Select Page

ETIČKI KODEKS ODIJEVANJA U JAVNIM USTANOVAMA REPUBLIKE HRVATSKE

ETIČKI KODEKS

ETIČKI KODEKS ODIJEVANJA U JAVNIM USTANOVAMA REPUBLIKE HRVATSKE.

UVOD

 

Dress code ili kodeks odijevanja zapravo čine nepisana pravila koja se odnose na odjeću. Naime još u povijesti kodeks odijevanja razlikovao se u stanovnštvu prema prihodima pojedinaca tj. obitelji. Tako su se prema načinu odjevanja očito isticala složena društvena struktura tj. odjeća je isticala razlike između klasa i ukazivala na društvenu razliku određenog teritorija. Kodeks odijevanja nastaje prema pravilima koji upućuju na poruku koju iznosi osoba odjeći i kako se nosi. Kodeks odijevanja u današnje vrijeme ovisi od osobe do osobe, a na to ugl utječu čimbenici poput spola, socijalnog statusa, profesije, ali i etnička, politička i vjerska pripadnost. Veliku ulogu u načinu odijevanja također ima i spolna orijentacija ali i tradicija koja sama po sebi stvara razlike među narodina zajedno s vjerskim opredjeljenjem. Kodeks odijevanja uglavnom se dijeli na šest odijevnih kombincija.Na portalu Mojposao tijekom siječnja i  veljače  2011. godine provedena je anketa na oko 1000 ispitanika. Prema anketi polovica zaposlenih u Hrvatkoj ima službeno propisana ili nepisana pravila odijevanja u tvrtki u kojoj rade. Četvrtina anketiranih nema propisan kodeks odijevanja, ali se u situacijama kao što su poslovni sastanci ipak moraju formalno odjenuti. Prema odgovorima iz ankete službeno propisani kodeks odijevanja najčešće podrazumijeva formalnu poslovnu odjeću.  Pravila uglavnom uključuju odjeću i obuću, ali i nakit, frizuru i šminku.

 

 

1. Etički kodeks odijevanja državnih službenika

 

Kada govorimo o etičkom kodeksu odijevanja državnih službenika neizbježno je spomenuti kako tu ne spada samo odjevna kombinacija službenika već i njihovo ponašanje. Prema  Etičkom kodeksu državnih službenika (»Narodne novine« broj 49/06. i 134/08.) u članku 13 stoji kako se državni službenici moraju odijevati uredno i primjereno na svom radnom mjestu. Pod time se smatra da je državni službenik upravo kao predstavnik državne ustanove dužan odijenuti uobičajenu poslovnu formalnu odjevnu kombinaciju. Jednako tako bitno je napomenuti da je kravata neizbježan odjevni predmet koji službeniku pridaje ozbiljnost i ugled na prvi pogled. Predstavnik državne institucije također je primoren ponašati se u skladu sa svojim moralnim načelima koja mu naređuje upravo institucija u kojoj radi. Zbog toga državni službenik u obavljanju službene dužnosti dužan je očuvati osobni ugled, ugled državne službe, ali i povjerenje građana u državnu službu. Državni službenici dakle, moraju biti pristojno odijeveni, u tamnoj odjeći, dugih rukava, odjeći koja ne odvlači pozornost od onoga što govorite. URepublici Hrvatskoj postoji 10 pravila poslovnog kodeksa oblačenja a to su :

  1. tetovaže[1] i piercing[2] su zabranjeni
  2. kod žena su zabranjena gola leđa i ramena
  3. za muškarce je obavezno odijelo
  4. dužina ženske suknje mora biti centimetar do dva ispod koljena
  5. kod muškaraca je obavezna kravata
  6. žene trebaju izbjegavati napadan nakit
  7. muškarci trebaju izbjegavati nakit( prstenje,naušnice)
  8. izbjegavati kričave boje i upadljive detalje
  9. traperice su strogo zabranjene
  10. nema ležernog dana za odijevanje tijekom radnog tijedna

 

 

 

 

 

2. Sud

 

U Republici Hrvatskoj svaki sud ima svoj pisani kućni red. Tu se između ostalog i nalažu pravila primjerenog odjevanja. Naime, za razliku od ostalih državnih institucija pravila odjevanja u sudskim prostorijama nije najmjenjen samo službenicima koji tu rade, već i ostalim građanima koji u nju ulaze. Službenici su također dužni čuvati svoj osobni ugled, ali i status, dok ostali građani moraju poštovat važnost i ozbiljnost ove državne institucije kao i sam rad njenih zaposlenika. Tu se također zahtjeva poslovna formalna odjevna kombinacija. Dok je muškarcima zabranjeno nošenje kratkih hlača, ženama je dozvoljeno nošenje suknja do koljena, što mnogi zapažaju kao diskriminaciju. Dakle, na primjeru možemo zaključiti što se smatra primjerenom a što neprimjerenom odjevnom kombinacijom tijekom odlaska na sud. Kratke hlače i majica bez rukava, kao i japanke te natikače na sudu su zabranjene, dok su sandale dozvoljene. Gola leđa se također smatraju neprikladnim, dok je dekolte dopušten.

