Select Page

Diplomski rad- ACNE PAPULOPUSTULOSA

YORK UNIVERSITY USA

AKADEMIJA ZA ESTETIKU I KOZMETOLOGIJU „PURITY“, Beograd

DIPLOMSKI RAD

 

 

 

ACNE PAPULOPUSTULOSA

 

Mentor                                                                                                                      Student

Prof. Dr Svetlana Grubor                                                                                       Svetlana Nikolić

2022, Beograd.

 

Sadržaj

 

  1. Uvod. 1
  2. Koža. 2

2.1 Građa kože. 2

2.1.1 Kožne tvorevine. 3

2.1.2 Epidermis. 4

2.1.3 Derm.. 7

2.1.4 Hipoderm.. 7

2.1.5 Keratinizacija. 7

  1. Tipovi kože. 8

3.1 Normalna koža. 8

3.2 Suva koža. 9

3.3 Suva koža naspram dehidrirane kože. 9

3.4 Masna koža. 9

3.5 Kombinovana ili mešovita koža. 10

3.6 Osetljiva koža. 10

  1. Acne. 11

4.1 Klinička slika akni 12

4.2 Papulopustulosa. 15

4.3 Ožiljci od akni 16

4.4 Prevencija nastajanja ožiljaka od akni 16

  1. Psihodermatološke akne. 17
  2. Poseta dermatologu. 20

6.1 Terapija akni 20

6.1.1 Opšta terapija. 20

6.1.2 Lokalna terapija. 21

  1. Uloga kozmetičara. 22

7.1 Tretmani 23

7.2 Neadekvatna nega. 31

7.3 Kućna nega. 33

7.3.1 Aktivni sastojci 37

  1. Endokrinologija. 40

8.1 Hormoni 40

8.2 Endokrini sistem – endokrine žlezde. 41

8.3 Uticaj hormona na kožu. 41

  1. Alternativni načini lečenja. 42
  2. Ishrana. 42
  3. Zablude o aknama. 45
  4. Troškovi pri lečenju akni: 45
  5. Zaključak. 48
  6. Literatura. 49

1.      Uvod

Neodgovarajuće lečenje i neadekvatna nega mogu dovesti do pogoršanja Akne, stoga je jako bitno sarađivanje dermatologa, endokrinologa, nutricionista i kozmetologa. Kada su blaži tip akni u pitanju kozmetičar može uz odgovarajuće tretmane rešiti problem, u drugom slučaju samo saniraju posledice akni tj. Hiperpigmentacije i ožiljke od akni.

Etiologija akni nije do kraja skroz poznata, sem genetske predispozicije, hormoskog disbalansa veliki udeo ima i psihološko stanje.

Akne se pojavljuju najčešće u periodu puberteta i posledica su pojačane aktivnosti androgenih hormona. Oni utiču na pojačano lučenje lojnih žlezda, pojavu većeg mašćenja kože i kose (seboreja), nastanak mitesera (komedona), bubuljica i fleka na koži lica, vrata, trupa , ali i ekstremiteta. Akne mogu imati blag, umeren i težak oblik (nodulocistične akne), a kao posledica akni zaostaju hiperpigmentacije i ožiljci.

Akne na koži nisu samo kozmetički ili estetski problem, one duboko utiču na psihu mladih osoba i kod njih izazivaju osećanja neprijatnosti, stida, nervozu, ali i depresiju.

Pokušaj da se bubuljice zakamufliraju puderima često daju pogoršanja akni. Samolečenje, prethodni kozmetički tretmani ili potpuno odsustvo bilo kakve terapije su česti podaci koje pacijenti iznose na prvom pregledu. Terapija akni je individualna i zavisi od težine i brojnosti akni, od tipa kože, kao i od prethodno sprovedenog lečenja, ako ga je pacijent imao. Lečenje se sprovodi oralnom terapijom za teže oblike akni (antibiotici, Roaccutan) i lokalnom terapijom (losioni, kreme, gelovi, mixture) za blage forme.

Takođe je važno svakodnevno uklanjanje šminke i čišćenje lica (micelarni losioni, gelovi, pene, tonici i sindeti). Primena običnih sapuna može nepovoljno da utiče na PH kože i da dovede do isušenosti i iritacije. Ceđenje i istiskivanje komedona i bubuljica može da pogorša upalu i izazove sekundarnu infekciju kože. Savremena terapija akni uključuje primenu nekomedogenih korektivnih krema i pudera za lice, kao i posebnih preparata za zaštitu aknozne kože od UV zračenja. U terapiji ožiljaka se primenjuju hemijski pilinzi, krioterapija, laserska i hirurška terapija.

Terapija akni se mora sprovoditi više meseci, nekada i godina, uz češće kontrole dermatologa i punu psihološku podršku pacijentu. U pojedinim slučajevima u terapijski proces se uključuje I psiholog, te se timskim radom postižu najbolji rezultati. U lečenju akni treba imati puno strpljenja, redovno sprovoditi ordiniranu terapiju, smanjiti uticaj stresa, poboljšati higijenske navike i u dobroj saradnji sa dermatologom i kozmetologom rezultati neće izostati.

1.      Koža

Integumentum commune

Koža prekriva celokupnu površinu tela i zajedno sa derivatima kože u koje spadaju dlake, nokti, znojne i lojne žlezde  gradi spoljašni omotač tela-integumentum commune.

Ona je središte vrlo velikog broja funkcija i predstavlja veoma važan organ neophodan za život organizma. Kao najpovršniji organ čovečijeg tela zajedno sa sluznicom u prvom redu predstavlja zaštitnu barijeru prema spoljašnom svetu a preko brojnih senzitivnih receptoara za dodir, bol i toplotu ostvaruje vezu organizma sa spoljašnom sredinom. Koža je važan organ u regulisanju i održavanju stalne telesne temperature, a preko znojnih žlezda kroz koje se pored vode izlučuju i štetni produkti metabolizma, predstavlja i jedan više put za eliminaciju nepotrebih sastojaka. Kroz kožu se rasorbuju liposolubilne materije kao što su hormoni i vitamini. Resorpcija ovih materija zavisi od stepena njihove rastvorljivosti u lipoidima, kao i od načina  njihove primene.

Koža učestvuje i u opstem metabolizmu organizma, naročito u metabolizmu vode, jer kontroliše isparavanje i gubitka vode i sprečava apsorpciju iste u određenim uslovima. Ona učestvuje i u imunobioloskim procesima organizma kao što su alergija i imunitet a i funkcija endokrinih žležda da je u korelaciji sa izgledom i promenama na koži.

I najzad uloga epidermisa ne svodi se samo na stvaranju skleroproteina, znoja, sebuma i zaštite organizma od atmosferskih promena i raznih štetnih agenasa, nego se ispoljava i u stvaranju enzima, zatim prekusora vitamina D čija je uloga veoma značajna u metabolizmu Ca i P u stvaranju pigmenta melanina, koji štiti kožu od aktiničnih oštećenja.

2.1 Građa kože

(Cutis)

Koža se sastoji iz 3 dela: površnog sloja Epidermisa sastavljena iz višeslojnog pločastog epitema, ektodermalnog porekla i dubljeg Coriuma ili dermisa izgrađenog iz gustog vezivnog tkiva Tela Subcutanea i hypodermis koji povezuje kožu sa njenom podlogom, fascijama mišića, perihondrijumom i periostom i ujedno omogućuje pokretljivost kože. U predelu dlanova i tabana pokretljitvost kože je jako smanjena zbog prisustva gusto zbijenog tkiva između coriuma i subcutisa.

Debljina kože varira zavisno od regije tela, uzrasta i pola. Vrlo je tanka u predelu očnih kapaka, lica i trbuha a jako debela na palmarnim i plantarnim delovima kože šaka i stopala kao i volarnim stranama kože prstiju. Takođe je koža deblja na dorzalnim i ekstenzornim površinama tela.

Boja kože varira u odnosu na rase, uzraste i različite regije tela. Ona zavisi od rasporeda i količine kožnog pigmenta melanina (koji varira kod raznih rasa), od stanja krvnih sudova i od transparencije slojeva kože, naročito od debljine epidermisa. Postoje tonovi od svetlo ružičaste i bele boje preko žućkasto crvene do crne i lividne boje.

Slobodna površina kože nije glatka već je ispresecena mnogobrojnim žljebovima (sulci cutis), grebenima (crista cutis), otvorima znojnih žlezda (pori) kao i folikulima dlake. Žljebovi ograničavaju romoboidna polja (areae cutaneae) upravljene uvek u pravcu istezanja kože. Na dlanovima i tabanima kao i na volarnoj strani kože prstiju, grebeni grade formacije u obliku vrtloga ili lukova. Ova ispupčenja epidermisa prouzrokovana su papilama vezivnog coriuma.

Granica između epidermisa i coriuma je neravna i valovita zbog prisustva mnogobrojnih dermalnih papila koje se pružaju i uklapaju u donju površinu epidermisa.

2.1.1 Kožne tvorevine

Dlake

Debljina dlake zavisi od debljine srži. Boja dlake zavisi od aktivnosti melanocita koje su smeštene između matičnih ćelija korena dlake. Dlaka – smeštena u invaginaciji epidermisa – dlakin mešak (folikul). Distalni deo invaginacije formira epidermalno proširenje – epidermalna papila gde prodire vezivo obrazujući vezivnu papilu dlake – dermalna papila. Epidermalne i dermalne papile zajedno formiraju proširenje korena dlake – bulbus pili. Dermalna papila je prepokrivena germinativnim slojem.

Ćelije u bazi folikula direktno naležu na dlakinu papilu (vezivno tkivo sa krvnim sudovima i nervima) i svojim deobama i diferenciranjem daju ćelije dlakine medule (nemaju je svi tipovi dlake), korteksa i kutikule, kao i ćelije unutrašnje dlakine sare, dok je spoljašnja dlakina sara u kontinuitetu sa epidermom. U folikul dlake ulivaju se kanali lojnih žlezda i, ponegde, apokrinih znojnih žlezda, a kanali ekrinih znojnih žlezda otvaraju se na površini epiderma, nezavisno od dlakinog folikula.

Lojne žlezde

Nalaze se u svim delovima kože osim dlanova, tabana i naličja prstiju. Broj i veličina variraju u različitim delovima kože. Na površini kože udružene su sa dlačnim folikulom i formiraju pilo-sebacealnu strukturu (lat. Pilli – dlaka, sebum – loj).

Lojne žlezde sekretuju svoj sadržaj mehanizmom holokrine sekrecije, pucanje ćelija oslobadja sekret. Nove ćelije nastaju deobom i sazrevanjem ćelija iz bazalnog sloja žlezdanih režnjića. Sekrecija lojnih žlezda je pod kontrolom polnih hormona.

                                    Slika1.

2.1.2 Epidermis

Epidermis je sastavljen od pločasto slojevitog epitela koji na površini oražava. Različite je debljine u raznim delovima tela. Najdeblji je u predelu dlanova, tabana i volarnih strana prstiju. Epidermis na ovim delovima nije samo deblji, već se i razlikuje po sastavu u odnosu na epidermis ostalih regija tela.

Razlikuju se slojevi :

  1. Stratum basale,
  2. Stratum spinosum,
  3. Stratum granulosum,
  4. Stratum lucidum i
  5. Stratum corneum,

Ovi slojevi predstavljaju različite stadijume evolucije ćelija u procesu keratinizacije.

Slika 2.

Slika 3.

Stratum basale

Ovaj sloj je sastavljen od jednog reda cilindričnih ćelija koje leže upravno na bazalnu membranu. One imaju tamno bazofilnu citoplazmu i ovalno ili izduženo jedro. Sadrže pigment melanin. Stalnim umnožavanjem i stvaranjem novih ćelija koje migriraju prema površini epitela one osiguravaju obnovu izumrelih epidermisa. Prosečno vreme obnove zdravog epidermisa traje od 26-28  dana. Brzina ciklusa obnavljanja je različita u raznim delovima kože. Ako se epidermis ošteti proces obnavljanja je kraći i iznosi svega 17-14 dana.

Stratum spinosum

Sastoji se iz 6-10 redova ćelija koje su najpre cilindrične  a idući prema površini postaju poligonalne i najzad spljoštene. To je istovremeno i najdeblji sloj epiderma. Ćelije ovog sloja se međusobno ne dodiruju, već su povezane naročitim končićima, međućelijskim mostićima-tonofibrilima. Međućelijski prostori ispunjeni su tkivnom tečnošću-limfom. Limfa sadrži belačevinaste i druge hranljive materije koje dolaze iz derma i koje služe za ishranu živih epidermalnih ćelija.

Stratum granulosum

Ovaj sloj se sastoji od 2 do 5 redova spljoštenih vretenastih ćelija. Jedro ovih ćelija je piknotično a citoplazma ispunjena granulama keratohijalina koje su bazofilne prirode. One se sintetišu u citoplazmi ovih ćelija.

U procesu keratinizacije granule stvaraju interfibrilnu supstancu u rožastim ćelijama, koja cementira tonofilamente.

