Select Page

KRIOTERAPIJA, LIJEČENJE TEČNIM AZOTOM

SEMINARSKI RAD

 

KRIOTERAPIJA, LIJEČENJE TEČNIM AZOTOM

 

 

SADRŽAJ

 

1. UVOD…………………………………………………………………………………………………………………………….3

1.1.Virusne infekcije………………………………………………………………………………………………………….3

1.2. Najčešće virusne infekcije…………………………………………………………………………………………4

2. KRIOTERAPIJA……………………………………………………………………………………………………………….8

2.1. Mehanizam djelovanja……………………………………………………………………………………………..8

2.2 Metode liječenja…………………………………………………………………………………………………………9

2.3 Krioprobe- dodaci za sprovođenje krioterapija………………………………………………….10

2.4 Gdje se najčešće koristi krioterapija?……………………………………………………………………11

2.5 Komplikacije………………………………………………………………………………………………………………12

3.NAČIN PAKOVANJA I DOPREMANJA TEČNOG AZOTA U ORDINACIJU………….13

4.ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………………………………………..14

5.LITERATURA. ………………………………………………………………………………………………………………..15

 

 

1. UVOD

 

Tema ovog rada jeste krioterapija, tj. liječenje tečnim azotom. S obzirom da se ovaj metod liječenja često koristi u dermatologiji kao i u ostalim grana medicine važno je znati neke osnovne karakteristike ovakve vrste liječenja, kao i moguće dejstvo i efekte.

Infekcija (latinski inficere, što znači “onečistiti”, “zaraziti”) je izraz koji označava zarazu, odnosno prodor stranih organizama tj. patogena u tijelo domaćina čije djelovanje izaziva poremećaj normalnog funkcioniranja domaćinovog organizma čija krajnja posljedica može biti smrt.Kao patogeni se najčešće smatraju mikroskopski organizmi kao virusi, bakterije, paraziti, gljivice, prioni i viroidi.Bolesno stanje organizma izazvano infekcijom se u medicini naziva infektivna ili zarazna bolest. Njih proučava grana medicine koja se naziva infektologijom.

 

1.1.Virusne infekcije

Kod odraslih i dece najčešće se javljaju virusne infekcije. Javljaju se simptomi, kao što su povišena temperatura, curenje nosa, pospanost ili razdražljivost, kijavica, otežano disanje, kašalj, smanjen apetit, povraćanje ili dijareja. U zavisnosti od otpornosti organizma, neke virusne bolesti prolaze sa blagom simptomatologijom i osećajem neprijatnosti, dok se kod drugih u potpunosti razvijaju svi simptomi virusne bolesti.Virus je sitni organizam koji uzrokuje infekciju u telu. Da bi se bolest razvila, potrebno je da virus dođe do odgovarajućih ćelija, sa ulaznog mesta i pričvrsti se na ćeliju. Zatim će se razmnožiti i proizvesti više čestica virusa.Virusi se prenose vazdušnim putem, hranom, vodom, direktnim kontaktom sa oboljelim (npr. poljubac). Opšta loša higijena osobe i loše navike u ishrani mogu povećati rizik od virusnih infekcija Najveća pretnja za osobe inficirane ovim virusima je pad imuniteta, koji dovodi do aktivacije virusa i nastanka teških bolesti koje oni uzrokuju.Infekcije kod kojih je brz tok bolesti sa svim izraženim simptomima nazivaju se – akutne infekcije, za razliku od hroničnih infekcija koje dugo traju i virus ostaje dugo u organizmu.

 

1.2. Najčešće virusne infekcije

 

Postoji veliki broj različitih virusnih infkecija. Neke od najčešćih su:

  1. verrucae vulgaris- obične bradavice
  2. verrucae periungulais- bradavice na rukama (oko prstiju)
  3. verrucae plantares- bradavice tabana
  4. verrucae planae iuveniles- zaravnjene mladalačke bradavice
  5. condylomata acuminata- polne bradavice

 

1. Verrucae vulgaris – nastaju infekcijom HPV- humanim papiloma virusima. Njačešće zahvataju dlanove, tabane, lice i uopšte otkrivene dijelove tijela djece i mlađih osoba. Prenose se direktnim kontaktom, predmetima, instrumentima i sl. Predstavljaju neravne izraštaje na koži koji mogu biti sive ili mrke boje i mogu da se javljaju pojedinačno ili u grupama od više bradavica na jednom mjestu

a) Verrucae periungularis – Periungualne bradavice formiraju se oko noktiju ili na noktima. Počinju male, otprilike veličine vrha glave i polako prerastu u grube, prljave izbočine. Na kraju se šire u grozdove.