 

 

3. Kulturno,obrazovne ustanove

 

Škole i fakulteti u Republici Hrvatskoj uglavnom imaju jednaka pravila odijevanja. Kada govorimo o ovim ustanovama valja napraviti raspodjelu na učitelje ( profesore) i učenike ( studente ) .

 

3.1.Učitelji (profesori)

 

Kodeks oblačenja profesora zapravo nije točno određen, već svaka škola ili fakultet imaju svoja pravila odijevanja profesora koja se uglavnom svode na isto. Prema tome profesori moraju biti čisto, prikladno i pristojno obućeni. U današnje vrijeme provodi se dosta istraživanja i anketa kako profeosri utjeću na svoje učenike, tj. studente, i dolazi se do zaključka da se u javnim obrazvonim ustanovama zapošljava sve više mladih osoba čije godine ponekad ne čine niti 10 godina razlike između njih i njihovih studenata. Jednako tako istraživanja pokazuju kako su to generacije koje su odgajane i odrasle uz tehnologiju i medije. Upravo zbog toga sve se više zanemaruje kodeks odijevanja , te se nerijetko prelaze granice pristojnosti i finoće nadređene osobe i često se nevide razlike među profesorima i učenicima što dakako daje lošu sliku obrazovnog organa. No unatoč tome, poznato je da profesori u srednjim školama iz tjelesne i zdravstvene kulture nose trenerke, dok profesori kemije, biologije i fizike nose zaštitne mantile za rad u labaratoriju.

 

 

3.2. Učenici

 

U Republici Hrvatskoj osnovna i srednja škola su obavezni za svako dijete. stoga možem reci da je za djecu odlazak u školu kao odlazak na posao. Učenici se stoga moraju odijevati u skladu sa svojim poslom, a to je pristojno školsko odijevanje. Postoje točno pisana pravila odijevanja učenika koji pohađaju školske programe a to su :

  • kod učenica/ učenika zabranjena su gola leđa, ramena, poprsje i stomak
  • odjeća ne smije biti prozirna
  • dužina ženske suknje nesmije biti kraća od 2 cm  iznad koljena
  • učenici moraju nositi hlaće primjerene dužine
  • učenice trebaju izbjegavati napadan nakit i upadljivu šminku
  • tetovaže i piercing su zabranjeni
  • učenici su obavezni imati čistu, urednu kosu
  • na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture učenici su dužni nostiti bijele majice bez natpisa kratkih rukava i donji dio trenerke dugih rukava kao i zasebne tenisice
  • pokuse u labaratorijima moraju izvoditi u kutama te njihovi nokti nesmiju biti predugacki i obavezno moraju nositi zastitne naocale i kapu

Učenici dakle u svakom trenutku moraju biti odjeveni pristojno i u skladu sa svojim godinama. Oni naravno smiju pratiti modu i trendove ali u određenim pristojnim, neuvrijedljivim granicama. Za razliku od nekih europskih i američkih zemalja u čijim su školama učenici primoreni nositi uniforme, u Hrvatskoj to nije slučaj. Naime, u državnim kao i u privatnim školama od učenika se ne traži da nose uniforme.

 

3.3 Muzeji i kazališta

 

U hrvatskim muzejima kao i u kazalištima građani su slobodni doći odjeveni po svojoj volji. Tu ne postoje pisana ili ne pisana pravila koja im nalažu kako se smiju, tj nesmiju obuci, ali pošto se radi o kulturnim događanjima ljudi u skladu sa svojim moralnim i društvenim načelima uglavnom nastoje doći pristojno i uredno odjeveni.

 

 

 

4. Televizije

 

Televizijske kuće do nedavno nisu imale striktna pravila odijevanja svojih zaposlenika. No, voditelji su često prelaziri granice ukusa i zbog toga HRT[3]  30.07.2011. uvodi nova pravila odijevanja svojih radnika. Naime, muškarci su uvijek pristojno obučeni u skladu sa situacijom iz koje izvještavaju, stoga se ovaj pravilnik ponajviše odnosi na zaposlenike ženskog spola. Od već navedenog datuma ženama je zabranjeno nošenje prozirnih majica ili bluza, upadljivog nakita kao i cipela sa potpeticom. Isto tako tv[4] voditeljice ne smiju dolaziti na snimanja sa lakiranim noktima. Novinarski, kao i voditeljski posao, veoma je važan i upravo su to osobe koje prenose vane informacije građanima i zbog toga su dužni biti odijeveni pristojno i u skladu sa svojim poslom.