Stratum lucidum

Ovaj sloj predstavlja tanku svetlu homogenu zonu između zrnastog i oražalog sloja. Uočava se samo u predelu dlanova i tabana gde je debela, a na ostalima delovima tela ne može se identifikovati. Ćelije u ovom sloju su spljoštene i granica između njih je nejasna. Jedra su slabo izražena ili nedostaju, a u citoplazmi ovih ćelija zapaža se polutečna supstanca, eledin.

Stratum corneum (rožasti sloj)

Sastoji se od više redova spljoštenih i oražalih ćelija, bez jedra sa zadebljalom membranom. Na svetlosnom mikroskopu se u ovom sloju vide dva morfološki različita podsloja: jedan tanak, kompaktan eozinofilni sloj, koji se lako boji eozinom (crvena boja) širok oko 5 mikrona i sastavljen od lamela rožastih ćelija.

2.1.3 Derm

U medicinskoj terminologiji poznat je i pod nazivom krzno. Od ovog sloja u velikoj meri zavisi kako će koža izgledati, jer su ovde smešteni najvažniji gradivni elementi kože. Pored nerava i krvnih sudova – kapilara, ovde su i dve vrlo bitne vrste kožnih žlezdi – lojne i znojne žlezde. One su obično smeštene oko korena dlaka, jer se i on nalazi baš u središnjem sloju kože.

Dermis se nalazi između epidermisa i hipodermisa i predstavlja oko 15 – 20% ukupne telesne težine čoveka. Dermis je gusto vezivno tkivo, čiju ćelijsku komponentu čine fibroblasti, plazmatici i makrofage, a ekstracelularni matriks fibrozni proteini uronjeni u hidratisani, polisaharidni gel.

Fibroblasti su osnovne ćelije dermisa. Oni stvaraju specifične konstituente ekstracelularnog matriksa i utiču na njihovu strukturnu organizaciju i metabolizam. U fibroblastima se odigrava biosinteza kolagena, elastina, glikozaminoglikana, proteoglikana, fibronek- tina (adhezivni protein koji pričvršćuje fibroblaste), laminin (adhezivni protein koji povezuje epitelne ćelije sa bazalnom membranom) i drugih proteina ekstracelularnog matriksa, koji koži daju potporu i elastičnost. Glavne komponente strukture dermisa su kolagen i elastin, vezivna tkiva, koja daju snagu i fleksibilnost i vitalni su deo zdrave, mladalačke kože. Ova vlakna su utisnuta u gelastu supstancu (koja sadrži hijaluronsku kiselinu), koja ima visoku sposobnost vezivanja vode i pomaže u održavanju volumena naše kože. Kolagen čini 70 – 80% mase dermisa. Glicin, prolin i hidroksiprolin su aminokiseline koje pretežno izgrađuju kolagen, koji pripada među najjače proteine u prirodi. Kolagen tipa I većinom izgrađuje vezivno tkivo, iako su prisutni i drugi tipovi kolagena.

2.1.4 Hipoderm

Ovaj potkožni sloj predstavlja vid izolacije oko dermisa, jer onemogućava gubitak toplote iz tela. Što deblji ovaj sloj, to je koža lica otpornija na spoljašnje uticaje i suprotno. Što je ovaj deo tanji, koža lica je osetljivija na promene, bilo spoljašnje ili unutrašnje prirode.

2.1.5 Keratinizacija

Keratinizacija je složen biohemijski proces u toku koga se ćelije bazalnog sloja epidermisa pretvaraju u orožale keratinizovane ćelije. Pri ovom procesu globulozni proteini ćelija spinoznog sloja transformišu se u proteine- keratine. Istovremeno sa sintezom molekula keratina nastaje citoliza ostalih organela citoplazme i iščezavanje jedra.

Stvaranje keratina počinje u ćelijama donjem sloja stratum spinozuma, i nastavlja se u ostalim slojevima epidermisa. Kako se ćelije bliže rožastom sloju, tenedencija ka agregovanju tonofilamenata je sve veća.

2.      Tipovi kože

Koža se s obzirom na hidrataciju i sadržaj lipida svrstava u 5 osnovnih kategorija: normalna, masna, suva, mešovita i osetljiva.

Slika 4.

3.1 Normalna koža

Kod normalnog tipa kože odnos masnoća i vode u koži je u ravnoteži, i neophodno je pravilnom negom kože održati ovu ravnotežu. U zavisnosti od uslova sredine ovaj odnos može varirati, pa normalan tip kože obuhvata i blago suvu ili blago masnu kožu. Folikuli su normalne veličine i koža obično nema nikakve nedostatake. Kod normalnog tipa kože, prema sredini lica, tipična je pojava folikula čija veličina varira od malih do srednjih samo na ivici T-zone uz nos. Uobičajeno, folikule nisu toliko vidljive prema obrazima ili na spoljašnjim delovima lica. Koža normalnog tipa je čista, fine teksture, gipka i glatke površine, dobro prokrvljena, sa idealnim pH.

 

3.2 Suva koža

Kod ovog tipa koža ne proizvodi dovoljno masnoća (lipida). Folikuli su obično mali i količine sebuma su minimalne. Ako su folikuli jedva uočljivi ili su veoma mali, to je pravi pokazatelj suvog tipa kože. Prirodna sekrecija masnoća u folikulima pomaže u zaštiti kože od spoljašnjih oštećenja i starenja. Suvoj koži je potrebna dodatna nega zbog nedostatka ove normalne zaštite. Suva koža je mnogo osetljivija jer su kiseli omotač i barijerna funkcija kože oslabljene zbog nedostatka lipida. Pravilna nega suve kože podrazumeva stimulaciju proizvodnje masnoća i zaštitu površine kože. Okluzivni proizvodi su teški, ostaju na površini kože i tako smanjuju gubitak vode. Ovi proizvodi zadržavaju vlažnost i štite najviši sloj kože koji se bori sa isušivanjem.

3.3 Suva koža naspram dehidrirane kože

Dehidratacija ili gubitak vode se javlja kod nekih ljudi zajedno sa suvom kožom, ali u suštini to je stanje koje se može videti kod svih tipova kože. Dehidrirana koža ima nedostatak vode, dok suva koža ima nedostatak masnoća. Važno je zapamtiti razliku jer čak i masna koža može biti dehidrirana i potrebno je hidrirati je. Dehidrirana koža izgleda istanjeno ili perutavo sa osećajem zatezanja i suvoće. Ponekad se opisuje kao hrapava ili papirasta kao hrapavi papir. Koža kojoj je potrebna vlaga brzo apsorbuje proizvode. Različiti unutrašnji i spoljašnji faktori kao što su lekovi, kafa, alkohol, sunce, preterana deskvamacija i teški proizvodi mogu dovesti do dehidratacije kože. Uzimanje dovoljnih količina vode i pravilna nega kože koja obuhvata hidrataciju kože sa ovlaživačima i humektansima može pomoći u smanjenju negativnih efekata suvoće i dehidratacije.

3.4 Masna koža

Masna koža poznata je i kao lipidna koža, a karakteriše je povećana proizvodnja sebuma (masnoća). Folikuli su veći i sadrže više masnoća. Ako su folikuli vidljivi ili uvećani preko celog lica, to je pokazatelj masnog tipa kože. Masni tip zahteva više čišćenja i eksfolijacije od drugih tipova kože. Ovaj tip je podložan pojavi nesavršenosti jer se pore lako zatvore sebumom i nagomilanim mrtvim ćelijama. Višak sebuma i nagomilavanje ćelija na površini mogu učiniti da koža izgleda zadebljano i bledo. Uobičajene su pojave mrlja i komedona. Veoma je bitna pravilna nega kože uz balansiranje proizvodnje masnoća primenom odgovarajućih kozmetičkih tretmana i proizvoda. Preterano čišćenje ovog tipa kože može učiniti stanje kože još gorim zbog skidanja kiselog omotača kože i iritiranja kože. Skidanjem masnoća sa kože, ona postaje neuravnotežena i zato se aktiviraju zaštitni mehanizmi tako da dolazi do povećanja proizvodnje lipida kako bi se kompenzovala suvoću na površini.
Bez obzira na tip kože cilj je da se postigne ravnoteža barijerne funkcije. Pravi tretman eksfolijacije i hidratacije na bazi vode pomoći će u održanju masne kože čistom i uravnoteženom. Masan tip kože ima i pozitivnu stranu, a to je da stari znatno sporije zbog zaštite koju joj pruža proizvedena masnoća. S druge strane, masna koža je sklonija aknama i raznim nepravilnostima na koži.

3.5 Kombinovana ili mešovita koža

Kombinovana koža može biti i masna i suva ili masna i normalna u isto vreme. T-zona kroz sredinu lica na čelu, nosu i bradi je masnija. Ova oblast ima više lojnih žlezdi i veće pore. Ostatak lica može biti ili normalan ili suv i može izgledati kao da se ljušti zbog dehidratacije ili nagomilavanja mrtvih ćelija kože. Na kombinovan tip kože ukazuju uočljivi folikuli (srednje veličine ili uvećani) van T-zone na obrazima. Kombinovana kožu treba izbalansirati i zato zahteva znatno više nege od normalne kože. Da bi se negovala kombinovana koža ravnoteža masti i vode se može postići tretiranjem masnih i suvih delova kože. Pravilna nega kože uključuje čišćenje i redovnu eksfolijaciju koja će pomoći da se koža očisti i da se umanje nesavršenosti. Proizvodi na bazi vode su najbolji za kombinovanu kožu. Treba izbegavati teške, grube proizvode, preterano čišćenje, i grubu eksfolijaciju kod svih tipova kože.

3.6 Osetljiva koža

Pojava osetljive (senzitivne) kože je sve učestalija, što je u vezi sa konstantnim izlaganjem kože spoljašnjim stimulusima, stresu, suncu i drugim nezdravim elementima. Osetljiva koža je stanje, ali je i genetski predisponirana. Senzitivnu kožu karakteriše ispucala, tanka koža i crvenilo . Potomci severnih Evropljana skloni su bledoj, svetloj koži koja je tanja i osetljivija. Lako se zarumeni i može postati crvena zbog cirkulacije koja se odvija bliže površini. Međutim i oni sa tamnijom kožom mogu imati prirodno osetljivu kožu, ali to nije toliko uočljivo. Osetljiva koža se lako iritira proizvodima i izlaganjem toploti ili suncu.Teleangiektazije ili kuperozna koža, koja se pojavljuje kao crveni, rastegnuti kapilari uočljiva je na osetljivoj koži. Rozacea i vaskularna stanja su uobičajena za osetljivu kožu. Ponekada su ova stanja protektivne, vidljive reakcije koje predstavljaju upozorenje da nešto iritira kožu. Fragilna ili tanka koža može biti i rezultat starenja ili lečenja. Kod svakoga koža može postati reaktivna i iritirana izlaganjem faktorima kao što su hemikalije, teški, grubi proizvodi, toplota, ili perutava od lošeg vremena.

4. Acne

Medicinski, termin “akne” (acne vulgaris) označava upalno oboljenje kože uzrokovano promenama u pilosebacealnoj jedinici (strukturi koja se nalazi u koži i sastoji se iz folikula dlake i njemu pridružene lojne žlezde).

Na razvoj ove bolesti utiče više uzroka, a mehanizam njenog nastanka je sledeći: Koža (odnosno lojne žlezde u njoj) prekomerno proizvodi sebum, zbog prevelike količine, deo sebuma ostaje u folikulu dlake umesto da izađe na površinu kože. Anaerobne bakterije koje izazivaju akne “napadaju” taj višak sebuma i njemu se razmnožavaju, a kada se povrh toga lojne žlezde zapuše usled zadebljavanja rožnatog (površinskog) dela kože, upala je gotovo neminovna.

