Select Page

ISTORIJAT ANTIBIOTIKA

AKADEMIJA ZA ESTETIKU I KOZMETOLOGIJU PURITY
Predmet: Mikrobiologija
Tema: ISTORIJAT ANTIBIOTIKA
Student: Sanja RadaljacSadržaj:
UVOD 2
ISTORIJA ANTIBIOTIKA 3
REVOLUCIONARNO OTKRIĆE 6
MIKROORGANIZMI UZVRAĆAJU UDARAC 7
UVODAntibiotici su lekovi koji uništavaju, zaustavljaju rast ili razmnožavanje nekih mikroorganizama
(bakterija, protozoa ili gljivica). Da bi antibiotik bio delotvoran, potrebno je da bude smrtonosan
za izazivače bolesti, uz maksimalnu bezbednost po naš organizam. Bez obzira na dozu, hemijski
sastav i način uzimanja, svaki antibiotik prolazi kroz krvotok, prerađuje se preko jetre, izlučuje
najčešće preko bubrega. Bez obzira na to koliko bi bili sigurni za upotrebu, treba ih koristiti
samo onda kada je izazivač bolesti prepoznat i dokazan kao mikroorganizam osetljiv na tu vrstu
lekova. Antibiotike treba koristiti samo po preporuci lekara, prodaja bez lekarskog recepta je
zabranjena.
ISTORIJA ANTIBIOTIKAPre pojave hemijskih preparata u borbi protiv infekcija izazvanih oportunim bakterijama
korišćeni su, sa raznolikim rezultatima, preparati dobijeni od biljaka i plesni. Ovaj metod lečenja
praktikovali su stari Grci, a naročito stari Kinezi.
Sa današnjeg stanovišta, jasno je da su neki od ovih preparata zaista u određenoj meri i bili
efikasni. Naime, mnoge plesni imaju sposobnost da proizvode antibiotske supstance, ali je
svakako jasno da su u prošlosti antički narodi ovo mogli da prihvate samo na intuitivnom nivou.
Početak 20. veka doneo je izvesne pomake.
U nekim zemljama zapadne Evrope ali i tadašnje Rusije počela je primena bakteriofaga.
Bakteriofazi predstavljaju viruse koji jednom uneti u telo domaćina počinju da napadaju ćelije
bakterija ostavljajući telesne ćelije netaknutima. Ovo je bio izuzetan pomak. Do tada su pokušani
tretmani agresivnim hemijskim agentima, kao što su to arsenik i trihnin, koji su, ukoliko izuzetno
pažljivo dozirani, poboljšavali opšte stanje kod izvesnog broja pacijenata. Ipak, ovi agensi se
nisu odlikovali selektivnom toksičnošću, za razliku od bakteriofaga koje nisu adverzno uticale na
ćelije domaćina. Nedovoljno razumevanje tretmana bakteriofagama kao i nedosledni rezultati
doveli su do gašenja ovog načina lečenja.
Upotreba hemijskih agenaca protiv patogena je započela sa nemačkim doktorom Paulom
Erlihom (1854—1915).
Erlih je nakon niza eksperimenata utvrdio da je sa određenom hemijskom toksivnošću moguće
ubiti patogen, a pritom ne ubiti domaćina. On je 1904. oktrio da je upotrebom hemijskog
jedinjenja tripan moguće umanjiti mogućnost pojave ili nivoa ispoljavanja bolesti Afričko
spavanje (tada nije bilo poznato da je cece muva uzročnik bolesti). On je takođe otkrio da
upotrebom arsfenamina je moguće lečiti pacijente obolele od sifilisa. Godine 1910. jedinjenje
arsfenamina je proizvedeno za tržište pod imenom Salvarsan.
Jedna od najpoznatijih priča vezanih za otkrića u ovoj oblasti je sigurno ono vezano sa otkriće
penicilina. 1896. 21-godišnji francuski student medicine Ernest Dišen je izučavao gljivu
Penicillium chrysogenum. On je otkrio moguća pozitivna dejstva ove gljive i želeo je da izučava
njene mogućnosti. Međutim u to vreme nije bilo dovoljno novca za finansiranje, i pomoć koju je
tražio od Pasterovog instituta je ostala ignorisana, i ideja o upotrebi gljive u medicinske svrhe je
odbačena. Godine 1923. doktor iz Kostarike Pikado Tvajt je takođe izučavao ovu gljivu i nakon
nekoliko eksperimenata utvrdio da poseduje antibiotičko dejstvo.
Međutim slučajnim srećnim okolnostima otkriće penicilina kao antibiotika se pripisuje škotskom
naučniku Aleksandru Flemingu, koji je 1928. godine otkrio direktno dejstvo penicilina kao
antibiotika na uzorku Stafilokoke bakterije koju je držao u Petrijevom tanjiriću. Tanjirić je bio
ispunjen Stafilokokama koje su pokrile dno tanjirića. Na mestima gde je dodao penicilin, pojavili
su se čisti krugovi na dnu tanjirića. On je time zaključio da penicilin ima inhibitarno dejstvo na razvoj bakterije. Međutim on je mislio da antibiotik nije u stanju da preživi dovoljno dugo u
čovečijem telu i time je neefektivan i odbacio mogućnost penicilina kao antibiotika.
Ovo se sve promenilo 1939. godine kada je australijski naučnik Hauard Flori na Oksfordskom
univerzitetu nakon serije eksperimenata utvrdio da je antibiotik dovoljno jak da preživi u
čovečijem sistemu, a pritom zadrži svoje antibiotske mogućnosti i aktivno deluje protiv
patogena. Pionirskim radom Florija, ali i Fleminga i Ernsta Čejna počela je masovna proizvodnja
i primena penicilina, prvog efikasnog antibiotika.


