrožava život osobe
i zahtjeva hitnu prvu pomoć.Kod hemoragičnog šoka prije svega moramo pozvati hitnu pomoć i odmah
reagirati.
 1.korak: Zaustaviti obilno krvarenje uz pomoć ovih načina: čvrsto
pritisniti oštećenu arteriju iznad ozlijeđenog područja, naneti medicinski
potpornik, uviti čvrsti zavoj iznad ranjenog područja.
 2.korak: Provjeriti ima li ozlijeđena osoba puls. Održavati respiratornu
funkciju i prohodnost dišnih puteva.  3.korak: Tijelo postaviti pravilo na čvrstu ravnu površinu. Ako je žrtva bez
svijesti staviti je treba na bok i glavu nagnuti unatrag.
 4.korak: Zagrijavanje pacijenta zamotavanjem u toplu deku.
 5.korak: Nanijeti sterilni aseptični oblog na otvorenu ranu. Aseptički
oblog zabranjeno je koristiti ako sumnjamo na traumatičnu ozljedu
mozga ili ako je trbušna šupljina ozlijeđena.
 6.korak:Potrebno je stalno pratiti krvni tlak, ako dođe do naglog pada
potrebno je žrtvi ako je pri svijesti dati veliku količinu tekućine.
6.9. Patogeneza
Glavni čimbenci u razvoju hemoragičnog šoka uključuju: teški nedostatak BCC s
razvojem hipovolemije, što dovodi do smanjenja minutnog volumena srca.
Smanjen kapacitet kisika u krvi (smanjena dostava kisika do stanica i raverzni
transport ugljičnog dioksida, prati proces isporuke hranjivih sastojaka i
uklanjanje metaboličkih proizvoda). Poremećaji hemakoagulacije koji uzrokuju
poremećaje u mikrocirkulacijskom krvožilnom koritu- oštro pogoršanje
reoloških svojstava krvi- povećanje viskoznosti(zgušnjavanja), aktiviranje
sustava zgrušavanja krvi, aglutinacija krvnih zrnaca itd…
6.10. Klasifikacija hemoragičnog šoka
Temelji se na razvoju patološkog procesa, prema kojem se razlikuju 4 stupnja
hemoragičnog šoka:
 Šok 1.stupnja: uzrokovanje nepoznatom količinom gubitka krvi, što se
može brzo nadoknaditi funkcionalnim promjenama u radu
kardiovaskularne aktivnosti
 Šok 2.stupnja:nisu u potpunosti kompenzirane patološke promjene u
razvoju Šok 3.stupnja:poremećaji u različitim organima i sustavima
 Šok 4.stupnja:ekstremna depresija vitalnih funkcija i razvoj nepovratnog
zatajenja više organa
6.11. Razlozi
Uzroci hemoragičnog šoka su:
 Ozljede: prijelomi velikih kosiju, ozljede unutarnjih organa/mekih tkiva s
oštećenjem velikih žila ,tupe ozljede s puknuće parenhimskih
organa(jetre ili slezine), puknuće aneurizme velikih žila
 Bolesti: koje mogu uzrokovati gubitak krvi; akutni čir na želucu, plućni
infarkt, ciroza jetre s proširenim venama jednjaka, hemoragični
pankreatitis i druge bolesti krvi s visokim rizikom od puknuća plovila
 Akušersko krvarenje: puknuća cijevi/ektopične trudnoće, odbacivanje
posteljice, višestruke trudnoće, carski rez, komplikacije tijekom poroda.
6.12. Liječenje
Liječenje hemoragičnog šoka uobičajeno je korisno podijeliti u tri faze:
 1.faza je hitna pomoć i intezivna njega dok se osigura stabilnost
hemostaze, a one uključuju: zaustavljanje arterijskog krvarenja
privremenom mehaničkom metodom , procijeniti stanje funkcija vitalnih
organa, stavljanje žrtve u ispravan položaj, imobilizacija i zagrijavanje
žrtve, udisanje smjese kisika i dušikovog oksida, u slučaju ozbiljnih
hemodinamskih poremećaja, pacijent mora biti prebačen na mehaničnu
ventilaciju.
 2. i 3. faza intenzivne terapije homoragičnog šoka provodi se u bolnici, a
usmjerava se na ispravljanje hemijske hipoksije i adekvantno
osiguravanje kiruške hemostaze. Intezivna terapija provodi se pod
nadzorom hemodinamskih parametara kiselo-baznog stanja, izmjene
plinova, funkciji bubrega, jetre i pluća. Ublažavanje vazokonstrukcije za
koje koristimo blagodjelujuće lijekove . 7.ZAKLJUČAK
Krvarenje kod čoveka predstavnja istjecanje krvi iz organizma prilikom povreda
krvnih sudova izvan organizma ili u neku šupljinu ili tkivo u samom organizmu.
Hemoragični šok je stanje kritične neravnoteže u tijelu uzrokovano jednim
brzim gubitkom krvi. Hemoragični šok koji zahvata hitnu pomoć vrsta je
hipovolemijske krize koja se razvija kao rezultat akutnog ili masovnog gubitka
krvi(više od 10%ukupnog volumena cirkulirajući krvi).. Kao rezultat kršenja u
ovoj situaciji žile se ne mogu nositi s količinom krvi koja cirkulira kroz njih.
Razvoj hemoragičnog šoka zahtjeva hitnju njegu, jer je rezultat kritično
smanjenje opskrbe krvlju organa i tkiva, što dovodi do opasnih posljedica i
manifestacija. Stopa gubitka krvi utječe na razvoj hemoragičnog špka.Stanje
hemoragičnog šoka prepoznaje se kao opasno po život, jer stresna reakcija
tijela ne dopušta potpunu kontrolu nad njegovim sustavom. Najvažniji simptom
kod hemoragičnig šoka je pustiš potkožnih venskih žila na rukama koje se
smanjuju u samom volumenu i postaju nitasti. Glavni znakovi šoka su takve
manifestacije kliničke slike: srce i pluća rade obrzano;ubrzavaju se otkucaji srca
i disanja, dispneja, blanširanje kože, osjećaj suhoće u ustima, začepljene vene
ispod kože na rukama, izuzetan nizak tlak uz gubitak svijesti. uzroci
hemoragičnog šoka su ozlijede, bolesti i akušersko krvarenje. Kod
hemoragičnog šoka žrtva se hitno transfuzira u koliko dođe do velikog gubitka
krvi.8.LITERATURA
 PATOLOGIJA drugo izdanje, Ivan Damjanov, Stanko Jukić, Marin
Nola, MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB,2008.
 ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA, udžbenik za 1. razred medicinske i
zubotehničke škole, Ivan Anđelković, Aleksandar Stajković,
Aleksandar Ilić
 https://www.hitnazg.hr/prva-pomoc/2/unutarnjekrvarenje.html
 https://hr.wikipedia.org/wiki/Krvarenje
 http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msdprirucnik/kriticna-stanja/sok-i-nadoknadavolumena/sok?fbclid=IwAR0GjbS3Ypsnmr3MGy3wGbL0xmvH
a4LFilLPhTkFRExag9VfH6uptPeW1CM
 http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msdprirucnik/kriticna-stanja/sok-i-nadoknadavolumena/sok?fbclid=IwAR0GjbS3Ypsnmr3MGy3wGbL0xmvH
a4LFilLPhTkFRExag9VfH6uptPeW1CM
 ihttp://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/kriticnastanja/sok-i-nadoknadavolumena/sok?fbclid=IwAR0GjbS3Ypsnmr3MGy3wGbL0xmvHa4LFilLPhTk
FRExag9VfH6uptPeW1CM