Smatra se da su 4 faktora presudna u etiologiji akni:

  1. Hiperseboreja: akne počinju u pubertetu, kada počinju aktivnosti sebacealnih žlezda. Težina kliničke slike akni direktno je proporcialna količini izlučenog sebuma. Kod osobe sa teškim aknama nisu nađeni nikakvi poremećaji u sastavu sebuma, jedino je povećana količina izlučenog sebuma. Suzbijanje seboreje povoljno deluje na akne.
  2. Duktalna hiperkornifikacija (formiranje komedona): komedoni su strukture od sebuma i keratina koje se formiraju u u izvodnom kanalu sebacealne žlezde i folikulu dlake, i spečavaju izlučivanje sebuma. Keratinociti u komedonu povezani su dezmozomima što daje čvrstinu komedonu. Mogu biti otvoreni i zatvoreni. Otvoreni se nikada ne inflamiraju. Na vrhu često imaju crnu boju koja potiče od melanina. Samo se ovi komedoni mogu istiskivati. Zatvoreni komedoni nalaze se dublje u folikulu. Vide se kao male beličaste papule, često se inflamiraju. Prisustvo komedona neophodno je za dijagnozu akni.
  3. Naseljavanje mikroorganizama: u vreme puberteta aktviraju se sebacealne žlezde pa koža postaje masnija i pogodnija razvoju mikroorganizama. Posebno je značajno naseljavanje lipofilne bakterije Propionibacterium acnes (Cutibacterium acnes). Nema nikakve korelacije između težine kliničke težine kliničke slike akni i broja bakterija. Broj bakterija proporcionalan je količini izlučenog sebuma, tako da su brojnije na seboroičnim regijama i kod osoba sa masnijom kožom. Kada se propionibakterium aknes naseli ostaje doživotno. Ona je deo normalne kožne flore.
  4. Patogeneza infmacije: nije do kraja poznata. P. Aknes nalazi se samo u sebacealnoj žlezdi i na površini kože, nema je u dermu. Bakterija oslobađa niz enzima, proteolitičkih, lipolitičkih i saharolitičkih. Razgradni proizvodi nastali dejstvom ovih enzima difunduju iz sebacealne žlezde u derm i tamo izazivaju zapaljanje. Ovi razgradni proizvodi izazivaju hemotaksu različitih leukocita, najviše neutrofila, i aktiviraju imuni sistem. Na površini kože ovo se manifestuje kao zapaljenje. Akne obično prestaju posle pubreteta, ali faktori u važniji u etiologiji akni ne prestaju da deluju. Izlučivanje sebuma ostaje isto, P. Acnes se ne povlači, ali pojava akni prestaje.

U patogenezi akni najmanje je poznato zašto akne prestaju.

Slika 5.

4.1 Klinička slika akni

Predilekciona mesta za akne su seboroične regije. Kod mlađih osoba akne su uglavnom na licu a kod starijih na leđima. Akne se javljaju u pubertetu, kada pacijenti inače posvećuju mnogo pažnje svom fizičkom izgledu. Ne mogu se pokriti odećom, što ih čini nesrećnim. Sve promene kod akni mogu se podeliti na neinflamantorne i inflamirane. Inflamirane mogu biti zbog zapaljenja površine folikula ili zapaljenja dubljih slojeva folikula.

Neinflamirane lezije su otvoreni i zatvoreni komedoni, a ovakve akne se zovu acne comedonica ili punctata.

Kod zapaljenja površine folikula vidi se kratkotrajna eritematozna makula, folikularna, koja se brzo transformiše u papulu (acne papulosa). Papula se može transformisati u pustulu (acne pustulosa). Pustula puca, nastajne kratkotrajna erozija koja se brzo prekrije krustom. Krusta otpada bez ožiljka.

Kod zapaljenja dubljih delova folikula formisa se nodus (acne nodosa), čvrste konzistencije, bolan na dodir. Koža iznad nodusa je eritematozna. Centar nodusa kolikvira, formira se abces. Iako je ova šupljina ispunjena gonjem, kod akni uobičajeno je da se zove cista, a ovakve akne zovu se acne cystica, često su prisutni i nodusi i ciste, pa se ovavke promene zovu acne nodulocystica. Koža iznad abcesa puca, formira se fistula kroz koju izlazi gnoj. Fistula zarasta sa ožiljkom. Teške akne sa cistama i nodusima zovu se acne conglobata. Svi oblici sa dubokim zapaljenjem folikula ostavljaju ožiljke.

Slika 6.

Papula i Pustula

Papula (čvorić) je primarna eflorescenca u vi­du ograničenog površinskog izdignuća u odnosu na okolnu sluzokožu. Sastavljena je od epitela i krzna.

Papule su u osnovi najčešće kružne, ovalne ili poligonalne. Nekada su za podlogu pripojene širo­kom osnovom, a nekad su peteljkaste.

Papule mogu biti bele, žute, crne, plavičasto-crvene ili braonkaste. Boja papula se nekada ne razli­kuje od okoline.

Papule su po pravilu oštro ograničene od okoli­ne i čvrste su konzistencije.

Pustula (gnojnica, gnojanica) je primarne eflorescenca iznad nivoa okoline, u vidu šupljine ispu­njene gnojem. Pustula se razlikuje od vezikule sa­mo po tome što je ispunjena gnojnim sadržajem. I ova vrsta eflorescenci može da se lokalizuje intraepitelno ili subepitelno.

Pustule mogu biti primarne i sekundarne, pri­marne pustule su one koje su od početka formiranja ispunjene gnojem. Sekundarne pustule nastaju ako dođe do prodora mikroorganizama u vezikulu. Tada će se serozni sadržaj vezikule pretvoriti u purulentni. Zbog purulentnog sadržaja pustule su žućkaste, žuto-beličaste ili prljavo žute boje.

Pustule su najčešće veličine do pola centimentra.

Tvrdina pustule zavisi od količine tečnosti u njoj. Ako je šupljina pustule potpuno ispunjena gnojem, ona će biti tvrđa nego ako je gnoja manje.

Prskanjem pustule na oralnoj sluzokoži nastaju erozija. Posle prskanja pustule koja je lokalizovana na koži ili na rumenom delu usana, može nastati erodovana površina ili krusta. Krusta formirane od gnojnog eksudata su prljavo žute boje.

Papule su različite veličine, najmanje papule su veličine čiodine glave, a najveća 0,5 cm.

Papula ko­ja je veća od pola centimetra u prečniku naziva se tuber.

Slika 7.

4.2 Papulopustulosa

Acne papulopustulosa predstavljaju srednje težak oblik kod kojeg je uvek prisutno pojačano izlučivanje loja. Manifestuju mešovitom kliničkom slikom, što znači da uz komedone nalazimo i crvene bolne čvoriće odnosno papule veličine zrna, takođe  i gnojne mehuriće tj. pustule. Osim na licu, promene se mogu naći na leđima.

Ove akne javljaju se u naletima, eritemne su, konične i umereno bolne. Na nekima od njih se razvijaju superficijalne folikularne pustule-acne papulopustulosa. One spontano pucaju ili se za 2-5 dana sasuše. Duboke folikularne pustule infiltruju folikularni dermis. Nastaju cistični i bezbolni noduli do veličine lešnika koji mogu da fluktuiraju i međusobno konfluiraju-acne nodulo-cystica.

Neinflamirane lezije čine mikrokomedoni i makrokomedoni. Inflamirane lezije su papule i površne pustule, dok su duboke inflamirane promene duboke pustule i noduli. Teške inflamatorne lezije ostavljaju za sobom ožiljke, koji mogu biti atrofični ili keloidni.

Klinička slika akni se poboljšava pri izlaganju suncu, a pogoršava predmenstrualno, kod pojačanog znojenja i stresa.

Slika 8.

4.3 Ožiljci od akni

Oni su obično rezultat upala, do kojih dolazi kada se pore u koži napune gnojem. Pora se nadima, što dovodi do oštećenja zida u folikulu. Ukoliko su oštećenja plitka i manja, obično lakše i brže zarastaju. Ali ako je pora duboka, inficirani materijal može se izlije u okolno tkivo, stvarajući dublja oštećenja. Koža pokušava da popravi ova oštećenja formiranjem novih vlakana, koja obično nisu tako glatka i besprekorna kao i „originalna“ koža. Tokom procesa ozdravljenja, telo proizvodi kolagen – ako ga proizvodi premalo ili previše, tada nastaje ožiljak.

Vrsta ožiljka zavisi od količine kolagena. Ukoliko proizvodi previše, nastaju naslage tkiva i koža na tom mestu postaje gruba, vidljiva su zadebljanja ili fleke crvene ili smeđe boje. Ukoliko ipak organizam proizvodi premalo kolagena, na koži ostaju veće ili manje rupice, koje su mnogo češća pojava.

Mogu biti atrofični i hipertrofični. U velikim ožiljcima moguće su kalcifikacije (taloženje kalcijum karbonata). Izrazito hipertrofičan ožiljak zove se keloid.

Kod teških akni mogući su ožiljci u vidu mostića, zvani premošćeni ožiljci. Oni su specifični za akne.

4.4 Prevencija nastajanja ožiljaka od akni

Lečenje akni na adekvatan način može sprečiti pojavu ožiljaka od akni, kada se bira terapija za lečenje od akni treba se uzeti u obzir koliko dugo postoje i o kakvim je aknama reč. Savet je da se akne ne diraju i ne istiskuju samostalni, često ožiljci od akni nastaju upravo zbog neadekvatnog lečenja i ceđenja akni kod kuće.

  • Icepick-ožiljci su veoma uski, izuzetno duboki ožiljci. Izgledaju kao da je u kožu utisnuta ledenica. Najzahtevniji su za tretmane.
  • Boxscar- široki ožiljci na oštrim ivicama, oblikom podsećaju na udubljenu kocku po čemu su i dobili ime
  • Rolling scar, radi se o ožiljcima različite dubine sa nejasnim ivicama, zbog čega daju koži talalsasti izgled.Slika 9.

Kod akni i bubuljica, površinski sloj kože je najugroženiji, jer se najveća trauma zapaljenskog procesa ocrtava upravo na njemu. Akne i bubuljice kod žena mogu biti izazvane povećanim lučenjem estrogena tokom menstruacije, kao i tokom trudnoće i, u manjoj meri, tokom menopauze. To su hormonske akne. Doktori ponekad prepisuju pilule za kontracepciju, koje ženama mogu da pomognu u regulaciji nivoa hormona i smanje simptome akni, ali neke ipak ne mogu ukloniti, što dovodi do pojave ožiljaka. Žene usled hormonalnog disbalansa, mogu doživeti razvoj akni prvi put u životu u 20-im godinama, pa čak i u 30-im što psihologiji žene nikako ne pogoduje, jer baš u tom dobu ove promene na koži mogu izazvati razne psihičke posledice i nezadovoljstvo.

Akne posle 20-te godine povezuju se sa sindromom policističnih jajnika i inotolerancijom na glukozu ili insulinskom rezistencijom, neophodno je lečenje od strane endokrinologa.

5. Psihodermatološke akne

Psihodermatologija je relativno nova disciplina u psihosomatskoj medicini koja se bavi interreakcijom uma i kože. Ove dve discipline su povezane prirodno  već na embrionalnom nivou preko ektoderma. Zaista, postoji vrlo kompleksno međudelovanje između kože, neuroendokrinog i imunološkog sistema. Koža reaguje i na spoljašnje i na unutrašnje stimuluse; koža oseća i integriše znakove spoljašnje životne sredine i prenosi unutrašnja stanja organizma u spoljašnji svet koji ga okružuje.

Tačna učestalost  kožnih oboljenja,  gde psihološki faktori utiču na kožu i pojavu bolesti kože se ne zna, ali se ocenjuje da 25% do 33 % bolesti kože nastaju pod uticajem  različlitih stadijuma psiholoških poremećaja. Naučnici su dokazali, sa druge strane,  da stimulusi koje koža prima mogu uticati na imunološki, endokrini i nervni sistem na lokalnom i centralnom nivou.

STRES predstavlja unutrašnju i spoljašnju silu koja preti da poremeti homeostatsku ravnotežu organizma. Organizam ima sposobnost da se prilagodi akutnim homeostatskim izazovima; međutim, hronicitet  dovodi do iscrpljenosti i bolesti kože ili do reaktivacije već postojećih dermatoza. Stres aktivira dva glavna neuronalna puta: hipotalamično-hipofizarno-adrenalnu osu i simpatički nervni sistem. Identifikacija spoljašnjeg stresa u mozgu  rezultira aktivacijom paraventrikularnih nukleusa i hipotalamusa i locus ceruleus-a. Corticotropin -releasing faktor se izlučuje u hipotalamusu i transportuje kroz portalnu cirkulaciju do hipofize gde indukuje oslobađanje adrenokortikotropnog hormona  iz prednjeg režnja hipofize u opštu cirkulaciju. Ovo dovodi do lučenja glukokortikoida i kateholamina iz nadbubrežne žlijezde.   Kortizol deluje kao negativna povratna informacija na hipotalamus i sprečava dalje oslobađanje kortikotropnog – realising  (oslobađajućeg) faktora. Ćelije locus ceruleus-a aktiviraju simpatički sistem što rezultira lučenjem adrenalina i norepinefrina. I kateholamini i kortizol imaju snažne efekte na imuni sistem. Oni moduliraju ćelije koje prezentuju antigene i makrofage i inhibiraju njihovu aktivnost i produkciju interleukina – IL-12 i IL-18. Oni takođe posreduju u diferencijaciji „naivnih“ T-helper ćelija (TH)  u TH2, na štetu razvoja TH1. Ovo predstavlja ravnotežu ka humoralnom imunitetu i aktivira B ćelije, mastocite i eozinofile što posedično  pojačava alergijski inflamatorni odgovor. Nervni završeci senzornih nerava u koži oslobađaju neuropeptide, kao što su calcitonin gene-related peptide i substanca P, koji imaju različite efekte na lokalni inflamatorni odgovor.

Klasifikacija:

Psihofiziološke bolesti: bolesti kože su uzrokovane ili do egzacerbacije  (vraćanja) dolazi zbog pishološkog stresa. Iskustvo pacijenata pokazuje jasnu i hronološku povezanost između stresa i egzacerbacije bolesti. Akne spadaju u tu grupu bolesti.