Antibiotici deluju samo i isključivo na bakterije, gram pozitivne i gram negativne, ali nemaju
nikakvog uticaja na viruse. Neki deluju i na gljivice.REVOLUCIONARNO OTKRIĆE
Istorija pronalaska antibiotika obično se vezuje za otkriće penicilina i za slučajno zapažanje da
zasejane bakterijske kulture propadaju oko kolonije gljivica iz roda Penicillium. Britanski
istraživači su još krajem devetnaestog veka objavili da prisustvo plesni efikasno zaustavlja rast
bakterija, ali je nivo naučnih dokaza i masovna proizvodnja penicilina bezbednog po zdravlje
morala da sačeka završetak Drugog svetskog rata. Prvi uspešno izlečeni pacijent bio je oboleo od
betahemolitičkog streptokoka koji je u to vreme izazivao smrtonosne bolesti. Do 1944. godine
farmaceutska industrija je proizvela preko 300 milijardi jedinica penicilina koje su stavljene na
raspolaganje američkoj vojsci kao deo priprema za iskrcavanje u Normandiji. Nesumnjivo je da
je ovaj lek odigrao značajnu ulogu u smanjenju smrtnosti tokom i neposredno posle rata.
MIKROORGANIZMI UZVRAĆAJU UDARAC Od ovih istorijskih početaka proizvodnje i upotrebe zahuktao se razvoj farmaceutske industrije
kroz pronalazak velikog broja novih vrsta antibiotika koji su brzo ulazili u masovnu upotrebu.
Činilo se da je nauka pobedila prirodu, kao da će svi izazivači bolesti ustuknuti pred moćnim
oružjem, lekom koji se lako prepisivao na recept i koji je bio dostupan u najzabačenijim
delovima sveta. Lekari su se osećali sigurno sa novim lekovima, a pacijenti obavezno bivali
iznenađeni ako prilikom odlaska lekaru nisu dobili recept za antibiotik. Tako smo se navikli da
kašalj može da se spusti na pluća, gust sekret iz nosa da pređe u sinuzitis, kijavica obično prelazi
na uši…
Sve ove moguće komplikacije treba preduprediti uzimanjem antibiotika, jer što je sigurno,
sigurno je! Efikasnost i dostupnost antibiotika doveli su do prekomerne upotrebe u medicini i
veterini. Bakterije se brane tako što menjaju svoj genetski materijal, razvijajući osobinu
otpornosti na lekove. Svetska zdravstvena organizacija je označila ovu pojavu kao ozbiljnu
pretnju po zdravlje na globalnom nivou

POSTANI ESTETIČAR KOZMETIČAR, MAKE UP ARTIST ILI WELLNESS I SPA TERAPEUT

pigmenti za trajnu šminku

Više informacija na telefon 0607237853