b) Verrucae plantares – to su zadebljanja bjeličaste ili žućkaste boje. Nastaju na tabanima na mjestu pritiska     prilikom hodanja ili stajanja. Liče na žulj.Mogu da bole i da se prilikom obrade skalpelom javljaju krvarenja. Za liječenje, se najčešće koristi krioterapija ( o kojoj će biti riječi u nastavku rada), zatim radiotalasno uklanjanje, elektrokoagulacija ili ekskohleacija kiretom.

2. Verrucae planae iuveniles – To su pojedinačne ili grupisane papule koje mogu biti različitih boja ( bijele, boje kafe…). Najčešće se javljaju na licu kod mlađih osoba.Mogu spontano da nestanu nakon određenog vremena. Za liječenje se takođe koristi krioterapija, a najefikasnijijm vidom liječenja pokazalo se radiotalasno uklanjanje.

3. Condylomata acuminata – to su polne bradavice. Predstavljaju izraštaje, koji su ružičaste boje, meki, često vlaže i mogu se javljati pojedinačno ili grupisani. Javljaju se na koži genitalija, sluznicama, perianalno. Vrlo se brzo šire. Prilikom liječenja koristi se krioterapija, radiotalasno uklanjanje, hirurško odstranjivanje i sl. Za lokalnu primjenu najčešće se koriste se citostatski kremovi.

 

2. Krioterapija

 

Krioterapija predstavlja kontrolisanu destrukciju tkiva smrzavanjem tečnim kriogenima (azotom) koja se danas široko primjenjuje u medicini. Sam termin ima mnogo sinonima: krioterapija, kriokauterizacija, kriokongelacija i kriohirurgija. Analgetske i antiinflamantorne osobine hladnoće koristili su još stari Egipćani i kasnije Hipokrat. Terapija hladnoćom je praktično nastajala i razvijala se tokom proteklih  200 godina. Kao prvi kriogeni korišćeni su  tečni azot i komprimovani snijeg ugljen dioksida.

2.1. Mehanizam djelovanja

 

Tečni azot ima temperaturu od -194o C i predstavlja najefikasniji kriogen za kliničku upotrebu. Niska temperatura je efikasna krioterapija u liječenju posebno malignih lezija. Destrukcija benignih lezija zahteva temperature od -20 do -300 C. Efikasno uklanjanje malignog tkiva često zahteva niže temperature od -40 do -500 C. Ireverzibilno oštećenje tretiranog tkiva se dešava zbog formiranja intracelularnog leda tj. zamrzavanja intracelularne tečnosti. Sporija aplikacija i često ponavljanje procedure dovodi do većeg oštećenja tkiva u odnosu na jednokratnu aplikaciju. Dozvoljeno je ponavljanje ciklusa krioterapije u toku nekoliko minuta. Ponovljeni ciklusi, generalno se koriste u terapiji malignih promena. Kontinuirano zamrzavanje jedne promjene više od 30 sekundi, dovodi do formiranja zamrznutog balona tj. formiranja bule oko promene koja se tretira, što može dovesti do narušavanja strukture kolagena i mogućeg ožiljavanja.

 

2.2 Metode liječenja

Doza tečnog azota i izbor metode zavisi od veličine i dubine lezije i tipa tkiva koje se tretira.  U odnosu na lokalizaciju procjenjuje se dubina zamrzavanja.Dodatne faktore koji zavise od pacijenta je takođe potrebno razmotriti i uključuju debljinu epiderma i osnovnih struktura kože, sadržaj vode u koži i lokalni protok krvi. Metod tečnog azota u sprej tehnici za lezije različite veličine uključuje vremensko tačkasto zamrzavanje ili sprej tehnike, rotaciona ili spiralna tehnika kao i tehnika tzv.slikanje četkicom.