Dermatološke bolesti  sa psihijatrijskim simptomima: emocionalni problemi su više izraženi kao posledica  kožnog oboljenja i psihološke posledice su mnogo jače nego prvo nastali  fizički problemi na koži.

 

5.1 Terapuetski pristupi

Glavni pristup psihodermatološkim bolestima je empatički: dobar odnos lekar-pacijent i timski pristup koji podrazumeva saradnju  psihijatra, dermatologa. Cilj lečenja  je da se poboljša funkcionisanje pacijenta, smanji fizički stres, poboljša poremećaj spavanja, kontrolišu psihijatrijski simptomi kao što su anksioznost, depresija, socijalno povlačenje i izolacija i nizak nivo samopoštovanja.

Upotrebljavaju se i farmakološki i nefarmakološki terapijski modaliteti. Koriste se antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici i topikalni dermatološki preparati. Antiderpresivi i SSR-i  (selektivni inhibitori preuzimanja serotonina) pokazuju svoj efekat kroz antihistaminski, antiholinergički efekat i kroz blokadu lučenja serotonina. Antipsihotici se upotrebljavaju kao monoterapija ili za pojačanje dejstva drugih lekova, kod pacijenata sa iluzijom parazitoze i mnogo češće kod trihotilomanije.

Od nefarmakoloških  tretmana se koriste suportivna psihoterapija, kognitivna bihejvioralna terapija, hipnoza, relaksacioni trening, biofeedback, terapija stresa…

5.2 Dermatilomanija

Dermatilomanija, opsesivno kopanje kože, ekscizija akni ili patološko grebanje ili stiskanje kože koje spada u grupu poremećaja navika i nagona. Ponekad se dešava da osoba pati godinama, često posećujući dermatologe, sve dok se ne prepozna ključni uzrok takvog stanja njegove kože. To je poremećaj koji karakterišu ponavljajuće radnje kopanja sopstvene kože tela ili lica. Ljudi koji pate od ovog problema najčešće stvaraju rane na licu, ali i na drugim mestima na telu koji mogu biti u fokus grebanja. Ove osobe oštećuju potpuno zdravu kožu, mladeže, akne ili bilo koju promenu koju primete na telu. Kopanje po telu vrši se ekserima ili zubima, ali nije neuobičajeno da ljudi u tu svrhu koriste pincete, makaze ili druge mehaničke predmete. Vreme provedeno na kopanju je individualno, za neke je to svaki dan u nekoliko navrata, na kraće vreme, dok za neke ljude primećujemo da nakon nekoliko sati samoće za posledicu ima primetnu promenu na koži. Tada osoba gubi realnu predstavu o vremenu, kopajući, a da nije potpuno svesna radnje.

Ljuštenju kože prethodi visok intenzitet emocionalnog izražavanja, emocionalna napetost i često bes. Svrab nije neuobičajen.

 

5.3 Klinička slika

Osoba koja pati od dermatilomanije obično oseća napetost i nemir pre nego što se počeše. Obično oseća potrebu da ogrebe područja tela na kojima primećuje (često vrlo blagi) defekt kože (bubuljica, crvenilo kože, kraste, ožiljak itd.). Najčešće pacijenti sa dermatilomanijom grebu kožu po licu, ali može doći i do oštećenja kože na leđima, grudima, stomaku, rukama ili nogama.

Prema različitim studijama, dermatilomanija je povezana sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem, i upoređuje sa zavisnošću. Ovaj poremećaj se može lečiti bihevioralnom psihoterapijom u kombinaciji sa farmakološkim tretmanom.

Grebanje po koži može izazvati infekciju, oštećenje tkiva ili septikemiju. Neka upala mogu biti toliko jaka da je potrebno transplantirati oštećenu kožu. Ozbiljna oštećenja kože mogu čak izazvati epiduralne apscese ili povrede opasne po život.

5.4 Pojava dermatilomanije

Iako se poremećaj čačkanja kože može javiti u svakoj dobi, najčešće je to u adolescenciji. Oko 75% osoba koje pate od ovog poremećaja su žene. Osobe sa dermatilomanijom su privučene abnormalnostima svoje kože, poput akne, komedona, pilonidalni sunus (urasla dlaka). Sledi serija ponašanja koje dovodi do ranice koja se upali, krvari zatim ostavlja ožiljak. Ova bolest nije direktno povezana samo sa stresom, osobe rade to sebi zbog ideala lepote koji im je nametnut i pokušavaju da se uklope u taj kalup „idealne kože“.

6. Poseta dermatologu

Jedna od zapanjujućih stvari u dermatologiji je da koža može da služi kao prozor za zdravlje tela. Dermatolog može da posumnja da li je određeni hormonski sistem van ravnoteže, zatim labaratorijski testovi mogu da potvrde da li je to slučaj. Zapravo, redovno posete dermatologu mogu biti ključne za očuvanje zdravlja.

 

6.1 Terapija akni

6.1.1 Opšta terapija

Antiobotici: u opštoj terapiji akni daju se tratraciklini. Ne deluju na p. Aknes nego inhibiraju kretanje makrofaga ka žarištu zapalaljenja, i tako smanjuju zaplanjenje kod akni. Ostali antibiotici retko se koriste a deluju direktno na propionibakterium aknes.

Antibiotici koji se najčešće daju su: doksiciklin, limeciklin, minociklin, klindamicin, eritromicin, dovicin.

Izotretinoin je oralni retionid, derivat vitamina A. To je najjači poznati lek za akne. Ima brojna neželjna dejstva pa se koristi samo za najteže oblike akni. Izotretionin smanjuje žlezdu sebuma i ona se više nikada ne vraća na početni nivo. Terapija traje oko 6 meseci. Posle doze od 1mg po kg telesne težine sebacealna žlezda se smanji i više nikada ne vraća na početnu veličinu. Ako se akne jave posle terapije nikada nisu onako teške kao pre terapije.

6.1.2 Lokalna terapija

Benzoil peroksid: ne utiče na sekreciju sebuma. Kao i svi peroksidi oksidaciono je sredstvo i smanjuje broj bakterija. Deluje komedolitički. Koristi se za sve tipove akni. Terapija se počinje sa 5% kremom, ako ga pacijent toleriše može se dati 10%-ni krem. Neželjna dejstva su jaka iritacija, deskvamacija, izbeljivanje dlake, retko izbeljivanje kože.

Tretinoin: tretinoin je retinoid za lokalnu upotrebu. Smanjuje sekreciju sebuma i tako popravlja akne. Nema direktno dejstvo na bakterije, broj bakterija se smanjuje posredno, zbog srekecije sebuma. Deluje komedolitički. Koristi se za sve tipove akni. Skuplji je od benzoil peroksida. Neželjeni efeksti su umerena deskvamacija.

Primer: Airol krema

Antibiotici: obično se koriste klindamicin, tetraciklini i hloramfenikol, enbecin, stanicid. Ne deluju na komedone i ne utiču na sekreciju sebuma. Deluju na bakterije i tako smanjuju zapaljenje. Koriste se samo za inflamatorne promene. Tetraciklini su antibiotici koji inhibiraju kretanje neutrofilnih granulocita i tako smanjuju zapaljenje. Većina bakterija je rezistentna na tretracikline, (osim intraceelularnih), pa je njih antibiotski efekat minimalan.

Stariji preparati sa sumporom, salicilnom kiselinom i rezorcinom. Sumpor smanjuje sekreciju sebuma i tako popravlja akne. Istovremeno je komedogen što može izazvati pojavu komedona. Salicilna kiselina je keratolitik, istranjuje st.korneum i tako olakšava izlazak sebuma što popravlja kliničku sliku akni. Rezornin je antiseptik, smanjuje broj bakterija i tako pozitivno deluje na kne.

Azelaična kiselina deluje toksično na propionibakterium acnes, i tako poboljšava akne.

7. Uloga kozmetičara

Većina ljudi smatra da dobro poznaje svoju kožu, međutim u praksi se dešava da klijenti ne znaju kako aplikovati preparate, za svakodnevnu upotrebu biraju neodgovarajuću kozmetiku koja nije pogodna za njihov tip kože, koriste preagresivne metode ili komedogenu kozmetiku. Mi smo tu da edukujemo klijente o pravilnoj nezi kože.

Tek kada se reše akutni problemi dolazi se kod kozmetičara da se saniraju posledice (oziljci, hiperpigmentacije), kozmetičar može rešavati blaže oblike akni, međutim kozmetički tretmani su nega a ne terapija akni. Sem tretmana, kreiramo individualnu kućnu negu koja prati sam oporavak i poboljšava sam izled kože. Kreme na bazi gline, ihtiola, retinola ili AHA i BHA kiselina. Da bi se potencirali efekti tretmana, potrebno je nastaviti sa svakodnevnom primenom adekvatne kućne nege.

Od velikog je značaja ne koristiti preagresivne proizvode, time oštećujemo hidrolipidni sloj tj. Preagresivnim metodama oštećujemo zaštitnu barijeru kože, koža gubi vlagu i ostale nutritijente koji su joj potrebni, samim tim je koža podložnija upalama.

Tkivo kože sastoji se od mnogo vrsta ćelija, od kojih je svima potrebna adekvatna količina vode da bi pravilno funkcionisale.

Koža za nas obavlja mnoge važne funkcije: pomaže nam da eliminišemo toksine, regulišemo telesnu temperaturu, pruža nam osećaj našeg okruženja kroz taktilne i temperaturne senzacije i, što je najvažnije – koža deluje kao zaštitna barijera kako bi zadržala štetne stvari kao što su mikroorganizmi i iritanti iz našeg okruženja od ulaska u naše telo.

Suva koža je manje elastična i male praznine se mogu otvoriti između ćelija u spoljnim slojevima kože – što čini barijeru manje čvrstom za sprečavanje ulaska štetnih stvari u našu kožu. To može dovesti do crvene, iritirane, perutave kože koja svrbi ili koja je osetljiva i reaktivna.

Hidro-lipidni sloj ili zaštitni film koji se sastoji od vode i lipida (prirodnih ulja i masti) na površini kože – usporava isparavanje vlage, štiti od spoljnih uticaja i održava pH nivo kože u tačnim granicama, minimizirajući rizik od infekcija.

Problem je, međutim, u tome što je nivo vlage u koži vrlo podložan promenama. Klimatski uslovi – vrućina, suvoća, zagađenje, klimatizacija – i stil života i prehrambene navike, poput upotrebe alkohola, duvana i loše ishrane – mogu imati štetne posledice na prirodnu odbranu naše kože. Neadekvatna kozmetika, komedogena i kozmetika kojoj je istekao rok može biti iritans.

Bez obzira na tip kože, važnost hidrirane kože ne može i ne sme se zanemariti.

Kada je kućna nega u pitanju moramo hidrirati kožu, hidrirana koža takođe pomaže u borbi protiv masnoće. Dehidrirana koža proizvodi više ulja jer nadoknađuje nedostatak vlage.

Dehidrirana koža je takođe manje otporna na iritacije iz okoline. Kada je koža potpuno hidrirana, ona se može efikasnije boriti i isprati toksine sa kože – jer ćelije dobijaju maksimalnu količinu hidratacije koja im je potrebna da najbolje funkcionišu.

Kada naše telo ne funkcioniše pravilno jer nije dovoljno hidrirano, nije u stanju eliminisati toksine tako lako, što može dovesti do pojave problema sa kožom. Neki problemi sa kožom povezani sa toksinima uključujući i akne.

Postoji potpuno pogrešno uverenje da je najbolji način delovanja protiv masne kože pokušati da je isušite (korišćenjem oštrih sredstava za sušenje i sredstava za čišćenje na licu). Lišavanjem svojih prirodnih ulja, koža onda počinje pojačano da luči sebum kako bi nadoknadila ovaj nedostatak –  i to dovodi do još masnije kože.

Ne preporučuje se česta upotreba pilinga, kombinovanje različitih sastojaka nije uvek dobra ideja. Kombinovanjem retinoida i kiselina može se pogoršati sam izgled kože.

7.1 Tretmani

Izloženost zagađenom vazduhu, ultraljubičasto zračenje, duvanski dim samo su neki od negativnih spoljašnjih uticaja sa kojima se koža bori, tu su i ostaci šminke na koži koji zapušavaju pore, usled čega dolazi do brojnih iritacija kao što su komedoni, akne ili drugi zapaljenski procesi. Svi ovi faktori čine da se struktura kože zadebljava, pore se pune, lice gubi svežinu i poprima umoran izgled.

Klasičan treman lica podrazumeva dubinsko čišćenje kože, prilikom kog se uklanja sloj mrtvih ćelija na licu i odstranjuje nečistoća nagomilana u porama.

Pored toga, ova metoda omogućava dublju penetraciju aktivnih supstanci u kožu, kako preparata koji se koriste u toku samog tretmana, tako i onih koji se koriste u sklopu kućne nege.

Svi tretmani lica koje mi kozmetičari izvodimo započinju preglednom kože, uzimanjem anameze, zatim određujemo sta je potrebno za tu problematiku i kako nastaviti dalje lečenje.