 

5. Policija i bolnice

 

Bolničke ili zdravstvene ustanove kao i policija, vatrogasci , zaštitari itd. imaju strogo pisana pravila odijevanja tijekom izvršavanja dužnosti a zajedničko im je da svi imaju svoje određene, jedinstvene uniforme koje su neophodne tijekom rada.Također je bitno napomenuti da uniforma i službeno odijelo nisu sinonimi u pravilniku. Zaposlenici koji imaju kontakt s klijentima[5], poput radnika u banci za šalterom ili zaposlenici na recepciji u nekom hotelu za njih postoje službene uniforme.

 

Zaključak

 

Kroz svoje osnovno i srednje školovanje upoznala sam se sa izrazom dress code ili kodeks odijevanja. Naime upravo prije polaska u 5 razred osnovne skole kao pravila kucnog reda bila su nam predstavljena pravila odijevanja u školskim ustanovama koja su bila jednaka i u srednjoj školi. Također sam preko ljeta radeći sezonski posao upoznala pravila odijevanja u tom poslu, unatoč svojim iskustvima  smatram da neki ljudi nemaju svijest o tome. Izuzmimo slučaj kad radite za sebe, ali kad radite za renomiranu kuću i vlasnika koji stoji iza toga imena, onda bi ih svakako trebali poštivati. Pa ako ništa drugo ne sramotiti svoje radno mjesto i firmu za koju radimo. Smatram da čovjek uvijek treba povezati pravila lijepog ponašanja sa pravilima lijepog odijevanja jer su ta dva pravila usko povezana a  i samim time ta osoba pokazuje ne samo svoj ugled već i odgoj ali i poštovanje prema nadređenima. Ako ste na nekoj bitnijoj poziciji onda se vaš dress code mjenja i u vašem privatnom životu, jer na primjer ni u privatnom životu političara ili predsjednika nećemo vidjeti u kratkim hlaćama i poderanoj, prljavoj majici baš zbog toga što se odijevanjem stvara percepcija o vama koja je ujedno i poveznica s vašim poslom. Dress code je anglizam koji opisuje skup pravila odijevanja u određenim prigodama. Svaka “kuća” ima svoja pravila ponašanja, odnosno odijevanja. Kako piše jedan šibenski tjednik dress code je i jedna vrsta bontona u svijetu mode ili možda bolje rečeno u svijetu biznisa.U Hrvatskoj se većina tvrtki oslanja na to da zaposlenici sami znaju granicu dobrog ukusa, dok je drugi  dio njih donio pravilnik. Postoji i jedno pitanje koje se uvijek iznova postavlja a to je čini li odijelo zaista čovjeka. Ja osobno smatram da čini jer je  poznato je da se mišljenje o pojedinoj osobi pri upoznavanju temelji na prvom dojmu. Ako u prvih deset sekundi ostavimo loš dojam, teško je kasnije to mijenjati. Na sreću ili na žalost pojedinih, upravo ćemo prvi dojam steći na temelju fizičkog izgleda, odnosno odjeće, frizure i držanja.Također se smatra da pr vo  prodajemo sebe, pa svoju firmu i tek na kraju proizvod ili uslugu. Moj konačni zaključak ovog seminara ali i moje osobno mišljenje jest da je odjeća veoma bitna komponenta ličnog stava svake osobe bez ozbira u kojoj oblasti radi jer iako možda odijelo ne čini čovjeka itekako nam odijelo nam itekako govori o karakteru i struci pojednica kao sto sam ranije vec spomenula. Jednako tako na satu etike i politike smo pričali kako se neki političari oblaće kao da ne rade na tako visokoj poziciji i normalno je da stanovništo ne želi da im državu vodi takva osoba. Isto je tako i u marketingu ako je proizvod koji se prodaje najbolji, a prodavač obučen u rasparane hlače i majicu bez rukava teško će prodati takav proizvod. Pristojnim i prikladnim oblačenjem pokazujemo svoju osobnost i ozbiljnost u poslu koji obavljamo, a to je između ostalog najbitnije.

 

Student: Iris Kramarić

Smer: Kozmetičar-Estetičar

Seminar :ETIČKI KODEKS ODIJEVANJA U JAVNIM USTANOVAMA REPUBLIKE HRVATSKE

Mentor: Željko Stanojević

Akademija za estetiku i kozmetologiju Purity

 

 

Želite biti profesionalac u oblastima nege i lepote?

valentina vidal