 

2.3 Krioprobe – dodaci za sprovođenje krioterapija

 

Dodaci za krioterapiju omogućavaju dodatnu terapijsku raznovrsnost u zavisnosti od lokacije i vrste lezije. U upotrebi su krioprobe različitih veličina i tipova.Krioprobe se aplikuju direktno na lezije. Često se u toku aplikacije kao medijum koristi neutralni gel u tankom sloju koji se nalazi između krioprobe i površine kože. Krioprobe se često koriste za destrukciju malih lezija na licu ili predjelu oko očiju, kada je rapršivanje tečnog azota nepoželjno. U tretmanu vaskularnih lezija, koriste se dodaci koji pritiskom omogućavaju istiskivanje krvi iz tkiva i adekvatan tretman.

 

2.4 Gdje se najčešće koristi krioterapija?

 

Krioterapija se najčešće koristi u liječenju:

  • benignih kutanih lezija
  • suncem oštećene kože
  • seboroične keratoze
  • virusne infekcije

 

Kada su u pitanju vrusne infekcije, krioterapija je veoma efikasna u otklanjanu bradavica. Broj izvedenih procedura može biti različit i zavisi od stepena zadebljanja površine. Približno je potrebno nekoliko sesija tretmana. Tehnika lakog zamrzavanja se koristi kako bi se izbjegla hipopigmentacija.Bradavice na prstima imaju dobar terapijski odgovor tehnikom kontinuiranog zamrzavanja. Duboke bradavice na dlanovim ili tabanima predstavljaju izazov zbog osetljivosti i različite tolerancije pacijenta na zamrzavanje.Bradavice se mogu i mehanički ukloniti a nakon toga se njihova osnova tretira sa  jednim ili više ciklusa zamrzavanja.Kriohirurgija je takođe efikasna u terapiji polnih bradavica. Uobičajeno je potrebno kontinuirano zamrzavanje u vremenu dok sama promjena ne pobijeli.

Tečni azot takođe u velikoj mjeri koriste i sportisti, radi opuštanja mišića i oporavljanja istih od prevelikog napora i umora.

2.5 Komplikacije

 

Najčešći vid komplikacije jeste pojava promrzlina na koži koje su  različitog intenziteta. Najosetljivija područja su prsti i oči. Zamrzavanja lezija u čeonom predjelu može da dovede do glavobolja a u predjelu kapilicijuma do alopecije. Hiperpigmentcaija je česta posebno kada se koriste tehnike produženog zamrzavanja. Normalna boja kože se  vraća za nekoliko meseci.

 

3. Način pakovanja i dopremanja tečnog azota u ordinaciju

 

Tečni azot uobičajeno se primenjuje u vidu spreja, iz boce pod pritiskom, koja ima usmerivač mlaza. Nekada se koristi i štapić s vatom na vrhu koji je umočen u azot. Doprema se u čeličnim sudovima – bocama, pod pritiskom od 150 i 200 bara. Boce su pojedinačne ili u baterijama – paletama sa zajedničkim ventilom za punjenje i pražnjenje, u baterijama sudova – boca trajno ugrađenim na transportno vozilo ili u tečnom agregatnom stanju specijalnim transportnim vozilima do rezervoara korisnika. Za tečni azot neophodna je primjena austenitnih čelika, legura bakra i aluminijuma, teflona itd.

 

4. Zaključak

 

Kao što sam već u samom uvodu naglasila upotreba tečnog azota, tj. krioterapije kao metode liječenja je veoma raspostranjena i funkcionalna. Ono što je značajno jeste da su rezultati ove metode vidljivi odmah nakon terapije. Na osnovu mnogobrojnih istraživanja pokazalo se da je ovaj vid liječenja veoma efikasan u eliminisanju niza zdravstvenih i estetskih problema, kao i u samom opuštanju i relaksaciji čitavog tijela. Ono što je sigurno jeste da je ovo metoda, kojoj će se u budućnosti posvećivati sve veća pažnja, upravo zbog niza njenih kvalitetnih dejstava.

 

5. Literatura

 

– Skripta Dermatologija sa mikrobiologijom – prof. dr. Svetlana Grubor

– Izvori sa Wikipedije

 

 

Seminarski rad

Tema: Krioterapija, liječenje tečnim azotom

Predmet: Dermatologija sa mikrobiologijom

Mentor: Svetlana Grubor

Student: Jelena Rebić

Beograd, 2019

POSTANI I TI ESTETIČAR - KOZMETIČAR

Više informacija na telefon 0607237853