Još jedan „tretman“ za ožiljke od akni je jednostavno prihvatanje sebe.

Klasičan higijenski tretman

Higijenski tretman lica započinje se prvo uklanjanjem šminke, krema i tragova drugih preparata sa tvoje kože. U ove svrhe se koristi posebno mleko ili losion za čišćenje lica koji dezinfikuje kožu.

Nakon što je sa kože uklonjena šminka i nečistoće, bira se piling u skladu sa tipom kože, kada su upaljenski procesi u pitanju izbor uvek pada na enzimski piling koji će ukloniti površinski, debeli sloj mrtvih ćelija kože i tako spremiti kožu za naredne korake.

Kada je piling gotov prelazi se na korak koji obuhvata parenje lica vapozonom, koji, pored toga što će te opustiti, ima glavnu ulogu u otvaranju pora. To je neophodno kako bi se koža dubinski očistila, nastavljamo sa komedoekspresijom manuelno ili aparaturno izbacujemo sve nečistoće iz pora. Darosnvalom dezinfikujemo kožu, vršimo epitelizaciju i stimulaciju kože, uz pomoć ozona. Darsonval poboljšava ishranu kože i eliminaciju štetnih produkata. Deluje antibakterijski. Sledi umirujuća maska na bazi gline ili aloe vere.

Ovaj tretman prethodi svim tretmani da bi se koža negovala, i da bi aktivni sastojci mogli da prodru u dublje slojeve pore moraju biti čiste. Da bi rezulati kulminirali mora se ispoštovati cela procedura.

Derma pen

Mezoterapija mikroiglicama podmlađuje kožu prirodnim putem, ublažava bore, ožiljke i strije i ima lifting efekat na koži. Prilikom dermapen tretmana, u duboke slojeve kože se ubacuju hijaluronska kiselina, vitamini, minerali i drugi mezoterapijski kokteli. Prednost dermapena u odnosu na ostale slične aparate je u tome što su njegove mikroiglice pet puta tanje i sto puta gušće.

Aparat dermapen sadrži veliki broj mikroiglica za jednokratnu upotrebu sa posebnom tehnikom višestrukih uboda po koži.

​Višestruki kontrolisani ubodi stimulišu proliferaciju kolagena i elastina. Uređaj dermapen koristi sterilne hirurške iglice posebno konstruisane za aparat. Automatski pokreti umanjuju bol i osećaj neprijatnosti na licu, te ujedno osiguravaju i brže vreme oporavka.

Dermapen stvara na koži kontrolisane i programirane mikropukotine. Time stimuliše kožu da sama reaguje na regeneraciju i da stvara nova elastična i kolagena vlakna na prirodan način. Zavisno od dužine iglica, dermapen može postići mnoštvo povoljnih rezultata. Ti rezultati se kreću od rešavanja problema sa površinskom hidratacijom kože i poboljšanja apsorpcije kozmetičkih preparata, sve do tretiranja i lečenja ozbiljnijih problema.

​Iglicama može da se povećava dužina. Koja će dužina iglica biti zavisi od indikacija i potreba klijenta. Iglice prodiru kroz kožu pod uglom od 90 stepeni. Stimulacijom kože podstiče se pojačana proizvodnja kolagena i elastina u fibroblastima, pa je efekat trajniji, a regeneracija brža.

​U toku tretmana se postepeno ubacuje koktel, kako bi penetracija bila potpuna i efektna. Dubina iglica i sastav koktela koji se ubacuju zavise od regije koja se tretira i efekta koji se želi postići tretmanom. Površine kao što su regija oko očiju, čelo i vrat se rade sa kraćim mirkoiglicama, dok se obrazi i delovi tela rade dužim iglicama.

Hemijski piling

Hemijske metode pilinga razlikuju se po upotrebljenom agensu za izvođenje postupaka a samim tip i po mehanizmu delovanja koji može biti: eksfolijativan, abrazivan, keratolitički, nekrotičan i kaustičan. Postoje tri vrste hemijskog pilinga kože: površinski, srednje duboki i duboki.  U zavisnosti od problematike biramo jačinu pilinga, više ponavljanih površnih pilinga može dati slične rezultate kao duboki piling, uz manje rizika i brži oporavak pacijenata.

Slika 10.

Podela pilinga:

  • Tca- trihlorosirćetnom kiselinom
  • Aha-alfa hidroksi voćnim kiselinama
  • Fenolnim rastvorima
  • Primenom proteolitičkih enzima

Hemijski piling je meotda uklanjanja spoljašnih, površinskih slojeva kože delovanjem hemijskog agensa. Koža reaguje na nastalu promenu pokušavajući da je sanira, tako da se reparira formiranjem novog sloja na mestu prethodno uklonjenog.

Efikasnost hemijskog pilinga zavisi od nekoliko faktora: vrste hemijskog agenasa, koncetracije u kojoj je primenjen, dužine delovanja , da li se tretman izvodi sa ili bez okulzije, debljine kože i dali je prethodno rađen neki tretman.

Agensi za izvođenje hemijskog pilinga su supsatance koje dovode do nekroze slojeva kože i stimulišu njene regenerativne sposobnosti.

Izvođenje površnog pilinga uklanjaju se u većini slučajeva slojevi epidermisa, retko ceo epidermis. Terapijski efekat je stimulisanje regeneracije epidermisa i obnavljanje keratinocita. Koristi se glikolna kiselina (koncetracija 20-30%) i salicilna kiselina (koncetracija 10-20%).

Srednje duboki piling uklanja ceo epidermis, a kod dubokog pilinga uklanja se ceo epidermis i gornji slojevi dermisa i zato se primenjuje na manjoj površini kože radi uklanjanja aktiničnih keratoza, ožiljaka i dubokih bora. Kod primene dubokog pilinga postoji rizik od pojave hipo ili hiperpigmentacije ili  trajne promene teksture kože.

Kiseline koje su se pokazale kao najdelotvornije u tretmanima aknozne kože:

  • Glikolna kiselina (Aha) – Najviše je ima u mladim delovima biljaka, šećernoj trsci i voću (grožđu, jabukama)
  • Laktična kiselina (Aha) Mlečna kiselina povećava proizvodnju keramida preko keratinocita i hidrira površinski sloj kože, formira barijeru nad njim sprečavajući dehidrataciju. Ima svojstva izbeljivača, pomaže da se postigne ravnomeran ton kože uklanjanjem fleka poreklom od melanina
  • Salicilna kiselina (Bha) – Salicilna kiselina prodire u dublje slojeve kože, ima snažno protivupalno i antibakterijsko dejstvo te deluje komedolitički
  • Azelaična kiselina- Zasićena dikarboksilna kiselina koja se uglavnom dobija iz žitarica pšenice, ječma i raži. Ona ne pripada ni Aha ni Bha kiselinama ali se koristi kao eksfolijant. Ima antimikrobno, protivupalno i keratolitičko dejstvo, a sprečava i pojavu komedona i sadrži antioksidanse. Deluje na kožu poput salicilne kiseline i retinola ali ima tendenciju da manje iritira kožu.

Na prvom mestu, azelainska kiselina blokira sintezu bakterija koje izazivaju   akne i regulišu stvaranje ćelija kože. Ovime se sprečava gomilanje izumrlih ćelija kože unutar pora i na površini kože što znači da ne nastaju ni zatvoreni ni otvoreni komedoni. Kada se kombinuje sa salicilnom kiselinom može biti jednako efikasna, ako ne i efikasnija, od retinoične kiseline a njihova kombinacija ne uzrokuje crvenilo i perutanje.

Azelainska kiselina takođe sprečava preteranu proizvodnju melanina i time sprečava nastanak fleka i pegica dok istovremeno posvetljuje postojeće koje su umerenog intenziteta.

 

Mikrodermoabarazija

Mikrodermoabrazija je aparaturna metoda sasvim bezbolna,  aparat radi na principu vakuma i dijamantske glave, nastavci se prilagođavaju stanju kože. Vakum usisava deo kože na kojem se deluje i na taj način ostranjuje sve nečistoće i mrtve ćelije sa površine kože, ovim postunkom skidamo sloj izumrlih ćelija i omogućavamo bolji prodor preparata. Mikrodermoabarazija je polazna osnova za rešenje hiperpigmentacije , može se raditi kao samostalni tretmani, najbolje dejstvo se dobija kada se kombinuje sa drugim tretmanima.

Slika 11.

Fitopiling

Odlična je zamena za hemijske pilinge, sadrži biljne elemente samim tim je manji rizik od alergija. Efekti su brzo vidljivi, proces ne traumatira tkivo i nije potreban dugi oporavak kao kod mikrodermoabarazije. Akrivni sastojci prodiru dublje, delujući na sve slojeve epiderma, vrši brzu eksfolijaciju smanjujući višak sebuma, vraća prirodnu ravnotežu kože.

Sam piling je zasnovan na morskim i slatkovodnim algama, fitoplaktonu, slatkovodnom sunđeru i raznim lekovitim biljkama.

 

Mezoporacija

Mezoporacija je moderna tehnika koja omogućuje brže i dublje prodiranje aktivnih supstanci i aktiviranje metabolizma u dermisu. Ova estetska metoda primenjuje pulsne  struje, koje stvaraju elektromagnetno polje koje otvara privremene kanale (mezopore) u lipidnom sloju u epidermu, čime omogućava prolaz aktivnih supstanci u žive slojeve kože. Sam metod zasniva se na fenomenu elektroporacije, koga su naučno potvrdili dr Peter Agree i Dr Roderick Mac Kinnon i za to 2003. godine dobili Nobelovu nagradu u oblasti Hemije. Mezoporacija, još poznata i kao mezoterapija bez igle ili neinvazivna mezoterapija, kako i sami nazivi kažu, predstavlja bezbolnu alternativu klasičnoj mezoterapiji koja podrazumeva ubacivanje aktivnih supstanci u dublje slojeve kože putem mezoterapijskih iglica.

Cilj mezoporacije je ubacivanje u kožu kozmetički aktivnih supstanci , koje klasičnim nanošenjem utrljavanjem u kožu, ne bi prošle epidermalnu barijeru i samim tim se ne bi postigao željeni efekat. Naime, u toku klasičnih bioloških tretmana svega 10% aktivnih supstanci koje koristimo u radu, može da dopre do dubljih slojeva kože. Mezoterapija bez igle omogućava povećanje  apsorpcije aktivnih sastojaka  sa 10% na 90% na dubini  od 1 cm, i 65% na dubini od 6 cm.

Aktivne supstance koje koristimo: Klindamicin gel, akne piel 1

Nakon svakog tretmana zabranjeno je izlaganje suncu, upotreba saune, solarijuma i odlazak u teretanu. Prekomereno znojenje može dovesti do zapaljenja kože.

 

Biostimulativni laser

Biostimulativnim laserskim tretmanima deluje se na upalni aknozni proces, ispoljavanjem snažnog antiinflamatornog i analgetskog dejstva. Uništavaju se bakterije, stimuliše se stvaranje antitela i imunološkog odgovora. Dolazi do povlačenja akni, uspostavljanja fiziološke pH vrednosti kože i obnove oštećene zaštitne funkcije kože.

Biostimulativni laser pojačava cirkulaciju krvi u krvnim sudovima, ubrzava ćelijski metabolizam i povećava količinu kiseonika u krvi. Dolazi do stimulacije porfirina u ćelijama, što dovodi do sinteze hemoglobina u organizmu. Višak kiseonika zatim dovodi do poboljšanja metabolizma, bolje propustljivosti ćelijske membrane i znatno bolje razmene materija.

Dinamika rada biostimulativnim laserom je 2-3 puta nedeljno. Tretman traje 30 minuta. Za svako patološko stanje se određuje doza lasera. Radi postizanja maksimalne doze i kumulativnog efekta, potrebno je uraditi 15 tretmana (2-3 tretmana nedeljno, u trajanju od 30 do 45 minuta po tretmanu).

Slika 12.

Fotodinamska terapija

LED terapija podrazumeva usmeravanje LED svetla odredjene boje na kožu. Obzirom da svako svetlo imaja svoju frekvenciju, prodire do različite dubine kože tako da je ovom terapijom moguće sanirati različite probleme.

Plavo svetlo je talasne dužine 420nm, Fotodinamska terapija za lečenje akni koristi LED svetlo plave boje zbog njegovog baktericidnog dejstva. Glavni uzročnik akni je bakterija Propionibacterium acnes. Dejstvo terapije se zasniva na apsorpciji svetlosnog zraka od strane porfirina, supstance koja je proizvod ove bakterije. Kao dodatni fotosenzibilišući agens može se koristiti maska od aminolevulanske kiseline. Istim mehanizmom se značajno smanjuje rad lojnih žlezda, čime se smanjuje šansa za ponovno nastajanje akni.

Fotodinamska terapija traje 20 – 30 minuta, prijatna je i relaksirajuća. Može se primenjivati kao samostalna procedura ili nakon higijenskog tretmana lica, mikrodermoabrazije i injekcionih tretmana. Led terapija je bezbolna, brza i efikasna. Nema prisustva štetnog UVA i UVB zračenja. Ponekad se u procedure uključuju specijalne peptidne maske koje pojačavaju dejstvo tretmana.
Nakon LED terapije, koža će biti osetljiva na UV zračenje.

Slika 13.

Krioterapija

Krioterapija koristi se tako što se u zamrznutu kožu, direktno u ožiljak ubruzgava injekcija kortizona. Neophodno je da se svaki ožiljak tretira zasebno, tako da se regeneracija kože obavlja jako sporo. Ova metoda je prevaziđena jer prilikom uklanjanje problematike nepotrebno oštećuje zdravo okolno tkivo.

Dermatohiruške procedure

Kod težih oblika akni nekada je dermatohirurgija neophodna. Kada uklanjamo promene bitno je sve ukloniti, što podrazumeva i uklanjanje omotača odnosno kapsule, nekada je ekstrakcija potrebna da bi mogućnost recidiva bila svedena na minimum. Nakon dermatohiruskog dreniranje ciste vrši se dezinfekcija, ispira se fiziološkim rastvorom, zatim antiseptičkim sredstvom i sterilnim gazama upakujemo drenirano tkivo.

 

 

7.2 Neadekvatna nega

Komedoni

Pojam komedon odnosi se na sva „ispupčenja“, neravnine i nepravilnosti na koži. Komedoni za razliku od akni, koje su zapravo upalni procesi kože i koje su (uglavnom) bolne, nisu bolni. Najčešće nisu jasno definisani i jasno vidljivog sastava, pa ih nije lako ukloniti, tj. iscediti, kao što je slučaj sa aknama ili običnim bubuljicama.

Komedogenost kože nije stanje koje je karakteristično samo za masnu ili problematičnu kožu gde je veća pojava sebuma i brže dolazi do začepljenja pora. Pojava komedona je veoma česta i na suvoj, ali čak i na normalnoj koži. Proizvodi koje svakodnevno koristimo za čišćenje lica, toniranje ili hidriranje kože, čest su uzrok ovakvom stanju. Njihov sastav može štetno delovati na određenu kožu zbog veličine svojih molekula i specifične gustine i težine dovode do začepljenja pora i sprečavaju prirodno čišćenje lica.

Komedoni se javljaju u dva oblika, i to u vidu crnih mitisera ili u vidu belih milia. Milie su sitne loptice, odnosno kuglice koje se nalaze pod kožom i nemoguće ih je iscediti bez mehaničkog otvaranja pore (iglicom). Oba, i mitiseri i milie, mogu se javiti na svim delovima tela, a najčešća je pojava na koži lica, predelu vrata i dekoltea, ali i po površini glave, to jest temenu. Oni zahvataju delove kože na koje se nanosi najviše kozmetičkih proizvoda. Ono što je karakteristično za komedone, za razliku od akni, je to što oni nisu karakteristični samo za osobe sa masnom kožom, već mogu biti veoma učestali i na normalnoj, ali i na izuzetno suvoj koži.

Komedogeni sastojci:

Mineralna ulja, kao što su  petrolej ili parafin. Parafin, zatvara pore, ne dozvoljava koži da diše i to dovodi do pojave komedona.

Na listi komedogenih su lauret-4, lanolinska kiselina, etilheksil-palmitat, gliceril-3-diizostearat, izopropil-miristat, lanolin.

Pojedina biljna ulja, poput sojinog, kokosovog ili ulja pšeničnih klica takođe mogu dovesti do pojave komedona.

Sledeći sastojci su najkomedogeniji i trebaju se izbegavati kod kože sklone aknama  Linalool, Citronella, Limonele, Benzyl Benzoate, Eugenol, Geraniol, Citral.

Nekomedogeni sastojci:

Nulto mesto zauzimaju askorbinska kiselina, odnosno vitamin Caloe vera, alantoin.

Nekomedogene su i određene vrste pčelinjeg voska, hijaluronska kiselina.

Ulje jojobe, ulje avokada, badema. Tu spadaju i  vitamin E, kao i vitamin A.

Kozmetički preparati koji sadrže tzv. komedogene sastojke ne prijaju koži i stvaraju dugoročnu problematiku u vidu komedona i milija. Zapušuju pore i mogu stvoriti nepravilnosti na licu.

Šminka

Četkice zadržavaju i skupljaju sve one ostatke šminke, pudera, korektora, senki i tako postaju idealna podloga za razmnožavanje bakterija koje stvaraju akne na licu.

Bakterije, među kojima je najčešća  Propinionbacterium acnes ili P. Acnes, normalno nastanjuju našu kožu, ali kada na dođe do njenog ubrzanog razmnožavanja nastaju problemi.

U kontaktu sa drugim nečistoćama, mrtvim ćelijama kože i nagomilanim sebumom, one će se raširiti i to može lako dovesti do stvaranja različitih vrsta bubuljica i akni.

Osim mitisera i gnojnih belih bubuljica koje su najčešća posledica bakterija, teža stanja na licu su i potkožne bubuljice, cistične akne i acne vulgaris.

Često se ovakve akne nazivaju kozmetičke akne.

Dodatni saveti za sprečavanje akni:

  • Menjanje posteljine jednom nedeljno, spavanje na svilonoj jastučnici.
  • Dezinfekcija telefona (previše bakterija se nalazi na jednom mestu).
  • Dezinfekcija preparata za šminkanje (četkice, sunđeri).
  • Pranje lica 2x dnevno, pre spavanja dvofazno čišćenje.
  • Iako prašina, nečistoća i masnoća spoljasnjeg dela kože ne uzrokuju akne, pogoršavaju situaciju jer zatvaraju pore. Preporučljivo je čistiti lice redovno, bar dva puta dnevno da ne bi došlo do začepljenja pora DC metodom.
  • Kad je ishrana u pitanju, preporučljivo je redukovati ishranu, izbegavati proizvode sa visokim GI .
  • Doktori ističu da postoji direktna veza između stresa i akni. Studije pokazuju da osobe pod stresom luče više androgena i kortizola. Androgen aktivira lojne žlezde da sekretuju više loja/sebuma.
  • Ne dirati i ne cediti bubuljice, jer to može dovesti do upale i infekcije. Takođe, time se može prouzrokovati potiskivanje infektivnog sekreta dublje u kožu i na taj nacin povećati oticanje.
  • Voditi računa o datumu isteka na proizvodima koji su u upotrebi.
  • Peškiriće zameniti papirnim ubrusima.
  • Koži sklonoj aknama potrebna je nežna, ali efikasna nega koja će postepeno smanjiti stvaranje masnoće, umiriti iritiranu kožu i nahraniti je svim onim sastojcima koji su joj nedostajali.

7.3 Kućna nega

Pre nanošenja hidratantne kreme na lice, trebalo bi prvo ukloniti nečistoće i bakterije sa lica. Drugi i treći korak kompletnog sistema za negu kože može da bude obogaćen hidrirajućim sastojcima. Trebalo bi primenjivati hidratantni serum i hidratantnu kremu svakog jutra i večeri. Na taj način će koža dobiti onu dodatnu hidrataciju kao i negovaniji izgled.

Hidratantni serum zapravo deluje kao baza koja će pomoći boljoj apsorpciji aktivnih sastojaka u hidratantnoj kremi. Naime, sastojci rastvorljivi u vodi u hidratantnim sredstvima teško prodiru kroz ćelijsku membranu. Međutim, kada se nanese hidratantna krema na ulje (serum), aktivne materije će se bolje apsorbovati i tako će vlaga biti “zaključana” u koži.

Maske za lice imaju važnu ulogu kao dodatni vid nege lica, sadrže koncentrovane sastojke i zato se mogu koristiti da reše određeni problem, ili da jednostavno malo oporave kožu. Preporučuje se upotreba jednom nedeljno. Kod aknozne kože se ne preporučuju mehanički pilinzi, upotreba takvih pilinga na upaljenoj koži je kontraidikovana.

Piling kože se koristi jednom nedeljno ukoliko ne koristimo neke aktivne sastojke koji već deluju eksfolizirajuće na kožu, preporuka su enzimski pilnzi skoro da nemaju kontraindikaciju i minimalne nuspojave.

Vrste pilinga za kožu

Proizvodi za piling kože se dele na mehaničke i hemijske i enzimske:

Mehanički piling:

Mehanički pilinzi fizički uklanjaju mrtvu kožu s lica nanošenjem abrazivnih sastojaka poput šećera, mikrogranula, mlevenih pirinčanih mekinja ili semena jojobe. Masaža poboljšava mikrocirkulaciju i limfnu drenažu što za rezultat ima blistav ten.

Iako je trenutni učinak ovog tretmana sjajan, on može da ima i svoju negativnu stranu: ako proizvod za piling sadrži granule izuzetno neujednačene veličine i ako previše agresivno trljate lice, mehanički piling može, umesto blistavog tena, da na koži ostavi mikro-oštećenja.

Hemijski piling:

Hemijski piling, s druge strane, deluje tako što razlaže međućelijski „lepak“ koji povezuje mrtve ćelije kože. Razlaganjem ove veze, mrtve ćelije se uklanjaju, čime se novoj koži omogućava izlazak na površinu.

Hemijski piling ne zahteva utrljavanje prilikom nanošenja, on prodire u najdublje slojeve i podstiče regeneraciju ćelija bez trljanja kože, što je posebno blagotvorno za osetljivu kožu.

Odgađanje ovog procesa kao posledicu ima nagomilavanje mrtvih ćelija na koži, pri čemu koža dobija neravan izgled, bez sjaja. Ako se predugo zadrže na koži, one mogu dovesti do začepljenja pora, što za rezultat ima mnoštvo drugih problema poput hiperpigmentacija.

Enzimski piling

Enzimski piling lica često se proizvodi sa voćnim enzimima koji neguju kožu i pomažu kod skidanja mrtvih ćelija kože. Najpopularniji su enzimi koji se nalaze u papaji, ali i neki  slični mogu da se koriste, kao što su enzimi zelene jabuke. Koži takođe prijaju svojstva koja  se nalaze u ananasu, bundevi, breskvi i aloja veri.

Enzimi prodiru u gornje slojeve tkiva, čiste pore i poboljšavaju kožu, ton i elastičnost kože. Enzimski piling je veoma nežan na koži. Podstiče novi rast ćelija i ubrzava prirodni proces keratinizacije. Pomaže koži da se reši mrtvih ćelija, čisti pore i poboljšava njegovu teksturu i elastičnost, ubrzavanjem prirodnih procesa u koži.

Enzimski piling lica razlikuje se od hemijskog pilinga, jer je mnogo nežniji u svom delovanju. Dok se enzimski piling lica može kupiti bilo gde i koristiti kod kuće,  hemijski piling se radi isključivo u kozmetičkom salonu i kod dermatologa.

Hemijskim pilingom lica obično uklanja mnogo više slojeva kože, od onih napravljenih sa voćnim enzimima. Nakon hemijskog pilinga koža može biti veoma osetljiva i zahteva vreme oporavka tokom kog pacijent mora da koristi lekove i intenzivne hidratantne kreme na kožu. Takođe, nakon nekih od hemijskih pilinga, treba da izbegavate sunčevu svetlost.

Enzimi;

  • Papaja enzim- Papaja enzimi su dobri za uklanjanje mrtvih ćelija, što pomaže kod regeneracije kože.
  • Enzim breskva/malina-Malina sadrži visok nivo polifenol antioksidacijske elagične kiseline koja umiruje nadraženu kože i smanjuje upalu, a breskva  omekšava i aromatski opušta.
  • Enzim nara – je snažan antioksidans. Sadrži 11% mlečne kiseline, 4% alfa-arbutin i 2% salicilne kiseline.Ona utiče na duboku hidrataciju, smanjuje masnoću i pomaže koži kod nepravilne pigmentacije.

Sredstva za umivanje

Kod kućne nege se preporučuje kombinovanje različitih sastojaka, osnova svake nege jeste umivalica zbog nečistoća koje se u toku dana nakupljaju na našoj koži obavezno je pranje lice dva puta dnevno, u zavisnosti od stanja kože biraju se umivalice koje najviše pogoduju. U jutarnjoj rutini je dovoljno koristiti nežni gel, dok se za večernju preporučuje dvofazno čišćenje DC u tom slučaju kombinujemo penu i uljanu umivalicu. Ovom metodom se nečistoće topive u mastima prvo otope čistačem na bazi ulja (ulje, balzam), a zatim sve to spere penom ili gelom.

Čistači na bazi ulja ne dehidriraju kožu, odlično tope sve nečistoće, a moraju da budu hidrofilni da bi se sprali sa kože bez masnih ostataka (zato moraju da budu posebno formulisani i ne može se koristiti bilo koje ulje).

Tonik

Čak i ako za čišćenje lica koristite blage proizvode koji neće narušiti zdravlje hidrolipidne barijere, već u dodiru s običnom vodovodnom vodom pH na površini se menja. Naime, pH kože prirodno teži blagoj kiselosti koja pogoduje prirodnoj flori te štiti od slobodnih radikala, dok je voda neutralna do blago lužnata (alkalna). Narušen pH može dovesti do promena u mikrobiomu kože, pojave nepravilnosti i slično, zbog čega je bitno čim pre vratiti ga u ravnotežu. Tonici za lice obično su formulirani upravo tako da pogoduju blagom snižavanju pH vrednosti, a ujedno, zbog svojih drugih svojstava, predstavljaju i drugi korak njege.

Serumi

Glavna razlika između seruma i kreme za lice je u procentu aktivnih sastojaka – serum ih sadrži mnogo više od kreme za lice, tekstura je laganija jer su molekuli aktivnih supstanci manje veličine u odnosu na one u kremama kako bi mogli da što dublje prodru u kožu. Sve ovo znači da serum deluje na kožu mnogo jače nego obična krema.

Na primer, serumi sa vitaminom C se nanose ujutru, serumi na bazi hijaluronske kiseline se mogu naneti i/ili ujutru i uveče, dok se serumi sa retinolom koriste isključivo u sklopu večernje rutine. Nakon bilo kojeg seruma, uvek se nanosi krema za lice, jer se ovaj proizvod nikada ne koristi samostalno.

SPF

SPF je laboratorijska mera zaštite od UVB zraka koji dovode do opekotina.

UV indeks je jako štetan za kožu, UVA zraci dovode do fotostarenja, alergija, keratoza, hiperpigmentacije, promene DNK i na kraju do raka kože. Kako bismo zaštitili kožu od njegovih štetnih uticaja i posledica koje ostavlja na kožu, zaštita od sunca je najvažniji korak u rutini nege kože.

Aktivni sastojci koji se koriste u borbi protiv hiperpigmentacije i samih akni su često fotosenzitivni te je SPF faktor obavezan u rutini kako se ne bi stvorila dodatna osetljivost kože i hiperpigmentacija.

Osobama koje na dnevnoj bazi koriste hemijske UV filtre, kao zaštitu od fotostarenja, jer su oni liposolubilni, čime se izbegava komedogenost SPF preparata.

Ispiranje SPF-a je obavezno pre spavanja, formule za zaštitu od sunca baziraju se na lipidima, kreirane su tako da budu vodootporne, obična voda iliti samo gel ih neće otopiti, samim tim ih neće u potrpunosti isčistiti što može vremenom dovesti do začepljenja pora koje će biti praćeno nekom upalom. Stoga se DC (double cleaning) metoda preporučuje.

 

Hidratacija

Ovlaživači (emolijensi), masti i kreme poboljšavaju prirodnu funkciju barijere kože, što pospešuje zadržavanje vode. Za masnu kožu, hidratantna krema treba da bude bez ulja, ali mora da ima ima hidratantne kvalitete

Sastojci:

  1. Hijaluronska kiselina
  2. Ceramidi
  3. Ši puter
  4. Niacidamid
  5. Aloja
  6. Vitamin E

Neki ovlaživači i drugi proizvodi za negu kože sadrže sredstva za sušenje koja mogu da pogoršaju izgled kože. Trebaju se izbegavati proizvodi koji sadrže:

  1. Alkohole
  2. Veštačke mirise ili boje
  3. Dioksan
  4. Vazelin ili parafin (mineralno ulje).
  5. Sulfate

Hidriranje nije ograničeno na bilo koje određeno doba godine – već je to nešto što bi trebalo da bude glavni fokus tokom čitave godine.

Tretiranje lica isušujućim proizvodima neće smanjiti produkciju masnoća – naprotiv. Koža će najverovatnije odreagovati buntovno i pokušati da nadoknadi izgubljene rezerve sebuma još većom proizvodnjom, što stvara ozbiljniji problem.

 

7.3.1 Aktivni sastojci

Niacidamid

Niacinamid je jedan od najstabilnijih sastojaka koji se koriste u industriji za negu kože, s gotovo neutralnom pH vrednošću

  • sprečava zapaljenja na koži (bubuljice i akne)
  • bori se protiv mikroba
  • smanjuje lučenje sebuma
  • smiruje kožu
  • posvetljuje i umanjuje hiperpigmentacije
  • umanjuje pojavu sitnih bora na licu

Otkriveno je da niacinamid štiti kožu od slobodnih radikala, te se može koristiti kao antioksidant. Niacinamid je dokazano efektivan tretman za izbeljivanje pega, fleka i svih oblika pigmentacije.

Cink

Antiseptička i adstringentna svojstva cink oksida zajedno deluju na smanjenju rizika od bakterijskih infekcija, smanjujući propusnost kože i na taj način ometajući put bakterija u našu kožu. To omogućava brže zarastanje i regeneraciju kože.

Pojačava sintezu kolagena kao i regeneraciju vezivnog tkiva i uravnotežuje tonus kože – što izjednačava pigmentaciju

Retinoidi

Pojam retinoidi obuhvata sve derivate vitamina A pa i retinol, retinaldelhid, estre retinola, takođe se u retinoide ubrajaju i  tretinoin, adapalen, tazaroten koji se koriste za lečenje akni i bubuljica ali se do njih stiže samo uz recept.

Proizvodi koji sadrže retinol ubrzavaju smenu ćelija i otvaraju pore. Retinol praktično radi piling i čini da koža bude glatka, ali takođe i obnavlja strukturu ćelija, smanjuje lučenje sebuma i ublažava fleke i pigmentacije.

Iako ima blagotvoran uticaj na kožu, vitamin A je prilično iritantan, naročito u početnim fazama upotrebe. To je jedan od glavnih razloga zbog čega se moraju pratiti detaljna upustva dermatologa ili kozmetologa, kako bi se izbegla neželjena dejstva.

Topikalni retanoidi prepisuje lekar, oni deluju protivupalno i deluju na komedogene akne ali i na one upaljene.

Topikalni retinoidi su alternativa tretmanu benzoil peroksidu i važno je koristiti ih prema uputstvu i savetu dermatologa.

!!!  Postoji čitav niz tegoba i pojava koje se javljaju usled terapije retinoidima u trudnoći i svi se odnose na plod. Nažalost, javljaju se fizički i neurološki poremećaji ploda koji se uglavnom završavaju fatalno. Izolovani retinoidi se ne smeju koristiti u trudnoći ili tokom dojenja!

Ne bi smeli da se koriste ni dok je planiranje trudnoće u pitanju, jer mogu narušiti verovatnoću trudnoće i kasnije razvoj ploda ako se trudnoća dogodi.

Retinoidi su vrlo diskutabilni elementi koji se moraju pažljivo koristiti i u strogo kontrolisanim uslovima!  Nekada posledice nisu vidljive samo na koži korisnika, već mogu izazvati i oštećenja bubrega, jetre, negde se čak povezuju sa gubitkom sluha.

Alfa Arbutin

Reč je o sastojku koji je derivat hidrokinona, jedan od najučinkovitijih aktivnih sredstva za posvetljivanje kože i izbeljivanje tamnih mrlja. Arbutin deluje oslađajući hidrokinon postupno i tako usporava proizvodnju tirozinaze ključnog enzima odgovornog za proizvodnju melanina i pigmenata u koži.

Uz svoje izvrsne sposobnosti posvetljenja, alfa arbutin takođe ima antioksidativna i protivupalna svojstva.

Vitamin C

Vitamin C je molekul koji je rastvorljiv u vodi i u prirodnom obliku se zove askorbinska kiselina i ima dva nedostatka: nestabilnost na vazduhu i teško prodiranje kroz epidermis. Da bismo razumeli zašto teško prodire kroz kožu, potrebno je poznavati njenu strukturu. Koža se sastoji od dva sloja, gornjeg sloja ili epidermisa i donjeg sloja ili dermisa, a odvojeni su epidermo-dermalnom barijerom. Epidermis se sastoji od brojnih ćelija koje se zovu keratinociti, a procesom keratinizacije se pomeraju prema površini, a u procesu gube svoje delove, poput citoplazme, enzima i na kraju izgube i samo jezgro. U dubljim slojevima epidermisa, keratinociti su u obliku kvadrata, imaju jezgro i metabolički su aktivni za razliku od ćelija na površini koje su metabolički «mrtve», spljoštene i gusto zbijene. Ćelije epidermisa su međusobno povezane lipidnim «cementom» i zbog toga u vodi rastvorljiv molekul vitamina C teško prodire kroz lipidni sloj. To je jedino moguće, ako je pH seruma ispod 4 i ako je vitamin C u prirodnom obliku, odnosno u obliku askorbinske kiseline. Vrednosti pH iznad 4 ne dozvoljava prodiranje kroz epidermis.

Vitamin C, askorbinska kiselina – prirodni antioksidans i esencijalni nutrient neophodan za proizvodnju kolagena, obnovu tkiva i za sintezu neurotransmitera.

Nega kože vitaminom C ubrzaće prirodnu eksfolijaciju što znači da se područja hiperpigmentacije brže posvetljuju.

Bubuljice delom nastaju zbog nepravilnog čišćenja lica, hormonskog disbalansa ili oslabljenog imuniteta kože. Kako vitamin C čini kožu otpornijom na spoljašnje uticaje, jačajući same ćelije odlična je preventiva za nastanak svih vrsti akni.

 

Vitamin C i E je najbolje aplikovati ujutru kako bismo neutralisali kiseoničke radikale koji nastaju od spoljašnjih faktora, u prvom redu od UV zračenja i pušenja.

Obavezan je SPF faktor nakon primene ovog seruma, može doći do hipersenzitivnosti na sunčeve zrake.

8. Endokrinologija

 

8.1 Hormoni

Hormoni su produkti sekrecije endrokrinih žlezda organizma. Mogu se podeliti na hormone koji imaju regulatornu funkciju (metabolizam soli, vode, ugljenih hidrata, lipida i proteina), na hormone koji imaju ulogu u kontroli rasta i razvoja organizma, na hormone koji imaju integrativno svojstvo, što znači da više hormona deluje na regulisanje jedne funkcije ili jednog organa.

Kada su hormoni u ravnoteži naše fizičko ali i psihičko zdravlje je u ravnoteži. Ukoliko dođe do disbalansa ili debalansa hormona naše telo to prepoznaje i počinje da se odražava na fizičko stanje našeg organizma.

 

8.2 Endokrini sistem – endokrine žlezde

 

Hormoni se sintetišu u žlezdama koje predstavljaju deo endokrinog sistema. Glavne žlezde endokrinog sistema su:

  • Hipotalamus je odgovoran za regulaciju telesne temperature, gladi, raspoloženja i finu regulaciju ekskrecije hormona od strane drugih žlezda, reguliše žeđ, spavanje i seksualni nagon.
  • Paratiroidne žlezde učestvuju u kontroli nivoa kalcijuma.
  • Timus: Ova žlezda ima ulogu u regulaciji funkcije adaptivnog imunog sistema i učestvuje u produkciji T-ćelija tog sistema.
  • Pankreas (gušterača): Ova žlezda proizvodi insulin koji igra glavnu ulogu u kontroli nivoa šećera u krvi.
  • Štitasta (tireoidea, tireoidna) žlezda: Sintetiše hormone T3 i T4 koji učestvuju u regulaciji metabolizma, mogu uticati na brzinu srčanog rada.
  • Nadbubrežna žlezda proizvodi hormon kortizol koji predstavlja hormon stresa, utiče na nivo šećera u krvi.
  • Hipofiza – Smatra se glavnom kontrolnom žlezdom, hipofiza još preciznije od hipotalamusa reguliše rad drugih žlezda i stvara hormon rasta, jedan od najbitnijih anaboličkih hormona.
  • Jajnici – Samo kod žena izlučuju estrogen, testosteron u veoma niskim koncetracijma, progesteron kao i druge ženske polne hormone.
  • Testisi – Samo kod muškaraca, testisi proizvode muški polni hormon testosteron.

8.3 Uticaj hormona na kožu

Promene na koži nisu isključivo pokazatelj dermatološke patologije već mogu ukazivati na promene u funkcionisanju endokrinog sistema i potencijalni hormonski disbalans. Endokrini poremećaji mogu u okviru šire kliničke slike dati različite dermatološke promene.

Hormonske akne se pojavljuju u pubertetu kada se određeni hormoni aktiviraju, ponekad se povuku nakon puberteta ali to nije uvek slučaj. U aknama uvek postoji hormonalni element, ali to nije jedini faktor.

9. Alternativni načini lečenja

 

Neki alternativni načini lečenja akni pokušavaju da smanje upalu i suzbiju infekciju. Neki drugi pristupi služe se metodama lekovitog bilja ili ishrane da bi kontrolisali činioce koji mogu da pospeše akne, kao što je stres.

Kantarion

Kantarion sadrži visoke koncentracije sastojaka koji su odlični za negu kože. Pigment hipercin ima snažna antivirusna i antibakterisjka svojstva. Sprečava i smanjuje mogućnost upalnih promena na licu i nastanak akni. Bogat je antioksidansima koji su zaslužni za negovanu kožu. Vitamin C iz kantariona je bitan zbog antiinflamatornog dejstva, tj sprečiće upalne procese na koži, a i snažan je antioksidans.

Neven

Ekstrakt nevena je idelan za smanjenje upalnih procesa na koži. Iz tog razloga predstavlja idealnog saveznika u borbi protiv crvenila, akni i opekotina od sunca.
Neven takođe poseduje antiseptička svojstva koja su od presudnog značaja za lečenje rana i sprečavanje akni. Neven se dosta koristi za stimulaciju proizvodnje kolagena.

Lavanda

Lavanda ima izrazita antimikrobna svojstva i zbog toga pomaže kod akni, sanira posledicu istih. Lavanda dubinski regeneriše kožu, hidrira je i vraća joj prirodnu elastičnost.

Kinesko lekovito bilje

Kineski biljni lekovi za akne pokušavaju da kožu oslobode vlažnosti i topline, za koje se smatra da su faktori koji ih uzrokuju. Preparati koji se često koriste u ovu svrhu uključuju seme knidija (Cnidium monnieri) i cvet kozije krvi (Lonicera japonica).

10. Ishrana

 

Iako većina lekara trenutno smatra da akne nisu problem vezan za hranu i retko se traži od pacijenata da promene ishranu kako bi smanjili izbijanje akni. Kod nekih klijenata se promena ishrane pokazala kao osnova lečenja.

Namernice sa visokim glikemijskim indeksom (Gl)

Zasićene masti se ne razlažu brzo u telu, teško se vare i povećavaju nivo šećera u krvi. Šećer prodire u ćelije i smanjuje brzinu rada odnosno regeneracije.

Zamenom namernica sa visokim GI (npr., rafinisana hrana, kao što su beli šećer, beli hleb, namernice koje sadrže dosta šećera, krompir, beli pirinač) sa onima koje imaju srednji ili niski GI i koje će sporije otpuštati šećer (npr., mahunarke- pasulj i sočivo- žitarice od celog zrna, neko voće i povrće).

Namernice sa visokim sadržajem vlakana (ovas itd.) takođe može pomoći u regulaciji insulina (dokazano je da insulin može da stimuliše muške hormone koji mogu biti izazivač akne). Ishrana bogata fitoestrogenima-prirodnim hormonima biljnog porekla koji se mogu naći u hrani kao što je soja, pasulj i sočivo-može pomoći da se održi balans hormona u telu.

Mlečni proizvodi

Mlečni proizvodi u ambalaži obiluju raznim dodacima u vidu konzervansa i drugih aditiva, dodacima kravljem mleku bilo da je reč o hormonima, masnoćama ili konzervansima ne utiču povoljno na kožu.

Crna čokolada

Čokolada sadrži visoki procenat šećera te ima visok GI, a pored šećera, mlečna čokolada takođe, očigledno sadrži mleko koje isto može da dovede do pojave akni. Iako to nije dokazano, moguće je da bi crna čokolada koja sadrži više antioksidanasa i manje mleka mogla biti manje komedogena.

Antioksidansi

Borovnice su bogate antioksidansima i imaju visok sadržaj vlakana.

Slobodni radikali i oksidacija mogu da doprinesu zapaljenju koje je prisutno u svakoj fazi razvoja akni, a  antioksidansi pomažu u borbi protiv njihovih neželjenih dejstava. Istraživanja sugerišu da ljudi čija je koža sklona aknama takođe mogu da imaju manjak vitamina A i vitamina E – prirodnih antioksidanasa – u svojoj krvi. Tamno voće i bobičasti plodovi (na primer, crno grožđe i borovnice) bogati su antioksidansima i imaju visok sadržaj vlakana, što može pomoći u regulaciji insulina. Potočarka i ulje avokada dobri su izvori vitamina E, a namirnice sa visokim sadržajem beta-karotena (narandžaste namirnice kao što su bundeva, batat i šargarepa) bogate su vitaminom A.

 

Omega 3

Nivo omega-3 masnih kiselina utiče na razvoj različitih upalnih odgovora u telu. Studije pokazuju da EPA i DHA omega-3 masne kiseline, zahvaljujući svom antiupalnom delovanju, mogu biti od velike koristi u upalnim stanjima kao što su psorijaza i akne.

 

Suplementi

Cink deluje na hormonska događanja u organizmu, količina od 30 do 50 mg cinka na dan može doprineti smanjenju upale i zaceljenju oštećene kože. Dodatne količine hroma navodno poboljšavaju sposobnost organizma da razgrađuje glukozu. Velike količine vitamina A mogu da smanje proizovodnju loja i keratina, ali budući da velike količine mogu negativno da deluju na organizam i da izazovu niz propratnih negativnih efekata, uzimanje vitaminskih dodataka  u većim količinama savetuje se samo uz pratnju lekara. Vitamin E, antioksidans, Vitamin B6 koji pomaže u metabolizmu hormona pokazao se delotvorno i protivupalno aknama u PMS-U.

Vitamin D

Istraživanja su pokazala da i nizak nivo vitamina D može dovesti do pojave akni. Istraživanja su zaključila da s obzirom na jaku antiinflamatornu sposobnost vitamina D, nedostatak ovog vitamina u organizmu može povrećati šansu za nastanak akni na licu i telu. Prevelika količina Vitamina D može dovesti do hiperkalcemije i raznih nuspojava.

Šta se od hrane preporučuje:

  • Žuto i narandžasto voće i povrće: kajsija, šargarepa, batat, pomorandža
  • Lisnato zeleno povrće: spanać, blitva, kelj, prokelj
  • Voće: borovnice, grejpfrut, jabuke, trešnje, banane, kruške, grožđe
  • Zdrave masti: avokado, jaje, maslinovo ulje, orašasti plodovi, kokosovo ulje
  • Visokokvalitetni proteini: losos, tofu, piletina, ćuretina
  • Mahunarke: leblebija, crni pasulj, sočivo, beli pasulj
  • Biljna mleka: bademovo, kokosovo, mleko od indijskog oraha
  • Antiinflamatorni začini: kurkuma, cimet, crni biber, peršun, beli luk, đumbir

 

Namernice koje se ne preporučuju:

  • Mleko i mlečni proizvodi:sirevi, jogurt, pavlaka, voćni jogurti…
  • Izrazito prerađena hrana: brza hrana, zamrznuta gotova jela, grickalice, gotovi sosevi, gotove supe, zaslađeni musli, beli hleb, gotova lisnata peciva
  • Slatkiši, sokovi i zaslađena pića: čokoladice, kolači, torte, sokovi, keks, kocke šečera, energetska pića, zaslađeni šejkovi, gotove kafe…

 

Bitno je hidrarati organizam iznutra, veća kolićina nezaslađenih napitaka se takođe preporučuje.

11. Zablude o aknama

 

  • Ishrana: redukcija telesne težine smanjuje sekreciju sebuma što povoljno utiče na akne. Smatralo se da pojedine vrste hrane (čokolada, svinjetina, kikiriki) nemaju veze sa aknama, ali se ponovo došlo do shvatanja da antidijabetična dijeta deluje povoljno na regresiju akni.
  • Profesija: osobe koje rade u toploj i vlažnoj sredini (kuvari i slična zanimanja) imaju pogoršanje akni. Visoka vlažnost vazduha povećava hidrataciju stratum korneuma. Kada st. korneum nabubri sebum teže izlazi iz žlezde što pogoršava akne.
  • Menstruacija i akne: Pre menstruacije dolazi do zadržavanje vode u organizmu pa i u koži. Kada stratum korneum nabubiri sužava se ušće folikula, pa sebum teže izlazi, što pogoršava akne.
  • Sunčanje i akne: rani efekti sunčanja je ljuštenje stratum korneuma. Kada se istanji st. korneum sebum lakše izlazi. Što poboljašava akne. Kasniji efekat je fotohiperplazija, pa sebum teže izlazi kroz zadebljali epiderm, što pogorašava akne. Konačan ishod je da su promene teže nego pre sunčanja.

12. Troškovi pri lečenju akni:

  Specijalistički pregled Kontrolni pregled Vremenski period
Dermatolog 3-7 000 RSD 2 500 RSD 1x Mesečno

 

Dermatolog 3-7 000 RSD 2 500 RSD 1x Mesečno
Endokrinolog 4 500-8000 RSD 3 000 RSD 1x Mesečno
Psiholog Psihodijagnostika

8 400 RSD

Individualni psihološki tretman

3 500 RSD

1x nedeljno
Nutricionista 2 000 RSD

Izrada jelovnika

2 000 RSD

3 000 RSD 1x Mesečno
  Cena Cena

 

Dermatolog        
Tretmani Hemijski piling Uklanjanje ožiljaka RF PRP Mezoterapija
Broj tretmana  4-8 10 4 4
Cena 1 tretmana 5-8000 RSD 5 000 RSD 24 000 RSD 18 000 RSD

 

Kozmetičar Klasični Higijenski Hemijski piling Mikrodermoabrazija Fototerapija Derma pen
Broj tretmana 1X Mesečno 5x 5x 10x 5X
Cena po tretmanu 2-6000 RSD 2-8000 RSD 3-6000 RSD 3 000 RSD 4-8000 RSD

 

U gornjim tabelama možete videti hipotetičko finansijsko istraživanje o lečenju akni. Situacija je takva da lečenje u privatnim klinikama i salonima lepote nije uopšte jeftino. Kao takvo nije dostupno većini. Iz finansijskih razloga pojedinci su skloniji samoizlečenju, u konsutalciji sa farmaceutima ili internetom ne dobijaju sve potrebne informacije i kreiraju neadekvatnu kućnu negu što može rezultirati gorim izgledom kože i pogoršanju postojećeg problema.

Individividualni pristup i terapija je za svakog klijenta, tako da se okvirni troškovi lečenja ne mogu znati. U gornjim tabelama nije obuhvaćena kućna nega i labartorijske analize, to su dodatni troškovi za svakog pojedinca.

Navedene cene su promenljive, ova tabela prikazuje trenutno stanje na tržištu.

13. Zaključak

 

Kožne bolesti retko su životno ugrožavajuće, ali zbog njihove izloženosti tuđim pogledima uveliko utiču na kvalitet života. Nijedna promena u organizmu ne dešava se preko noći, pa je to slučaj i sa promenama na koži, lečenje akni je dugoročni proces kao i samih ožiljaka.

Osobe koje imaju problem sa ožiljcima od akni su marginalizovane u društvu, njihov kvalitet života je značajno umanjen uz povećane stope depresije, nezaposlenosti pa čak i suicida. Bubuljice tokom puberteta imaju gotovo svi, a kod jednog broja ljudi zaostaju ožiljci, nekada tamni ili crveni, kao i loša tekstura i kvalitet kože lica i ostalih delova tela. Zbog toga akne treba lečiti na vreme, a ako ipak zaostanu ožiljci onda treba tražiti pomoć što pre kako bi se postigli što bolji rezultati. Uklanjanje ožiljaka od akni ne treba smatrati samo estetskom procedurom već prvenstveno lečenjem ozbiljnog zdravstvenog problema naprednim terapijskim merama. Osobe koje „boluju“ od ožiljaka od akni treba posmatrati kao pacijente, a ne kao klijente koji su zainteresovani za metode ulepšavanja u kozmetičkim salonima i različitim centrima estetike. Za najbolje rezultate, uklanjanje ožiljake od akni treba poveriti  edukovanim stručnim licima.

Iako u mentalitetu ljudi nije rasprostranjena prevelika briga o mentalnom zdravlju, u praksi se pokazalo podjednako važno kao i ona o telesnom. Psihoterapija je kod kožnih bolesnika od velikog značaja, kroz terapiju pacijenti nauče kako da se izbore sa emocionalnim i spoljašnim stresom, samim tim sprečiće se i erupcija kože.

Lečenje kože može da pomogne mentalnom zdravlju, ali i lečenje mentalnog zdravlja može značajno uticatia na sam izgled kože.

Sem dermatologa odlazak kod endokrinologa, psihologa i nutricioniste kako bi ceo proces lečenja bio upotpunjen je izuzetno važan, poseta kozmetologu je više u estetske svrhe i treba se svrstavati kao preventiva ili lečenje posledičnog problema.

 

 

14. Literatura

 

Internet:

 

 

Knjige:

  1. Histopatologija-Autori: S. Popović, O. Piletić, D. Mršević, J. Čanković, V. Lačković, V. Đorđević-Čamba, m. Japundžić, S. Mujović, N. Unković
  2. Veliki porodični savetnik o zdravlju, Konvencionalno i alternativno lečenje- izdavač: Mladinska knjiga
  3. Dermatologija sa osnovama medicinske nege kože- Autori: Gorana Isailović, Milan Bjekić, Aleksandar Adamović
  4. Primenjena kozmetologija- Prof. Dr Dragana Sekulović
  5. Dermatologija i venerologija- Prof. Dr Dušan Jakac

Istraživanje:

Slike:

 

 

UPIŠI studije smera ESTETIČAR - KOZMETIČAR

UPIS